Prepoznajte alergije

Sve je više osoba koje se sa simptomima dugotrajne ”hunjavice”, suznih očiju, kihanja i curenja iz nosa javljaju liječniku koji može samo ustvrditi da se zaista radi o – alergiji. Suvremena je to bolest prisutna kod svih dobnih skupina, može trajati i tijekom cijele godine i na žalost kad se jednom pojavi vrlo je se teško riješiti. Medicinskim riječnikom rečeno, alergijske bolesti su skupina imunoloških upala uzrokovanih interakcijom antigena – alergena i antitijela u ponovljenom kontaktu. Potencijalni je alergen svaka tvar koja je, nakon unošenja u organizam, sposobna pokrenuti imunološku reakciju, a razlikujemo ih prema mjestu kontakta i putu ulaska u organizam. Tako postoje: inhalacijski, ingestivni, injekcijski i kožni alergeni.

Zbog čega se javljaju alergije?

Alergija nastaje kao interakcija nasljednih čimbenika i utjecaja okoliša, a zasniva se na pretjeranom odgovoru imunološkog sustava na uobičajene čimbenike okoliša. Tvari koje takvu reakciju mogu pokrenuti su brojne pa ih obično grupiramo prema načinu ulaska u organizam, što vrlo često podrazumijeva i organski sustav na kojem se javljaju simptomi. Tako inhalacijski alergeni, kao što su grinje iz kućne prašine, životinjska dlaka, perje, pelud trava, stabala i korova, plijesni i slično, najčešće uzrokuju simptome na dišnom sustavu i bolesti kao što su alergijski rinitis i astma. Alergeni iz hrane mogu uzrokovati smetnje vezane za probavni sustav, ali i sustavne i kožne reakcije. Ubodi insekata, kao i lijekovi i cjepiva izazivaju sustavne ili samo kožne reakcije.

Sklonost alergijama

Sklonost alergijama je nasljedna. U dijagnostici alergijskih bolesti važan je podatak o alergijskoj bolesti u obitelji jer primjerice kod djeteta čiji je jedan roditelj alergičar rizik pojave alergijske bolesti iznosi oko 30 posto. Ipak, detaljna osobna anamneza bolesnika od najranije dojenačke dobi jedan je od osnovnih kriterija daljnje dijagnostičke obrade. Podaci o kožnim promjenama ili abdominalnim kolikama u dojenačkom razdoblju mogu ukazivati na alergijsku sklonost. U kasnijoj životnoj dobi treba pratiti reakcije na hranu, lijekove, cjepiva te učestale bronhitise praćene otežanim disanjem. Dragocjeni podaci kod utvrđivanja alergije su tegobe s disanjem ili hunjavica u određeno doba godine (npr. proljeće ili ljeto), kihanje i šmrcanje u kontaktu s prašinom ili životinjama i slično.

Najčešće alergije

Peludna zrnca čine mali udio ukupnog broja čestica u atmosferi, ali su najčešći uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava i jedan od najsnažnijih prirodnih alergena. Klimatske promjene, odnosno globalno zatopljenje utječu na rast biljaka i povećano stvaranje alergogenog peluda (ambrozija). Dokazano je i da lebdeće čestice prisutne u zagađenom zraku, a koje najvećim dijelom potječu od izgaranja goriva, imaju svoju ulogu u prenošenju peludnih zrnaca duboko u dišne puteve. Karakteristika peludnih alergija je njihovo periodičko pojavljivanje, vezano uz sezonu pojavljivanja određene vrste peluda u zraku. Pritom valja spomenuti da vrste i koncentracije peluda ovise o geografsko-klimatskom području, vegetaciji tog područja i meteorološkim prilikama. Razlika između simptoma alergije i prehlade Ponekad je teško razlikovati simptome sezonske alergije od obične prehlade ili viroze. Sezonska alergija (rinitis) najčešće se javlja u doba godine kada počinje polenacija raznog bilja. U Hrvatskoj polenacija traje gotovo cijelu godinu. Primjerice, lijeska cvjeta već u siječnju, a ambrozija prestaje tek u studenom. Alergija uzrokuje kihanje, začepljenost i curenje nosa, svrbež očiju i ušiju, bolno grlo. Na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja, međutim oni nestaju spontano nakon kraćeg vremena za razliku od simptoma alergije koji traju znatno duže i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.

