‘Vjerovala sam da postoji drugačiji život’ naziv je angažiranog televizijskog spota Ženske sobe, koji je jučer u dvorani Müller zagrebačkog kina Europa predstavljen hrvatskoj javnosti, uz popratnu javnu diskusiju na temu medijskog izvještavanja o nasilju nad ženama.
Spot će se od 6. prosinca emitirati na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, te na lokalnim televizijama u većini hrvatskih županija, a dio je nacionalne kampanje protiv nasilja nad ženama ‘Sigurno mjesto’ koja ohrabruje žrtve nasilja da posjete web stranicu www.sigurnomjesto.hr, potraže pomoć i prijave nasilje.
Spot su zajedno s timom Ženske sobe realizirali Boris Krstinić, koordinator proizvodnje spota i direktor fotografije, redateljica Biljana Čakić Veselić, montažer Danilo Caković, montažer i Vladislav Čolić koji je bio zadužen za postprodukciju, te Dorijana Kavčić, tumačica/prevoditeljica znakovnog jezika gluhih pri Savezu gluhih i nagluhih grada Zagreba. U spotu je također sudjelovala i Sonja Šarunić, koja je svojim glasom ovaj spot učinila još dirljivijim i snažnijim.
[box style=”0″]
Angažirani televizijski spot „Vjerovala sam da postoji drugačiji život“ rađen je s ciljem osviještavanja javnosti o nasilju nad ženama i promocije web stranice ‘Sigurno mjesto’. Produciran je u okviru projekta „Sigurno mjesto“ kojeg financijski podržava Europska unija i Ured za udruge Vlade RH, a koji Ženska soba provodi u suradnji s organizacijama civilnog društva: S.O.S.– suradnja, osnaživanje, savjetovanje (Virovitica), Centar za žene Adela (Sisak) i Centar za podršku i razvoj civilnog društva ‘Delfin’ (Pakrac). U spotu sudjeluju članice organizacija: Ženska soba – Centar za seksualna prava, Centar za žene Adela (Sisak), S.O.S.– suradnja, osnaživanje, savjetovanje (Virovitica), Bolja Budućnost – Udruga žena Romkinja Hrvatske i Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
[/box]
Javna diskusija koja je pratila premijeru spota propitkivala je koliko i kako hrvatski mediji prate problem nasilja nad ženama, te koliko su žrtve sekundarno viktimizirane kroz sam način izvještavanja. Diskusiju je moderirala dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, a u raspravi su sudjelovale prof. dr.sc. Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti, politička novinarka Anita Malenica, Olinka Pavić Perović, voditeljica odjela kreativnih rješenja u 24 sata, Boris Krstinić, koordinator proizvodnje spota i direktor fotografije, Karolina Pavić, urednica u Večernjem listu, Alma Draganić Brkić, urednica portala Ladylike, Lela Vujanić iz Ministarstva kulture, Iva Ušćumlić Gretić, novinarka i publicistkinja, Maja Vadžić, urednica na HRT-u te brojni drugi medijski djelatnici/e i aktivisti/ce udruga koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja.
Žrtve nasilja žene su svih dobnih skupina, no mnoge tek poslije četrdesetih odluče riješiti problem i potražiti pomoć. To su žene u srednjim godinama koje su odgojile i odškolovale djecu i napokon odlučile živjeti život kakav zaslužuju, bez uvreda i šaka njihovih partnera. Pri izlasku u javnost ne pomažu im ni mediji.
‘Naši mediji često senzacionalistički pristupaju tom problemu, inzistirajući na tome da žrtve nasilja daju izjave, što je veoma psihološki delikatno i za žene koje to proživljavaju i za njihovu djecu’, istaknula je novinarka Anita Malenica.
Ustvrdivši kako je senzacionalizam preplavio naše medije, za što su odgovorni oni koji rade u medijima, naglasila je kako je potrebna samokritičnost i edukacija sa stručnim ljudima o tome kako prezentirati tu temu.
Da bi novinari trebali reagirati malo drugačije nego što su do sada, slaže se i profesorica na Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović. “Često puta reagiraju nakon nekog groznog događaja, a ‘super’ je ako je to slavna obitelj. Onda se u medijima pojavljuju tekstovi s puno ružnih detalja o tome na koji način je muž mlatio ženu, niz onoga što ide na štetu te žene”, kazala je.
Napominje kako o toj temi definitivno treba pisati ‘kako ljudi ne bi mislili da je jedna pljuska sasvim normalna’, ali na način da se o tome redovito piše na temelju dužeg praćenja te teme te s puno više osjetljivosti i brige.
Živimo, istaknula je, u teškom vremenu, gdje najprije pucaju veze između obitelji jer se nema za kupovinu jedne obične olovke ili litre mlijeka i onda se događaju tragične stvari.
“Senzacionalističko iskorištavanje nekih tragedija su i dalje tema i vrh onoga što možemo kazati o nasilju u obitelji i pretučenim ženama, a ozbiljni analitični tekstovi su na dnu i vrlo rijetko se objavljuju”, ustvrdila je Vilović.
Novinarima koji pišu o nasilju nad ženama poručila je da se u tijeku izvještavanja ‘probaju staviti u njezine cipele’ i pokušaju joj pomoći, ali ne na način da je se ‘skine u javnosti’ i oteža život.
Kao jedno od rješenja također vidi edukaciju, a najvažnijim smatra zajedničku suradnju između organizacija koje rade na zaštiti ljudskih prava i nasilja nad ženama i medija, a to je senzibilizacija javnosti.
Mamula ipak smatra da za senzacionalističko iznošenje tog problema nisu isključivo krivi novinari te da je u pitanju i uređivačka politika i urednici.
“Prikazali smo žene različitih profesija, dobi i struka jer smo željeli pokazati da bilo koja žena može biti žrtva nasilja. Njime smo željeli i ohrabriti žene žrtve nasija da posjete stranicu www.sigurnomjesto.hr koja je namijenjama ženama žrtvama svih oblika nasilja i da tamo pronađu informaciju kako bi prekinule lanac nasilja i potražile pomoć jer za to nikad nije kasno”, istaknula je.
You must be logged in to post a comment Login