Dobro se dobrim vraća?

Ponašanje ljudskog roda tema je raznih filozofskih rasprava i predmet mnogih znanstvenih istraživanje. Mnogi su tako znanstvenici, u posljednjih nekoliko godina, proučavali utjecaj dobrih dijela na ljudski život. Zaključci su bili zapanjujući, altruizam zaista utječe na naše zdravlje i dugovječnost.

Naš mozak je isprogramiran tako da posjedujemo želju nesebično pomagati drugima, pokazale su ranije faze studija, dok su kasnije pokazale da altruizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti, a samim time i značajno mijenja našu fiziologiju.

Prosocijalno ponašanje

Prosocijalno ponašanje je svako djelo počinjeno s ciljem ostvarivanja dobrobiti za drugu osobu. Znači ljudi koji pomažu na gore opisane načine pokazuju prosocijalno ponašanje. Kada se te ljude pita zašto to rade, navode različite razloge. Uzmimo primjer mladog oca koji pomaže pri spašavanju ljudi iz poplavljenih kuća kako bi pronašao ženu i sina koji su nestali u poplavi. Pomaže drugima u nadi da će njegova vlastita tragedija imati sretan kraj.
Elliot Aronson u knjizi „Socijalna psihologija“ detaljno opisuje tri glavna pristupa koja objašnjavaju motive međusobnog pomaganja. To su evolucijska psihologija, teorija socijalne razmjene i hipoteza empatija-altruizam.
1. Evolucijska psihologija
Evolucijska psihologija se zalaže za to da postoje genetski čimbenici koji su evoluirali tijekom vremena prema principima prirodne selekcije. Ova teorija na tri načina opisuje prosocijalno ponašanje:
  • Prvi od tih je selekcija srodnika. To podrazumijeva shvaćanje da prirodna selekcija preferira ponašanje koje pomaže genetskim srodnicima. Drugim riječima, ljudi povećavaju vjerojatnost da njihovi geni budu proslijeđeni, ako pomažu svojim srodnicima da imaju djecu.
  • Drugi način objašnjavanja prosocijalnog ponašanja je norma reciprociteta. To je očekivanje da će pomaganje drugima povećati vjerojatnost da će oni nama pomoći u budućnosti. Kroz evoluciju, najveću vjerojatnost preživljavanja imali su oni ljudi koji su sa svojim susjedima razvili sporazum o reciprocitetu. Zbog te vrijednosti u preživljavanju ova norma je postala genetski utemeljena.
  • Učenje socijalnih normi je treći način na koji evolucijska teorija objašnjava altruizam. Ljudi koji najbolje nauče društvene norme imaju prednost u preživljavanju. Sposobnost učenja socijalnih normi je kroz prirodnu selekciju postala dio našeg genetskog nasljeđa. Jedna od tih normi je altruizam. Altruizam je želja za pomaganjem drugoj osobi čak i ako ono podrazumijeva ulaganja od strane pomagača. Netko može pomagati zbog vlastitih interesa, nadajući se da će dobiti nešto zauzvrat. Altruizam je pomaganje isključivo zbog želje da se ostvari dobrobit za drugu osobu, bez dobrobiti za sebe.
2. Teorija socijalne razmjene
Ova teorija pretpostavlja da ljudi u međusobnim vezama pokušavaju maksimalno povećati omjer socijalnih dobitaka i socijalnih ulaganja. Pomaganje predstavlja nagradu tako da povećava vjerojatnost da nam netko pomogne u budućnosti. Također olakšava osobnu nelagodu promatrača te izaziva socijalno odobravanje i povećava osjećaj vlastite vrijednosti. S druge strane, pomaganje zahtjeva ulaganje te u nekim slučajevima podrazumijeva fizičku opasnost ili oduzima previše vremena. U takvim slučajevima ulaganje je veće od nagrade.
Pretpostavka ove teorije je da ljudi pomažu samo onda kada procjene da je nagrada veća od ulaganja. Prema ovom shvaćanju stvarni altruizam ne postoji već ljudi pomažu samo kada je to u njihovom interesu.
3. Hipoteza empatija-altruizam
Socijalni psiholog Daniel Batson smatra da ljudi često pomažu zbog potpuno nesebičnih motiva te im je jedini cilj pomoći drugoj osobi. Kako smo naveli altruizam je želja za pomaganjem drugoj osobi čak i ako ono podrazumijeva ulaganja od strane pomagača. Do čistog altruizma dolazi kada osjetimo empatiju prema osobi kojoj je potrebna pomoć.
Empatija je sposobnost stavljanja sebe u poziciju druge osobe te doživljavanje događaja i osjećaja na način na koji ih doživljava ta osoba.

Što je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima ne misleći prvo na sebe i svoj život?

Mnogi odvajaju i samo jednu minutu dnevno u svom užurbanom ritmu kako bi podigli smeće s ulice, nekome priskočili u pomoć, bilo da su pustili nekog preko reda, pomogli mu prijeći ulicu ili nosili teške vrećice bez da traže nešto zauzvrat.

Isplati li se zaista činiti dobro jer se ono dobrim i vraća ili je ta stara izreka samo funkcionirala u neko drugo, prošlo doba? Je li nam dovoljna nagrada sreća drugih ili tražimo nešto više? Odgovor potražite u ovoj tajlandskoj reklami za životno osiguranje.