Drama Queen: Svi sve znaju, osim…

typography-poster-posters-quote

Davno sam se pomirila da možda nikada neću imati „normalan“ život. Da ste me prije kojih 20 godina pitali istu stvar, vjerujem kako bih vam rekla dijametralno suprotne stvari na istu temu. Nije da vuk mijenja ćud, više vjerujem da sam se oslobodila okova društva i odgoja. Ne znam ni što bi bilo i u čijim kriterijima – normala. Danas, eto neću o online dejtovima jer nisam imala ni volje ni vremena za njih. Cijeli tjedan sam jurcala i osjetila onaj dobro mi poznati umor od ljudi koji me okružuju. No, hajde, dajte se sad svi odreda naljutite! I vi i ja dobro znamo, čovjeku koji put treba malo samoće.

Ovih dana sam naišla na jednu divnu, ali recimo to tako, prostu sličicu pa je neću poslati urednici kako bi je uklopila u ovaj tekst. Samo ću napisati parolu:

“Svi sve znaju, osim da odjebu…”

Autor, tko god bio, pogodio je u „sridu“.

Umjesto da živiš, ti se cijeli život suzdržavaš, citat je iz Superjunakinja Lee Brezar koji me toliko dotaknuo i razgalio lice osmijehom. Još jedan “u sridu”! Imam osjećaj da većina ljudi, barem ovih oko mene, može biti strpana u taj citat. Suzdržani, sa životima uredno složenim u neke od ladica društvenih normi, a moguće nesretni… Ja nekako ne želim biti u tom citatu. Nikad više. Odlučila sam to davno, prije 15 godina kada sam cijeli svoj život okrenula naglavačke i rekla većini, pa i svome tadašnjem dečku, da odjebu iz moga života. Bilo je to nakon smrti moje majke, žene kojoj sam moguće jedinoj na ovome svijetu položila pokoji račun i koja je čitala moje male, prljave tajne i onda kada sam mislila da ih ne shvaća. Dan nakon pogreba gledala sam začuđena lica prijatelja i rodbine obučena u veselu zelenu majicu. Skandal! Nije bilo tako uobičajene crnine koja bi je trebala – što ono? Vratiti? Oplakati? Ne. Koliko sam god bila tužna, toliko sam i bila sretna jer je jedna agonija prestala. Rak. Umrla je dan prije nego sam se trebala vratiti u Zagreb. Imam osjećaj da je baš tako odlučila. Iskreno, u toj zelenoj boji bilo je i nešto praktičnosti. Jednostavno sa sobom na taj kolovoški godišnji nisam ponijela ništa crno. Nije mi niti palo na pamet, iako sam na nešto takvo bila spremna. Spremna u glavi, očito ne i u koferu! I baš me bilo briga što se babe po selu križaju. Križale bi se i ovako i onako. Strpljivo i prkosno sam podnosila poglede ispod obrva i pokušaje da zauste nešto prigodno. Dakle, odjeb lansiran, a ne dam ni danas da mi se servira grižnja savjesti za neke moje nove agonije.

Postala sam tako i pomalo bešćutna kada je riječ o mome slobodnom vremenu. Vjerujem da je to posljedica koja nastaje u životu svakoga samca. Ne možeš se naviknuti da te itko išta pita, eto sebičan si i radiš što i kada ti se prohtije. Da se razumijemo, ne znam kad mi je u životu bilo dosadno. Ne treba mi društvo drugih da me zabave ili da se manje osjećam usamljeno. Uvijek nađem nešto o čemu se bar može razmišljati. Imam neki glupi ritam i teško mi je kada moram odraditi neki odmak. Gle, ne mislim da će se svemir srušiti ako ne napravim nešto točno u minutu, ali da bi sve oko mene funkcioniralo, disciplinirano znam postaviti stvari…  Moji doista dobri prijatelji su shvatili moju hirovitost. Ne smeta im. Znam se predomisliti u 5 minuta i sve otkazati. Njima je to postalo normalno, budući da shvaćaju moje prioritete.

No, što sa silnom svitom Wannabe prijatelja, Facebook i Instagram pratitelja ili onih koji vas trebaju ili koje vi trebate na neki način? Kako njima pokazati da nemaju nikakva prava ulaziti u vaše vrijeme, vaše odluke ili vaš prostor? Jednako sam tako naišla na još jednu sličicu, nešto kao:

„Kad sam već izmislila da ne mogu, nemoj me tjerati da i dalje lažem i smišljam zašto!“

Od kuda ljudima pravo da zahtijevaju, na temelju nečega što smatraju prijateljstvom, da im polažete račune? Shvaćaju li ljudi što je to prijateljstvo? Koja je razlika između poznanika i prijatelja? Nekako mi se sve više čini da su se granice zdravih, pravih i čvrstih odnosa obrisale dolaskom novih tehnologija. Zato mi nije jasno – zašto se rugate mojim online tražilicama partnera kad na svojim profilima imate stotine „prijatelja“, prijatelja kojima prodajete osmijehe, cool večere i savršene partnere…