Kakvi su zahtjevi pred današnjim roditeljima i kada treba dovesti dijete na psihološko savjetovanje, razgovaramo s psihologinjom i psihoterapeutkinjom Zdenkom Pantić.
Je li danas teže biti roditelj nego što je bilo prije?
Činjenica je da danas imamo puno više dilema i nepoznatih stvari za roditelje, kao što su, primjerice, moderne komunikacije. Mnogi roditelji niti ne znaju za to, a tamo im dijete može biti zlostavljano i učeno nekim pogrešnim stvarima, može postati ovisno… Razlog može biti jer roditelji previše rade ili ne razumiju nove tehnologije, ili naprosto nisu u kontaktu s djetetom što dodatno otežavaju i poremećene vrijednosti u društvu. S druge strane nestala je ona stara patrijarhalna obitelj, koju često volimo kritizirati, a koja je roditeljima davala podršku koju danas nemaju. Kad mladi dobiju bebu, obično je to i prva koju su držali u svojim rukama. Nekada su u velikim obiteljima od drugih imali priliku učiti o roditeljstvu, vidjeti kako se postupa s novorođenčetom od tete ili ujne. Bez takvog obiteljskog iskustva i podrške, žena može postati tjeskobna majka… Kad više nemamo tradicionalnu podršku u široj obitelji, trebalo bi ju nečim nadomjestiti. Ovako, puno se u društvu ističe značaj porodice, a ljudi su ostavljeni da se sami snalaze.
Djeca prijavljuju kažnjavanje
Jedan od problema su aktualne prijetnje djeci roditeljima da će ih prijaviti «Hrabrom telefonu» kad ih kažnjavaju. Kako se postaviti prema tome?
Poštivanje dječjih ljudskih prava novi je zahtjev koji kod mnoge roditelje čini nesigurnima, jer ne znaju kako i kada koristiti svoj autoritet kako bi djetetu postavili čvrste granice. Roditelj se uplaši, ispada kao da mora podilaziti djeci, a zapravo mora čvrsto stati stati iza odgoja kakvog
provodi. Pa što ako nas i tuži naše drago dijete? Mi imamo svoje razloge i argumente. Važno je da ono osjeti roditeljsku sigurnost jer je to čvrsti okvir za njegov razvoj. Prije svega za dijete je važno da osjeti da ga je roditelj čuo, da je roditelj svjestan potreba i želja djeteta. Odgovornost roditelja i jest u tome da djetetu pokažeš što se može, a što se ne može, kako bi se jednog dana uspješno prilagodilo društvu, kako bi se naučilo brinuti o sebi i drugima. Zbog tih suvremenih dvojbi roditelja, dobro je da se oni nalaze na raznim radionicama i izmjenjuju iskustva i da koriste priručnike za samopomoć.
Obitelj na terapiji
Kada s djetetom treba potražiti pomoć psihoterapeuta?
Ako se kod djeteta pojave takve smetnje da grizu nokte, noćno mokrenje, problemi u školi, ako je previše povučeno ili agresivno, ako ima neke promjene u ponašanju, psihosomatske bolesti, ili ako vidimo da s djetetom nešto nije u redu, a ne znamo što. Mi znamo da je većina tih smetnji kod djece povezana s time što se događa u obitelji, iako roditelji često toga nisu svjesni, nego očekuju da im mi "popravimo" djecu.
Pristaju li roditelji sudjelovati u psihoterapiji s djetetom i razotkriti psihologu svoje obiteljske probleme?
Ne možemo nikoga natjerati. Najčešće baš onaj roditelj koji ima problem kaže "ja nemam problem" i odbija dolaziti. U tim slučajevima nastojimo ojačati roditelja koji dolazi da na neki način ipak pridobije onog drugog pa dođe barem na jedan razgovor, a to nam ponekad dovoljno da dobijemo kompletniju sliku. Kada imamo dijete s problemom, potrebno je raditi s cijelom obitelji. Ako to ne uspije, ostaje rad s djetetom koje stječe novo iskustvo s nama, drukčija nego što ih ima u obitelji, a što mu može pomoći. Unatoč svemu, djeca imaju zadivljujuću sposobnost razvoja.
