Kako oduvijek nešto radi za svoju dušu, primjerice piše knjige, hekla, štrika, pleše, tako je dizajnerica Maša Žarnić 2002. godine počela izrađivati nakit od fima. Prvobitno oduševljenje da može svoj rad prezentirati drugima potaknulo ju je da ga prošiti na izradu torbica.
– Na YouTube-u sam pronašla mali dućan u kojem se nalazio editorijal za peglanje plastičnih vrećica, odnosno izradu torbica od njih. Pomislila sam, zašto ja to ne bih to radila. Svidjela mi se ideja što ne moram kupovati materijal, a trošak su mi samo konci i patent zatvarač te struja za mašinu. Palo mi je napamet i da iskoristim stare veste, kapute, samtene hlače i slično pa sam kombinirala staru robu s vrećicama,- ispričala je u dahu Maša Žarnić.
Dugovječne torbe
Prvih nekoliko uzoraka darovala je prijateljima, a ostale je stavila u virtualni dućan na forumu Filozofskog fakulteta i to po vrlo povoljnim cijenama: od 50 do 200 kuna. Nakon torbica osmislila je i originalne kape, otkačenih naziva: izdanak, big buby, zatim vilenjačka kapa itd. koje su svi odmah zavoljeli. Što se tiče torbica, kaže Maša (poznata i po nadimku Sušena žemljica) one su praktički neuništive jer su od plastike, a k tome su i vodootporne. Pod prstima podsjećaju na umjetnu kožu.
Ova apsolventica filozofije i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu ističe da je posebno sretna što ima dovoljno vremena za otkrivanje stvari koje je zanimaju. Tako među ostalim s puno strasti već godinu dana pleše po metodi „5 ritmova“ kod učiteljice Silvije Tomčik Kelly.
Prošle godine je u Zagrebu organizirala sajam „Kabinet čudesa“ na kojem se okupilo 20-tak mladih umjetnika koji rade „čudnovate, odnosno pomaknute nove estetike“. Sličan sajam planira napraviti i ove godine u Rijeci.
Novi izazov krinoline i kaputi
Želja joj je, priča ona, šiti odjeću, prije svega krinoline i kapute. No, kako je samouka, ipak treba proći tečaj. Također, voljela bi držati radionice o recikliranju plastike.
– S velikim zadovoljstvom radim eko-projekt s kolegom koji reciklira papir pa obilazimo zajedno po školama u okolici Zagreba i educiramo djecu. Primijetila sam da ljudi kada me vide na ulici, u meni vide vrećice koje imaju svoju priču. Zapravo, svaka od mojih kreacija prati život vrećice koja je tko zna koji put prevalila, svašta prenijela s placa, dućana, trgovačkog centra,- duhovito je ispričala osebujna mlada umjetnica.
I na kraju dodala je da sve ovo nije očekivala, nego je samo vizualizirala stvari koje su se u danom trenutku materijalizirale. Zato se sada jednostavno prepušta izazovima života.
– Na YouTube-u sam pronašla mali dućan u kojem se nalazio editorijal za peglanje plastičnih vrećica, odnosno izradu torbica od njih. Pomislila sam, zašto ja to ne bih to radila. Svidjela mi se ideja što ne moram kupovati materijal, a trošak su mi samo konci i patent zatvarač te struja za mašinu. Palo mi je napamet i da iskoristim stare veste, kapute, samtene hlače i slično pa sam kombinirala staru robu s vrećicama,- ispričala je u dahu Maša Žarnić. Dugovječne torbe
Prvih nekoliko uzoraka darovala je prijateljima, a ostale je stavila u virtualni dućan na forumu Filozofskog fakulteta i to po vrlo povoljnim cijenama: od 50 do 200 kuna. Nakon torbica osmislila je i originalne kape, otkačenih naziva: izdanak, big buby, zatim vilenjačka kapa itd. koje su svi odmah zavoljeli. Što se tiče torbica, kaže Maša (poznata i po nadimku Sušena žemljica) one su praktički neuništive jer su od plastike, a k tome su i vodootporne. Pod prstima podsjećaju na umjetnu kožu.
Ova apsolventica filozofije i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu ističe da je posebno sretna što ima dovoljno vremena za otkrivanje stvari koje je zanimaju. Tako među ostalim s puno strasti već godinu dana pleše po metodi „5 ritmova“ kod učiteljice Silvije Tomčik Kelly.
Prošle godine je u Zagrebu organizirala sajam „Kabinet čudesa“ na kojem se okupilo 20-tak mladih umjetnika koji rade „čudnovate, odnosno pomaknute nove estetike“. Sličan sajam planira napraviti i ove godine u Rijeci.
Novi izazov krinoline i kaputi
Želja joj je, priča ona, šiti odjeću, prije svega krinoline i kapute. No, kako je samouka, ipak treba proći tečaj. Također, voljela bi držati radionice o recikliranju plastike.
– S velikim zadovoljstvom radim eko-projekt s kolegom koji reciklira papir pa obilazimo zajedno po školama u okolici Zagreba i educiramo djecu. Primijetila sam da ljudi kada me vide na ulici, u meni vide vrećice koje imaju svoju priču. Zapravo, svaka od mojih kreacija prati život vrećice koja je tko zna koji put prevalila, svašta prenijela s placa, dućana, trgovačkog centra,- duhovito je ispričala osebujna mlada umjetnica.
I na kraju dodala je da sve ovo nije očekivala, nego je samo vizualizirala stvari koje su se u danom trenutku materijalizirale. Zato se sada jednostavno prepušta izazovima života.
You must be logged in to post a comment Login