Ući u kuću u kojoj se dvije godine u Amsterdamu skrivala Anne Frank i nije tako jednostavno. Prepreka nije odjeća ili temeljit pregled sadržaja torbice. Takvih pravila tu nema. Ulazak će vam otežati jedino činjenica da i mnogi drugi razmišljaju poput vas, žele vidjeti Tajni aneks Anne Frank, to sveto mjesto koje kao magnet privlači ljude sa svih strana svijeta.
Ispred Prinsengracht 263 red uvijek poduži, čeka se najmanje pola sata, a ulazak tzv. „brzom linijim“ treba prethodno najaviti. Pokušate li preko turističkog ureda dobiti slobodan termin, reći će vam tek za dva ili tri dana.
Zato, u Kuću Anne Frank ušla sam među posljednjima, reklo bi se navečer. Muzej radi duže nego i jedan drugi, svakoga dana do 22 sata, a u Amsterdamu je ljeti tada još dan.
„Hoću li ikada postati novinar?“
„…Hoću li ikada biti sposobna napisati nešto veliko, hoću li ikada postati novinar ili pisac? Nadam se, oh jako se nadam jer pisanje mi dopušta bilježenje svega, mojih misli, ideja, fantazija.“ zapisala je u dnevnik Anne Frank 5. travnja 1944. godine.
Da je živa Annelies Marie Frank kako joj je puno ime, prije nešto više od mjesec dana (12. lipnja 2009.) navršila bi 80 godina.
„Jednoga dana će ovaj rat završiti. Doći će vrijeme kada ćemo biti ponovno ljudi, a ne samo Židovi.“ citat je iz dnevnika koji se čsto spominje.
Samo četiri mjeseca nakon što je to napisala, točnije 4. kolovoza 1944. godine svih osmero ljudi iz skloništa ili Tajnog aneksa, kako ga je nazvala u dnevniku, su uhićeni. Bili su izdani. Oko 10.30 sati toga dana po njih su došli jedan SS oficir i trojica Nizozemskih policajaca. Znali su točno kamo idu, nakon što su ušli u zgradu krenuli su odmah prema uredu i zatražili od djelatnika koji je ondje radio da ih prati dok su se kretali prema vratima sakrivenim iza police za knjige s registrima.
U Tajnom aneksu
Muzej Kuća Anne Frank imao je od 3. svibnja 1960. godine, kada je prvi puta otvoren, različite postave, no najnoviji izveden prošle godine oduzima dah. Bilo je i vrijeme za pomlađivanje, kažu u muzeju s obzirom da je prošlo 10 godina od renoviranja i izgradnje cijelog novog krila.
Zadržan je osnovni koncept dokumentarnosti i autentičnosti. Odmah na početku dočekuju vas lica osoba koje su se tu nekada sakrivale i citati iz dnevnika. Za bolju predodžbu o muzejskoj ruti zadržan je umanjeni model aneksa koji je napravio Annin otac, Otto Frank (jedini preživjeli) 1961. godine. Naime, prostor tajnog aneksa nakon rata je bio ogoljen, bez namještaja i on ga je želio takvim ostaviti.
Proći kroz vrta sakrivena policom posebno je iskustvo.
.
U sobi koju je u aneksu najviše koristio Otto Frank može se na velikom monitoru pogledati dio iz njegovog intervjua objavljenog 1967. godine. Govori i o tome kako ga je Anne iznenadila zrelim razmišljanjima, tek je kroz dnevniku potpuno upoznao svoju kćer. Pročitao ga je tek nakon povratka iz logora jer, dok su bili u skloništu tražila je da joj obeća kako to neće činiti i njezinu je želju poštivao.
U prostoriji su i također originalni dokumenti Otta Franka, bilježnica sa zapisima iz vremena povratka iz Auschwitza kada još nije znao što se dogodilo s njegovom obitelji. Posljednji puta ih je vidio početkom rujna 1944. godine, u logoru Auschwitz-Birkenau.