Može li alergija nestati sama od sebe?

Informacija o alergenu ostaje zauvijek „zapisana“ u tijelu. Ukoliko organizam tijekom duljeg vremenskog razdoblja ne bude izložen alergenu, antitijela mogu nestati. Novi kontakt s istim alergenom može imati drugačiji klinički intenzitet, ali teoretski neće iščeznuti. Stoga je prevencija trajno izbjegavanje alergena. Kako prepoznati alergiju:  ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije kod djece;  ukoliko se simptomi javljaju učestalo, svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) radi se o alergiji;  ako simptomi traju duže od dva tjedna, vjerojatno se radi o alergiji;  kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade nema svrbeža;  kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelena;  kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje dovodi do olakšanja;  simptome cjelogodišnjeg rinitisa je nešto teže prepoznati: ne javljaju se sezonski, nego povremeno tijekom godine neovisno o sezoni cvjetanja, a ponekad su doista cjelogodišnji uz promjene u intenzitetu simptoma; simptomi se pojavljuju ovisno o tome kada i s kojim alergenom osoba dolazi u doticaj (grinje, kućna prašina, dlaka mačke ili psa, perje, plijesni…).

Gdje se i kako testirati?

Testiranje uglavnom provode specijalizirane ustanove tj. bolnice i poliklinike za liječenje plućnih bolesti. Pod pojmom “alergološko testiranje” podrazumijeva se kožno alergijsko testiranje u kojem se vrlo male količine standardiziranih otopina pročišćenih alergena apliciraju u ili na kožu te se promatra i mjeri lokalna alergijska reakcija na koži. Testiranje se može provesti pomoću nekoliko metoda: 1. intradermalno, aplikacijom alergena u kožu iglom, 2. aplikacijom alergena grebanjem kože („scrach test“), 3. ubodnom metodom („prick test“), 4. kontaktom s kožom (test za kožne alergene-metale, formalin i sl.). Skupina tvari, pojedinačnih ili grupnih alergena na kojima se provodi testiranje, odabire se prema anamnestičkim podacima. Grupni alergeni koriste se za testiranje na srodne alergene, poput peludi trava, stabala i sl.

Kako liječiti ili ublažiti alergiju?

Današnja znanost ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se prije toga nije javio svom liječniku. Tek kada se alergija potvrdi, može se i liječiti ili ublažiti. Ključni parametri za uspješno liječenje i smanjenje simptoma alergijskih bolesti:  edukacija bolesnika  izbjegavanje alergena  adekvatna terapija lijekovima  imunoterapija Lijekovi koji mogu pomoći pri liječenju alergijskog rinitisa spadaju u sljedeće skupine: Antihistaminici su najpropisivaniji lijekovi za simptome alergijskog rinitisa. Obično se propisuju u tabletama, a rjeđe u obliku spreja za nos ili kapljica za oči. Suvremeni antihistaminici su pouzdani i sigurni i uspješno ublažavaju većinu alergijskih simptoma u blagim oblicima bolesti, osobito ako ih se počne uzimati prije nastupa tegoba. Dekongestivi su lijekovi koji djeluju na krvne žile nosne sluznice pa smanjuju neprohodnost i vodenasto curenje iz nosa. Bolesnici s alergijskom rinitisom vrlo ih često prekomjerno i nepotrebno uzimaju, što može dovesti do vrlo ozbiljnih i štetnih posljedica na sluznicu nosa. Preporuča se vrlo kratkotrajna primjena (ne duže od 10 dana), kako bi se nos učinio prohodnim za primjenu lokalnih kortikosteroida koji će učinkovito smanjiti sve navedene simptome. Intranazalni kortikosteroidi: najučinkovitiji protuupalni lijekovi koji će najuspješnije ukloniti ili umanjiti simptome, a istovremeno uz pravilnu primjenu imaju minimalnu mogućnost izazivanja štetnih poslijedica za bolesnika. Lokalni kortikosteroidi: propisuju se u slučajevima kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome i to samostalno ili u kombinaciji s ostalim skupinama lijekova, u situaciji kada se radi o teškim oblicima bolesti. Kod sezonskog alergijskog rinitisa preporučuje se započeti terapiju lokalnim kortikosteroidom minimalno dva do tri tjedna prije početka cvjetanja, kako bi se ublažila ili u potpunosti spriječila pojava simptoma.

