Samoća i usamljenost, dva različita pojma

marina bolanča

Spavam sama. Spavam sama u svom krevetu. Cijeli krevet je moj. Uopće se ne žalim. Baš mi je dobro tako samoj. Na sve događaje idem sama, na rođendane idem sama, kavu ujutro pijem sama. Super mi je.

Često me pitaju kako podnosim samoću? Super – odgovaram. Sama sam, ali nisam usamljena. Samoća i usamljenost su velika razlika. Sama sam jer nemam muškarca pored sebe, nemam partnera, ali nisam usamljena. Imam priličan broj meni dragih i dobrih ljudi. Dakle, usamljena nisam, imam prijatelje.
U ovom svom periodu samovanja baš uživam, baš ugađam sebi i cijeli svijet podređujem sebi, kako želim. Radim ono što volim, ono što me usrećuje. Družim se s kim ja želim i samo kad ja želim, oblačim se upravo onako kako ja hoću. Spajam nespojivo, ponašam se upravo onako – spontano, kako to meni priliči, i ne žalim se.

Svoju samoću koristim do maksimuma, onako je dobrano iskorištavam, naslađujem se do te mjere da mi ovi drugi „nesami“ zavide. Spavam do kada ja želim, javljam se na telefon kada i kome želim, nemam grižnju savjest ako otkačim cijeli svijet taj dan. Bahato i bezobrazno udovoljavanje sebi, bez imalo grižnje savjesti prema ostatku svijeta. Iskorištavam svaki trenutak upravo onako kako ja hoću, i kako da mi onda bude loše?

Ma baš mi je dobro….

I onda mi netko kaže da je samoća ružna. Da, vjerojatno je samoća ružna i teška kad sam ne znaš što ćeš sam sa sobom. Vjerojatno je ružna kad si navikao da je netko stalno pored tebe, kad si se uvjerio da sam ne možeš i da ti uvijek treba oslonac i netko da te gurne naprijed. Kad si sam svjestan si svoje snage, jačine i moći koju nosiš u sebi, kad imaš svoje hobije, prijatelje, posao i drugi niz obaveza kojima ispunjavaš svoje vrijeme – onda samoća i nije tako strašna. U biti, tada nema samoće.

pixabay.com

pixabay.com

Uvijek imaš nekog posla, uvijek si nađeš neku zabavu, uvijek imaš još nekih nedovršenih knjiga, a na kraju uvijek imaš prijatelja s kojima nisi završio neku priču i još postoji nešto da se doda. Nije strašno, važno je samo organizirati se i ugađati sebi. Postaviti sebe na prvo mjesto, postaviti sebe ispred svih, barem jednom u životu i pošteno iskoristiti svoje samovanje…

Promatram prijateljice, sve u braku s po dvoje ili troje djece – same po cijele dane, voze, razvoze tu djecu, organiziraju sve same, lome se od ugađanja drugima i opet su same. I ne samo što su same, već su i usamljene u dvoje – prestrašno. Probala sam tu samoću u dvoje i moram reći da i nije baš neki uzvišeni osjećaj i životni jack pot.

Pa čemu onda sve to? Zar nije bolje biti sam? Onda barem znaš na čemu si, sam si i uzdaj se u se i u svoje kljuse, zar ne? A ovako, sam si u dvoje, a to je prestrašno, ali svatko bira svoj put i svoju sreću u životu.
Trenutno sam odabrala samoću, što mi izuzetno odgovara. I nije strašno kao što mnogi pričaju. Odgovara mi, jer bolje mi je biti sama, nego biti sama, a u dvoje…

Samovanje jako dobro koristim i sebično iskorištavam, kvalitetna je to samoća…. To je samo još jedna etapa života koja će potrajati, moguće vrlo kratko, pa je zato tako sebično čuvam i neizmjerno joj se veselim. Moje vrijeme samo za mene ….

Pitam sve vas, imate li to svoje vrijeme za sebe? Reći ću samo jedno – neprocjenjivo bogatstvo…