Dnevnik i Miep Gies
Najveću promjenu doživjela je soba u kojoj je izložen dnevnik Anne Frank. Prigušena rasvjeta, zastori navučeni kao što su morali biti u vrijeme dok se 13-godinjakinja ondje skrivala. Osvijetljen je tek dnevnik u sredini sobe, zaštićen prozirnom vitrinom.
Nema gužve, još jedan posjetitelj i ja fotografiramo bez korištenja flesha. Kada bi milijun posjetelja koliko godišnje prođe kroz Kuću Anne Frank napravili samo jednu snimku s bljeskalicom vrlo brzo dragocjeni rukopis bi bio uništen. Inače, muzeju je dan na posudbu, ali će od 1. studenoga zajedno s ostalim rukopisima Anne Frank biti trajno postavljen kao dio novodizajnirane izložbe.
O tome su se 11. lipnja, u predvečerje rođendana Anne Frank, dogovorili Nizozemski institut za ratnu dokumentaciju (kojem je Otto Frank dao dnevnik na čuvanje), Kraljevska nizozemska akademija znanosti i umjetnosti i muzej Kuća Anne Frank. Prije nekoliko dana dnevnik je uključen i u popis svjetske vaštine koju štiti UNESCO (Memory od World Registar, the World Heritage List for documents)
Na monitoru teče razgovor s Miep Gies, ženom koja je radila u uredu ispod skloništa, donosila hranu i na posljetku sačuvala dnevnik. Odmah nakon što su nacisti odveli osmero ljudi iz Tajnog aneksa, ušla je unutra s kolegicom Bep Voskvijl. Na podu spavaće sobe Otta Fanka ležao je dnevnik koji su brzo pokupile i Miep ga je sačuvala.
Osim njih, ljudima sakrivenima u Tajnom aneksu tijekom dvogodišnjeg skrivanja pomagali su Jo Kleiman i Victor Kugler. Nakon uhićenja i oni su bili podvrgnuti policijskoj represiji. Preživjeli su.
Pročitajte: Sudbina ljudi iz Tajnog aneksa
Anne Frank slučajno snimljena na prozoru (prije dolaska u ulicu Prinsengracht).
Ispred Prinsengracht 263 red uvijek poduži, čeka se najmanje pola sata, a ulazak tzv. „brzom linijim“ treba prethodno najaviti. Pokušate li preko turističkog ureda dobiti slobodan termin, reći će vam tek za dva ili tri dana.
Zato, u Kuću Anne Frank ušla sam među posljednjima, reklo bi se navečer. Muzej radi duže nego i jedan drugi, svakoga dana do 22 sata, a u Amsterdamu je ljeti tada još dan.
„Hoću li ikada postati novinar?“
„…Hoću li ikada biti sposobna napisati nešto veliko, hoću li ikada postati novinar ili pisac? Nadam se, oh jako se nadam jer pisanje mi dopušta bilježenje svega, mojih misli, ideja, fantazija.“ zapisala je u dnevnik Anne Frank 5. travnja 1944. godine.
Da je živa Annelies Marie Frank kako joj je puno ime, prije nešto više od mjesec dana (12. lipnja 2009.) navršila bi 80 godina.
„Jednoga dana će ovaj rat završiti. Doći će vrijeme kada ćemo biti ponovno ljudi, a ne samo Židovi.“ citat je iz dnevnika koji se čsto spominje.Samo četiri mjeseca nakon što je to napisala, točnije 4. kolovoza 1944. godine svih osmero ljudi iz skloništa ili Tajnog aneksa, kako ga je nazvala u dnevniku, su uhićeni. Bili su izdani. Oko 10.30 sati toga dana po njih su došli jedan SS oficir i trojica Nizozemskih policajaca. Znali su točno kamo idu, nakon što su ušli u zgradu krenuli su odmah prema uredu i zatražili od djelatnika koji je ondje radio da ih prati dok su se kretali prema vratima sakrivenim iza police za knjige s registrima.
