Od onih sam koji smatraju kako najprije trebaš dobro upoznati svoju zemlju i biti njezin ambasador na svakom koraku, osobito kad si zaljubljen u nju kao što sam ja u Hrvatsku, no to ne znači kako ne treba iskoristiti priliku za putovanje.
Jedna takva prilika pružila se kad je stigla pozivnica za dvodnevno putovanje u Sloveniju. Ne, nije krenuo uspon na Triglav (iako se toga u mojim planinarsko-hodačkim krugovima svako malo dotaknemo), nego nas je u goste pozvao Boutique Hotel Atlantida ***** iz Rogaške Slatine.
Od Zagreba udaljena tek 90 km čini mi se da se Rogaška Slatina baš nikad nije našla na mojoj ‘to go’ listi. Dva dana kasnije shvatila sam koja greška…
U sjajnom društvu dviju kolegica i dvoje kolega novinara uputila sam se tog četvrtka u gradić koji je već 400 godina poznato međunarodno lječilište, specijalizirano za liječenje gastrointestinalnih i metaboličkih bolesti. Legenda kaže kako je grčki bog Apolon zapovjedio mitskom krilatom konju Pegazu da udari kopitom u tlo i na tom je mjestu potekao rogaški izvor – ”izvor zdravlja i stvarna božja snaga”. Tu legendu danas najčešće slušaju Rusi koji čine 60% posjetitelja Rogaške Slatine dok ispijaju ljekovitu mineralnu vodu Donat Mg na njezinom samom izvoru, u paviljonu mineralne vode u Medical centru Rogaška kojeg smo i mi posjetili.
Donat Mg crpi se iz dubine od 600 do 280 metara ispod površine zbog čega je obogaćena magnezijem, kalcijem, sulfatima, što je sve i više no dobrodošlo za zdravlje organizma. U paviljonu mineralne vode možete piti i topliju vodu (crvena oznaka slavine) i hladniju (plava, naravno), a kako sve moram probati, isprobala sam i jednu i drugu. Vodu tijekom cijele godine pijem iz frižidera, pa je jasno koja mi je više odgovarala, iako će vam u samom paviljonu preporučiti da pijete onu topliju.
Boutique Hotel Atlantida u kojemu smo bili smješteni udaljen je tek 100ak metara od medicinskog centra i uistinu je mjesto apsolutnog uživanja. Dizajnerski uređeno hotelsko predvorje i bar su početak su sjajne priče koja se pred nama razvijala. U luksuzno uređenim dvokrevetnim sobama lako je zaboraviti na vanjski svijet i stres koji on neminovno sa sobom nosi, ali i napuniti baterije i uživati u miru i tišini. No, ja sam se više od uživanja u miru i tišini veselila Wellness & Spa centru i to ni više ni manje nego sauni. Jer gdje će se gušterica bolje osjećati nego na visokim temperaturama?
Skroz malu prednost dala sam finskoj sauni i to zbog vlastitih preferencija (suho i toplo), no sigurna sam da je u turskoj jednaki gušt. Red saune, red bazena, red odmaranja na ležaljkama i razgovora i smijeha, pa još jedan krug istoga i bilo je vrijeme za večeru. U hotelskom restoranu zastupljene su mediteranska kuhinja, tradicionalni recepti, lokalna sezonska hrana, ali i zdrava dijetna kuhinja. Koliko je čitava Rogaška okrenuta svojim najčešćim klijentima pokazuje i kako je menu u hotelskom restoranu napisan na slovenskom, ruskom, njemačkom i talijanskom jeziku.
I taman kad sam pomislila kako je vrijeme za krpe, jer me obično nakon saune boli glava, a svoje glavobolje nastojim izliječiti spavanjem, naša domaćica otkrila nam je kako za nas ima iznenađenje – posjet obiteljskom gospodarstvu Pomona na kojemu smo uživali u proizvodima s ekološkog imanja na kojem rastu kruške vilijamovke, šljive, jabuke, dunje, višnje, breskve, marelice i grožđe.
Ok, da, proizvodi su prije svega fine rakije, no osim njih u Pomoni rade i domaće marmelade, sokove, a uskoro se namjeravaju okušati i u proizvodnji čokolada i pralina s voćem. No osim voćnih proizvoda, u Pomoni možete uživati i u jelima po narudžbi, pa neka vam ne bude teško najaviti se na vrijeme, jer ćete biti oduševljeni onime što će vas dočekati. To be true, vraćam se prvom prilikom na konkretnu hranu, a ako netko ode prije, neka javi dojmove.
Kad strastveno govori o svojim idejama i planovima vlasnik koji je obiteljsko gospodarstvo naslijedio od oca, odnosno djeda, pokazuje kako je Pomona njegov život i koliko mu je važno da se svaki gost kod njega sjeća ugodno. Baš kao kod dobrog prijatelja. A upravo smo se tako i mi osjećali što je rezultiralo time da smo umjesto kratkog posjeta u Pomoni uistinu zaružili. A tko nije ružio s novinarima…
Drugog dana valjalo je još posjetiti Gostišče Jurg nazvano po istoimenom mjestu u kojemu se smjestilo, a kuhinja se prilagođava godišnjim dobima i željama gostiju. Nas je dočekao tanjur na kojemu me od prve privukla dehidrirana svinjska koža koja je hrskava i izgleda fora, ali je prilično bezukusna. Finiji su čvarci. Nakon krem juhe od poriluka i cvjetače stiglo je glavno jelo – teletina pripremljena na tri načina, od čega ne znam jesu li mi bile finije brizle ili sjajan rep konfitiran 24 sata sa začinima, uz što je servirano povrće i čips od plavog krumpira. Ručak je završio na najbolji mogući način – dekonstruiranom štrudlom od poširanih jabuka, kreme od limuna i vanilije, te tijesta sa sladoledom i cimetom zgodno serviranom u polovici staklene boce.
Štajerska Slovenija u kojoj je pozicionirana i Rogaška Slatina poznata je i po svojim bijelim vinima što je za kraj ovog hedonistički pažljivo planiranog putovanja značilo i posjet Kleti Kregar čija vina uistinu možete kušati isključivo u njihovom podrumu ili na području Rogaške Slatine, jer sve što proizvedu buteljiraju i plasiraju u restorane u okolici. A njihova vina s karakterom – sauvignon, chardonnay, rajnski rizling i pinot crni, koja su gotovo predikatna s obzirom koliko se kasno beru, odlikuju svježina i pitkoća.
Dva dana u Rogaškoj Slatini tek su načela sve ono što ovo mjesto može ponuditi, a najbolje od svega je što sam našla i odličnu rutu za planinarenje koju namjeravam ishodati čim prije. No ono što je bilo posebno lijepo vidjeti i osjetiti jest sjajna suradnja među svim našim domaćinima, koji su svi jedni za druge imali samo riječi hvale i preporuke. Iako smo mogli svo vrijeme provesti u Boutique Hotelu Atlantida***** i ne bi nam bilo nimalo dosadno obzirom na sadržaje koji isti nudi, naša se domaćica pobrinula da iskusimo Rogašku Slatinu na toliko drugih načina. Razmišljate li o vikendu van grada, razmišljate li o lokaciji na kojoj se možete relaksirati, ali i uživati u ukusnoj hrani i finim vinima, razmislite o Rogaškoj Slatini. Možda i vi budete iznenađeni kao što sam ja bila.
Tekst: Lucija Biondić aka Gušterica
Foto: PR, Lucija Biondić
Video: Rene Karaman / menu.hr