Je li danas teže biti roditelj nego što je bilo prije?
Činjenica je da danas imamo puno više dilema i nepoznatih stvari za roditelje, kao što su, primjerice, moderne komunikacije. Mnogi roditelji niti ne znaju za to, a tamo im dijete može biti zlostavljano i učeno nekim pogrešnim stvarima, može postati ovisno… Razlog može biti jer roditelji previše rade ili ne razumiju nove tehnologije, ili naprosto nisu u kontaktu s djetetom što dodatno otežavaju i poremećene vrijednosti u društvu. S druge strane nestala je ona stara patrijarhalna obitelj, koju često volimo kritizirati, a koja je roditeljima davala podršku koju danas nemaju. Kad mladi dobiju bebu, obično je to i prva koju su držali u svojim rukama. Nekada su u velikim obiteljima od drugih imali priliku učiti o roditeljstvu, vidjeti kako se postupa s novorođenčetom od tete ili ujne. Bez takvog obiteljskog iskustva i podrške, žena može postati tjeskobna majka… Kad više nemamo tradicionalnu podršku u široj obitelji, trebalo bi ju nečim nadomjestiti. Ovako, puno se u društvu ističe značaj porodice, a ljudi su ostavljeni da se sami snalaze.
Djeca prijavljuju kažnjavanje
Jedan od problema su aktualne prijetnje djeci roditeljima da će ih prijaviti «Hrabrom telefonu» kad ih kažnjavaju. Kako se postaviti prema tome?
Poštivanje dječjih ljudskih prava novi je zahtjev koji kod mnoge roditelje čini nesigurnima, jer ne znaju kako i kada koristiti svoj autoritet kako bi djetetu postavili čvrste granice. Roditelj se uplaši, ispada kao da mora podilaziti djeci, a zapravo mora čvrsto stati stati iza odgoja kakvog
provodi. Pa što ako nas i tuži naše drago dijete? Mi imamo svoje razloge i argumente. Važno je da ono osjeti roditeljsku sigurnost jer je to čvrsti okvir za njegov razvoj. Prije svega za dijete je važno da osjeti da ga je roditelj čuo, da je roditelj svjestan potreba i želja djeteta. Odgovornost roditelja i jest u tome da djetetu pokažeš što se može, a što se ne može, kako bi se jednog dana uspješno prilagodilo društvu, kako bi se naučilo brinuti o sebi i drugima. Zbog tih suvremenih dvojbi roditelja, dobro je da se oni nalaze na raznim radionicama i izmjenjuju iskustva i da koriste priručnike za samopomoć.Obitelj na terapiji
Kada s djetetom treba potražiti pomoć psihoterapeuta?
Ako se kod djeteta pojave takve smetnje da grizu nokte, noćno mokrenje, problemi u školi, ako je previše povučeno ili agresivno, ako ima neke promjene u ponašanju, psihosomatske bolesti, ili ako vidimo da s djetetom nešto nije u redu, a ne znamo što. Mi znamo da je većina tih smetnji kod djece povezana s time što se događa u obitelji, iako roditelji često toga nisu svjesni, nego očekuju da im mi "popravimo" djecu.
Pristaju li roditelji sudjelovati u psihoterapiji s djetetom i razotkriti psihologu svoje obiteljske probleme?
Ne možemo nikoga natjerati. Najčešće baš onaj roditelj koji ima problem kaže "ja nemam problem" i odbija dolaziti. U tim slučajevima nastojimo ojačati roditelja koji dolazi da na neki način ipak pridobije onog drugog pa dođe barem na jedan razgovor, a to nam ponekad dovoljno da dobijemo kompletniju sliku. Kada imamo dijete s problemom, potrebno je raditi s cijelom obitelji. Ako to ne uspije, ostaje rad s djetetom koje stječe novo iskustvo s nama, drukčija nego što ih ima u obitelji, a što mu može pomoći. Unatoč svemu, djeca imaju zadivljujuću sposobnost razvoja.
You must be logged in to post a comment Login