U Tajnom aneksu
Muzej Kuća Anne Frank imao je od 3. svibnja 1960. godine, kada je prvi puta otvoren, različite postave, no najnoviji izveden prošle godine oduzima dah. Bilo je i vrijeme za pomlađivanje, kažu u muzeju s obzirom da je prošlo 10 godina od renoviranja i izgradnje cijelog novog krila.
Zadržan je osnovni koncept dokumentarnosti i autentičnosti. Odmah na početku dočekuju vas lica osoba koje su se tu nekada sakrivale i citati iz dnevnika. Za bolju predodžbu o muzejskoj ruti zadržan je umanjeni model aneksa koji je napravio Annin otac, Otto Frank (jedini preživjeli) 1961. godine. Naime, prostor tajnog aneksa nakon rata je bio ogoljen, bez namještaja i on ga je želio takvim ostaviti.
Proći kroz vrta sakrivena policom posebno je iskustvo.
.
U sobi koju je u aneksu najviše koristio Otto Frank može se na velikom monitoru pogledati dio iz njegovog intervjua objavljenog 1967. godine. Govori i o tome kako ga je Anne iznenadila zrelim razmišljanjima, tek je kroz dnevniku potpuno upoznao svoju kćer. Pročitao ga je tek nakon povratka iz logora jer, dok su bili u skloništu tražila je da joj obeća kako to neće činiti i njezinu je želju poštivao.
U prostoriji su i također originalni dokumenti Otta Franka, bilježnica sa zapisima iz vremena povratka iz Auschwitza kada još nije znao što se dogodilo s njegovom obitelji. Posljednji puta ih je vidio početkom rujna 1944. godine, u logoru Auschwitz-Birkenau.
Dnevnik i Miep Gies
Najveću promjenu doživjela je soba u kojoj je izložen dnevnik Anne Frank. Prigušena rasvjeta, zastori navučeni kao što su morali biti u vrijeme dok se 13-godinjakinja ondje skrivala. Osvijetljen je tek dnevnik u sredini sobe, zaštićen prozirnom vitrinom.
Nema gužve, još jedan posjetitelj i ja fotografiramo bez korištenja flesha. Kada bi milijun posjetelja koliko godišnje prođe kroz Kuću Anne Frank napravili samo jednu snimku s bljeskalicom vrlo brzo dragocjeni rukopis bi bio uništen. Inače, muzeju je dan na posudbu, ali će od 1. studenoga zajedno s ostalim rukopisima Anne Frank biti trajno postavljen kao dio novodizajnirane izložbe.O tome su se 11. lipnja, u predvečerje rođendana Anne Frank, dogovorili Nizozemski institut za ratnu dokumentaciju (kojem je Otto Frank dao dnevnik na čuvanje), Kraljevska nizozemska akademija znanosti i umjetnosti i muzej Kuća Anne Frank. Prije nekoliko dana dnevnik je uključen i u popis svjetske vaštine koju štiti UNESCO (Memory od World Registar, the World Heritage List for documents)
Na monitoru teče razgovor s Miep Gies, ženom koja je radila u uredu ispod skloništa, donosila hranu i na posljetku sačuvala dnevnik. Odmah nakon što su nacisti odveli osmero ljudi iz Tajnog aneksa, ušla je unutra s kolegicom Bep Voskvijl. Na podu spavaće sobe Otta Fanka ležao je dnevnik koji su brzo pokupile i Miep ga je sačuvala.
Osim njih, ljudima sakrivenima u Tajnom aneksu tijekom dvogodišnjeg skrivanja pomagali su Jo Kleiman i Victor Kugler. Nakon uhićenja i oni su bili podvrgnuti policijskoj represiji. Preživjeli su.
Pročitajte: Sudbina ljudi iz Tajnog aneksa
Anne Frank slučajno snimljena na prozoru (prije dolaska u ulicu Prinsengracht).
You must be logged in to post a comment Login