Poremećaji hranjenja: Anoreksija nervoza

Postoje mnoge zablude u našem društvu o tome što uzrokuje poremećaje hranjenja. Ponekad uzimamo/odbijamo hranu jer smo gladni, a ponekad jer se osjećamo tužno, bezvrijedno ili odbačeno.

Kod poremećaja hranjenja oboljeli koriste hranu i nezdravo ponašanje (npr. dijete, prejedanje, gladovanje, čišćenje…) kako bi se mogli nositi sa svim neugodnim, preplavljujućim emocijama i stresom. Na početku im takva ponašanja pomažu da ublaže tjeskobu koju osjećaju, no dugoročno ona im zapravo povećavaju anksioznost i razinu stresa, a mogu i dovesti do niza ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.

U Hrvatskoj je procijenjeno da se oko 90.000 osoba bori s nekim oblikom poremećaja hranjenja. Najčešće se pojavljuje u adolescentnoj dobi i nešto su češći kod žena, iako trend povećanja broja oboljelih muškaraca raste.

3 su glavna poremećaja hranjenja:

  • Anoreksija nervoza

  • Bulimija nervoza

  • Kompulzivno prejedanje

U ovom blogu obradit ćemo Anoreksiju nervozu, kako se ona manifestira, te uzroke.

Anoreksija nervoza

Kod anoreksije nervoze radi se o poremećaju hranjenja koji se manifestira ograničavanjem unosa hrane, intenzivnim strahom od debljanja, kao i to da osoba ima iskrivljenu sliku vlastite težine. Osoba koja pati od anoreksije nervoze podliježe samoizgladnjivanju, te često laže o količini hrane koju uzima, prekomjerno broji kalorije, preskakuje obroke, a u nekim slučajevima osoba osim izbjegavanja unosa hrane počinje i s pretjeranim vježbanjem.

Na ovaj način unos hrane i vlastitu težinu koriste kao sredstvo kontrole područja života gdje osjećaju da su izvan kontrole ili ih koriste kao način da bi izrazili određene potisnute emocije.

Anoreksija je iznimno opasno stanje jer uslijed slabog unosa hrane javlja se anemija, kosti postaju krhke i lako pucaju, narušen je normalan rast i razvoj, a kod djevojaka čest je i izostanak mjesečnice. Anoreksija u iznimno teškim slučajevima može dovesti i do većih zdravstvenih problema kao što su: otkazivanje bubrega, osteoporoza, problemi sa srcem i u konačnici smrt.

Dijagnostika je često nepravovremena jer u današnjem društvu postoji trend mršavosti te se iz tog razloga anoreksija kod osobe ponekad otkrije u već uznapredovaloj fazi.

Iako ovdje govorimo o načinima hranjenja, poremećaji hranjenja svakako su više od samo toga. Oni su složena stanja koja često zahtijevaju intervenciju medicinskih i psiholoških stručnjaka kako bi pomogle osobama u liječenju.

Tko su najčešće oboljeli od anoreksije nervoze?

Niz faktora utječe na razvoj poremećaja hranjenja i oni mogu utjecati na ljude bilo koje dobi, spola, seksualne orijentacije ili rase. Poremećaji hranjenja složeni su problemi mentalnog zdravlja koji počinju vrlo bezazleno, sa željom osobe da bude malo mršavija ili privlačnija, a s vremenom oni se razvijaju u niz većih fizičkih i psiholoških problema. Osobe koja pate od poremećaja su često izrazito visoko funkcionalni, empatični i inteligentni ljudi od kojih mnogi žive normalan život i imaju odnose i obitelji.

Poremećaji hranjenja odgovor su tijela na stres. Najčešće se takvo ponašanje aktivira za vrijeme velikih stresnih događaja ili kod nekih većih životnih prekretnica (dijete kojem se roditelji razvode, prekid veze, razvod braka, smrt bliske osobe, itd). Osoba se osjeća ranjivom i traži načine da se osjeća bolje. Ako tu problematiku sagledamo dublje onda ćemo pronaći u osobi potrebu za kontrolom vlastitih emotivnih stanja, kao i osjećaj nedovoljnog samopoštovanja.

Kod osoba koje pate od anoreksije dijelom nalazimo na veliku bol i tugu koju osoba ne može izraziti. Te emocije su najčešće neosviještene i potrebno je puno rada kako bi se razotkrili potisnuti emotivni obrasci. O osobi i njenim emotivnim stanjima najviše ćemo naučiti ako sagledamo njeno ponašanje i njene rituale vezano uz proces hranjenja. Osoba koja izgladnjuje svoje tijelo tim procesom kao da gasi vlastitu potrebu ili osjećaj boli – što manje trebam/osjećam, to me manje boli. U izgladnjelom tijelu emocije su prigušene skoro do stanja depresije.

Anoreksija i kontrola vlastite težine osobama pomaže da podnesu suočavanje s boli, patnjom i užasima u svijetu. Zamislite to kao da se osoba otupljuje tj. anestezira i povlači u zaštitni balon i time se odvaja od okrutne stvarnosti.

Opsesija izbjegavanja hrane i bavljenja s osjećajem gladi osobu samo još više odvaja od stvarnog svijeta, te joj ne ostavlja prostora da razmišlja o bilo čemu drugom.

