Drama Queen: Izolacija

Sjećam se dana kada su se moji novi susjedi doselili. Uobičajena slika, kombi i hrpica pohabanih stvari. U zgradi su većinom, uspješni, mladi ljudi poput mene, podstanari. Prvih par dana nisam se niti prisjetila novih susjeda. Svi smo hrvatski otuđeni i jedva prozborimo pozdrav.

Sve do jedne rujanske noći. Kako, u posljednje vrijeme od poznatih hrvatskih briga i sve češće dijagnosticiranoga stresa, imam napade nesanice, oko 1 ujutro začula sam nekakve čudne zvukove. Znam da su se ljudi tek doselili, ali da bi zabijali čavle u zid u to doba noći? Čisto sumnjam da su vlasnici nekakve kolekcije slike. Osluškujem. Čujem i uzdahe, mrmljanje… Pa oni se seksaju! U meni raste napetost, iščekivanje, uzbuđenje, pa onako grubo prodrmam svoju bolju polovicu koja, naravno, spava snom pravednika. Naravno, meni se pričinjava, polovica je umorna, da koji mi je vrag… Dobro! Ljuto okrenem leđa i počnem ponovno raditi kalkulaciju.

Prošlo je par dana. Zaboravila sam zvučni incident, prije svega jer je moja polovica demonstrativno tvrdila da mi se pričinjava. Zgrada je rađena osamdesetih, nije poput ovih novih zgrada, nikla za 5 minuta. I naravno da smo se dohvatili hrvatske građevine, uštede materijala i kvalitete. Jer, ne možeš niti zaraditi, ako malo ne ukradeš. Pa makar na izolaciji. I opet. Isti scenarij. Susjedi kreću u akciju. Uhvati ritam! Moja polovica je budna. Upućuje mi vrući pogled i šapne strastveno na uho ‘ljubavi, pa bila si u pravu’. Postajemo pravi hrvatski, napaljeni, voajeri, slušamo dvoje mlađahnih svaki vikend. Naš seksualni život je nakon toliko godina procvjetao, jer, očito, trebao nam je izolirani poticaj. Mjesec, dva, zaboravljamo naše hrvatske brige, uživamo u vikendima, zaboravljamo račune…

izolacija 1Počinjem se smješkati mladome susjedu. Razmišljam o njemu. Jer zvukovi postaju sve jači, pa i učestaliji, a moja mašta radi li radi. Jer kako se kaže u našem narodu, susjedova trava je uvijek zelenija. Ne znam mašta li polovica o susjedi, a i nije mi važno, jer akcija je akcija. Da. Razumijem sad izdavanja građevinskih dozvola. Razumijem papirnate zidove. Razumijem blizinu izgrađenih zgrada. Sve je to pronatalitetna politika! Jer, ako kroz prozor dnevnoga boravka gledaš u spavaću sobu svojih susjeda, možeš vidjeti ili pak čuti akciju. Živim sam dokaz prikrivenoga voajerizma. Tko zna koliko je ovakvih poput mene !? Možda su radili istraživanja. Očito imaju viziju. Očito znaju da smo mi, Hrvati, jedan ‘kinky’ narod. Za kondome nemamo, kontracepcijske tablete postaju opasane. Jednostavna računica!

Kako sam sve pohlepnija, moja polovica dobiva sve učestalije glavobolje. Peru ga opomene, SMS-ovi, muški PMS-ovi. Od sretnih voajera postajemo ogorčeni, isfrustrirani par. Opet krećemo s pljuvanjem po izolaciji, građevini i uštedama. Po mladim liberalima, ljudima bez srama, brđanima i slično. Dohvatimo se i POS-a, poticaja i prve nekretnine i, k vragu sve , do kada ćemo ovako. Jer, mi smo fini ljudi. Vjernici, katolici, Hrvati.