Pravovremenom preventivom protiv alergije

•  izbjegavajte alergene na koje ste osjetljivi;
•  izbjegavajte boravak i provođenje fizičkih aktivnosti u području bujne vegetacije u vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku (naročito u jutarnjim satima);
•  izbjegavajte sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine na zraku;
• prostorije u kojima boravite provjetravajte kratko, najbolje tijekom popodneva ili putem klima-uređaja.

Ako ste osjetljivi na cjelogodišnje alergene:

• smanjite koncentraciju kućne prašine (grinja) u prostoru u kojem boravite uklanjanjem tapeciranog namještaja, ukrasnih jastuka, tepiha i zavjesa…
• prostor u kojem boravite svakodnevno održavajte čistim (usisavanjem, brisanjem prašine…)
• jastuci i popluni ne smiju biti punjeni perjem, a općenito ne bi smjeli biti stariji od 5 godina,
• izbjegavajte dodir s kućnim ljubimcima s dlakom i perjem; eventualno ih držite izvan kuće i redovitim kupanjem održavajte njihovu higijenu, kako bi s njih uklonili potencijalne alergene.

Alergije kod djece

Iako se prije smatralo da kod djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove, danas se zna da se kod dojenčadi alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka alergija može dokazati i kožnim testom. U dojenačkoj dobi opravdano je testiranje na alergene hrane. Preporučuje se testiranje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, soja, jaja, brašno), uz određivanje specifičnih IgE protutijela. Laboratorijska dijagnostika korisna je kod djece s težim oblikom atopijskog dermatitisa, kojoj se, zbog proširenih promjena na koži, ne mogu učiniti kožni testovi. Testiranje na inhalacijske alergene može se svesti na grinje iz kućne prašine, skupne alergene peludi te epitel i dlaku mačke. Alergološka obrada nužna je kod djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem (sviranjem u plućima) te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.

Alergije kod starijih osoba

Osobe starije dobi, u usporedbi s onima srednje dobi, imaju promijenjenu staničnu i humoralnu imunost, koja je smanjena kvantitativno i kvalitativno. Također je smanjeno i stvaranje antitijela na antigene i specifičnih antitijela. B limfociti proizvode antitijela manjeg potencijala, npr. slabije opsoniziraju pneumokok unatoč visokom sadržaju specifičnih antitijela nakon vakcinacije. Dakle, imunost je kod starijih osoba nešto drugačija, ali ipak imuna reaktivnost postoji. Stoga se i alergije mogu javljati i kod osoba starije dobi.

Znate li?

Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijskih bolesti primjenom alergenskih cjepiva: malim i rastućim koncentracijama alergena na koje je bolesnik osjetljiv potiče se razvoj podnošenja i tolerancije tog alergena. Kod osoba u kojih je imunoterapija uspješno provedena, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego ranije. Cjepiva se mogu dati u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik. Imunoterapija je posebno preporučljiva kod mlađih bolesnika s cjelogodišnjim ili teškim sezonskim alergijskim rinitisom, osobito kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće, a lijekovi nisu bili u potpunosti učinkoviti ili kada postoji negativan stav bolesnika prema farmakoterapiji. Pripremljeno u suradnji s doc. dr. sc. Josip Čuligom, prim. dr. med.