Poremećaji hranjenja najčešće su uzrokovani složenom kombinacijom faktora kao što su:

  • Genetska predispozicija

  • Biokemijski i psihološki faktori

  • Kulturološki i okolišni utjecaji

Rani period našeg djetinjstva također igra veliku ulogu u razvoju ove problematike. Naime, kroz odrastanje i interakciju s roditeljima/skrbnicima mi razvijamo osjećaj sebe i stvaramo sliku kako svijet funkcionira. Ako smo kroz odrastanje dobili osjećaj da nismo voljeni, da smo problematični, da s nama nešto nije u redu, mi u to počnemo vjerovati i to preuzimamo kao svoj identitet, kao svoju istinu.

Često kako bismo preživjeli te osjećaje kao djeca koristimo obrasce odvajanja od emocija i koristimo hranu kao strategiju anestezije ili bijega od bolnih emocija. Djeca jednostavno nemaju kapacitet za nošenje sa razarajućim emocijama i na ovaj način se štite.

Anoreksija nervoza se trenutno smatra sindromom zapadne kulture. Za pretpostaviti je da kulturološki fokus na dijeti i idealima mršavosti (pogotovo kod žena) je svakako dio faktora koji utječu na pojavu ove problematike. Slika ideala ljepote koji se šalje kroz medije uglavnom ističe izgled kao jedinu vrijednost i time doprinosi iskrivljenoj slici tijela kod adolescenata i mladih osoba.

Vjerujem da ste čuli za lutke barbike? Možda ste se i igrali njima dok ste bili mali?

4 od 5 10-godišnjakinja kaže da se boji da će biti debele. 42% djevojčica od 1-3 razreda osnovne škole žudi za time da bude mršavija, a pola djevojčica u dobi od 9-10 godina kaže da se osjećaju bolje ako su na dijeti.

Kako je moguće da djeca (u ovom slučaju djevojčice) u tako ranoj dobi brinu o dijeti i mršavosti? Tjeskobu koju djeca doživljavaju vezano uz vlastiti izgled djelomično je i produkt te iste medijske kulture koja nam daje sliku iznimne mršavosti kao normu kojoj svi moramo težiti. Osobe koje ne ispunjavaju tu normu često su prozivane, izrugivane i okarakterizirane kao nedovoljno dobre. Probajte se samo sjetiti kada ste zadnji put prolistali neki časopis i ugledali nešto osim savršenih modela i idealizirane slike tijela? Ili se prisjetite nekog crtića koji ste gledali sa svojim djetetom, a gdje glavna/glavni junak/junakinja nije bio/bila „savršenih“ proporcija.

Teško zar ne? Pitate se gdje su nestale sve te realne slike tijela?

Počevši od prve lutke igračke, djeca su često izložena nerealnim slikama tijela, te su prema njima naučeni kroz život oblikovati vlastita tijela. Poznata lutka barbika sredinom 60-tih godina puštena je u prodaju u ediciji „Slumber party Barbie“.

Uz lutku u paketu dobili ste češalj, uvijače za kosu i plastičnu vagu čija kazaljka je bila zaustavljena na 50 kilograma. Uz vagu došla je i mala knjižica natpisa: „Kako izgubiti kilograme?“

Jedino što je bilo napisano u toj knjižici je opomena: „Nemoj jesti!“

Utjecaj ovakvih lutki na psihološki razvoj naše djece je ogroman. Poruka koju kao društvo šaljemo na ovaj način je da nešto s njima nije u redu i da moraju mijenjati način na koji izgledaju. Ne znači da će svako dijete koje se igra barbikom zaista i dobiti neki oblik poremećaja u hranjenju, ali na nama kao na društvu je da preuzmemo odgovornost i da osvijestimo utjecaj koji imamo na mlade ljude.

Anoreksija kao i ostali poremećaji hranjenja iziskuju stručan rad i dugotrajnu podršku osobama koje se bore s ovim stanjima. Bitno je o ovim temama progovarati često i otvoreno kako bi se oslobodili predrasuda, stigmatizacija oko traženja pomoći i odlaska na psihoterapiju.

Jedan vid pomoći svakako može biti i energetski rad. Bioterapijski tretmani komplementarni su ostalim medicinskim ili psihoterapijskim terapijama, a osobi mogu pomoći u njenoj borbi s ovakvim stanjima. Kroz bioterapiju tretirat ćemo biokemiju tijela i mentalne procese, a cilj je dovesti osobu u opušteno stanje i stvoriti kapacitet za liječenje. Osim primarnog uzroka, bioterapijski tretman bit će usmjeren i na rješavanje simptoma kojih kod poremećaja hranjenja zna biti jako puno. Tako će se osobi omogućiti normalno funkcioniranje i veća kvaliteta života.

U Hrvatskoj postoji i centar za poremećaje hranjenja BEA. On pruža podršku oboljelima i njihovim obiteljima, te radi na edukaciji javnosti vezano uz ovu problematiku. Više o njima saznajte na: Centar BEA

Marina

Bioterapeutkinja, predavačica i suosnivačica centra ‘Bioterapija – integrativni pristup’

[email protected]