Nedavno sam prisustvovala poslovnoj konferenciji “Žene u biznisu”. Zanimljive teme, odlični i inspirativni govornici i sudionici panela, dobra organizacija. Svi sretni jer je takvih “ženskih” konferencija malo, pa je to odlična prilika za raspravu o tome kakav je položaj žena u društvu, u biznisu i poduzetništvu.
U dvorani je sjedilo i slušalo 98% žena. Jedna od tema koje su se neprestano provlačile je i ta da živimo u muškom svijetu, da su žene na neki način diskriminirane u poslovnom segmentu samim time što su biološki predodređene na to da na svijet donose potomstvo i da se na žene koje grade svoje karijere gleda s prepuno predrasuda. Reklo bi se na prvi pogled baš lijepo da se takve konferencije organiziraju i da ih ima jer su potrebne i korisne. Slušajući sve to u meni se neprekidno budio osjećaj da tu nešto nije u redu, tu nešto ne valja… Kako je taj alarm bio glasniji tako mi je sve više bilo jasno što mi želi poručiti. Govoriti o odnosu društva prema ženama pred samim ženama je kao pričati sam sa sobom. Tek kada se te iste žene budu ravnopravno na poslovnim konferencijama nalazile bok uz bok s muškim kolegama i kada će dvoranu ispunjavati u istom broju žene i muškarci, možemo očekivati neke pomake.
Tko o čemu…
2014-a je na izmaku, a mi smo i dalje na temi ravnopravnosti među spolovima. Pa tko je za to kriv? Mame koje djevojčicama isključivo kupuju lutkice ili iritantni pjesmjuljci poput “Bižuterije” jer ona je samo privjesak ili one neke strave od pjesme u kojoj klinka pjeva o tome kako joj ne treba ni lektira ni zadaća već samo fensi suknjica (zahvaljujem na selektivnoj memoriji koja mi pomaže da iz glave bacam intelekutalno smeće, pa se eto ne sjećam kako se taj horor zove)?
A jesmo li si same za to krive? Kako frajeri funkcioniraju u biznisu? Generalno oni se, kad se udruže u nešto, osjećaju jako moćno i užasno im je fora to bondanje. Žene? Femina femini lupus. U slučaju da si trebamo međusobno pomoći prvo nas opere zavist, pa ljubomora, pa onda sve to skupa i na kraju samo ispadamo kučke. Dugo već radim i vrlo rijetko sam s muškim kolagama imala situacije kakve su mi znale prirediti ženske kolegice. A tek žena šefica? Oooo sačuvaj me Bože.
Postoje li “žene u biznisu”?
Sve dok ćemo se mjerkati od štikle do frizure pa natrag nema te konferencije koja će nama pomoći. Tek kada shvatimo da nama nikakav muški svijet nije prepreka ni problem, nego problem jedino stoji u ženama samima, tek tada ćemo moći očekivati neke promjene. Kada će za to doći vrijeme? Možda uskoro, a možda i nikada. Do tada nam jedino preostaje truditi se u svojim mikrosredinama nešto mijenjati jer nismo mi ovce koje će rastrgati vukovi, mi smo vučice koje će se rastrgati međusobno.
Samo nemojte zaboraviti – ženska je energija proaktivna, a muška reakvitna. Mi imamo prirodnu snagu donositi promjene, pa majkumu učinimo to onda u pozitivnom smjeru. Ženski networking je nešto na čemu ću raditi iduće godine. Ako se duže vremena ne javim, znajte da su me rastrgale.
Pusa,
Marina
You must be logged in to post a comment Login