Za mene je sreća…

nakon poroda

Uvijek kad odlučim nešto pisati ne znam što, ne znam kako krenuti, koju temu načeti, uvijek sam u istim problemima, izazovima, razmišljanjima, u mojim unutarnjim monolozima…. Život najčešće mi daje inspiraciju, kako moj, tako i životi drugih ljudi. Svi smo tako različiti, a ustvari smo svi tako isti. Svi imamo različite probleme, a kad realno sagledaš sve su to isti problemi, strahovi, brizi i uvijek si svi postavljamo skoro uvijek ista, slična životna pitanja, i tako stalno u krug.

Svi do jednog težimo istim ciljevima, imamo iste želje i svi kao da, u konačnici, samo želimo biti sretni i ništa više od toga. Sreća – jedna mala riječ s toliko malo slova, a toliko moćna i velika, često, toliko daleka i nedostižna, skoro pa bezvremenska.

Naši putevi do sreće su različiti, a opet tako isti. Često bolno krvavi ili lakši, i uvijek kao da nedostaje još jedna životna puzzla da bi slika sretnog života bila potpuna, uvijek nekako isto.

Gdje se skriva sreća?

Kroz svoj život sam naučila da se sreća skriva u nama, ne izvan nas, već samo u nama, u našim prsima, u našoj duši, u našoj glavi. Dakle, isključivo i samo u nama, ne izvan nas.

Često promatram ljude oko sebe koji imaju sve, u materijalnom smislu, koji imaju toliko svega da imaju čak i previše, koji imaju novaca da nema što si ne mogu priuštiti, ne kasnije, ne sutra, već sada, ovog trenutka i odmah, a tako su jadni, nezadovoljni i prazni, ljuti, ogorčeni, bijesni, prepuni strahova, briga i problema. Uz sve svoje bogatstvo koji im nudi ugodan i lagodan život serviran na pladnju, oni se bore sa svojim demonima i hodaju kroz život poput zombija čekajući gdje će ih tko iskoristiti, prevariti ili ne znam što.

A gledam opet, jednu drugu životnu krajnost.

Promatram ljude oko sebe koji imaju vrlo malo, ponekad imaju dovoljno, u materijalnom smislu, samo za sebe, a ponekad nemaju niti toliko, ali su sretni, zadovoljni, smiju se i žive život kao da im je svaki dan zadnji, kao da sutra ne postoji. Vesele se, ali ono pravo vesele. Ono kad osjetiš tu sreću koja im teče u neograničenim količinama iz prsa i jednostavno ta njihova pozitivna energija bude toliko zarazna da i tebe, kakav god da je loš dan, ponesu na svojim krilima veselog i sretnog života. To su ti neki ljudi puni duha i nekog životnog entuzijazma.

To si ti neki sasvim mali, obični i neprimjetni ljudi kojima se divim, kojima se klanjam i često u nekim svojim životnim situacijama poželim biti poput njih. Zbog takvih ljudi je život ljepši i sve dobiva neki drugi smisao, to su ti ljudi koji životu daju vesele boje i ulijevaju nadu i vjeru za bolje sutra… Ma, ne sutra već za bolje danas i sada….