Marina Bolanča: Razmažena dječurlija i nadrkani profesori

razmažena

Kraj školske godine je za tren. Mislim da će svi roditelji čija se djeca školuju konačno odahnuti, doduše ako uzmemo u obzir da nitko ne ostaje na produžnoj. Kako mi je ova tema bliska jer se i moje dijete nalazi u sustavu obrazovanja, kao i još neki meni bliski klinci, promatram sve to malo izbliza i s malo više zanimanja.

I iako mogu reći da je to sve generalno ok, ipak ona neka fina nijansa s kojom bi sve to bilo obojano u lijepo, nedostaje. Opet, s druge strane neki jako bliski ljudi su prosvjetni radnici i dobro su mi poznate teškoće s kojima se oni susreću.

No, generalno gledano mislim da smo napravili nekoliko ključnih zajeba. Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, pa tako ne znam ni jesmo li prije srozali dignitet profesorske struke do potpunog dna ili smo prije sustav odgoja kod kuće postavili krajnje pedocentrično. Pojednostavljeno rečeno dobili smo razmaženu dječurliju i nadrkane profesore. Uz sve to imamo 10-12 satno radno vrijeme i sad nakon xx godina funkcioniranja u tom kaosu možemo samo zaključiti da smo postavili dobre temelje da sve ode k vragu.

Djeca su razmažena zbog naše krajnosti

Otkad sam ostala trudna do negdje 5.-6. godine moje kćeri pročitala sam gotovo sve knjige o trudnoći, porodu, dojenju, prematanju, kupanju, hranjenu, prve 3 su najvažnije, moje kompetentno dijete, najsretnije dijete u kvartu, odgoj djeteta bez povišenih tonova, a Penelope Leach mi je postala BFF. I što je najbolje trudila sam se sve to i primijeniti jer su mi strašno išle na živce odgojne metode iz ’80-ih koje su podrazumijevale “Ne – ali zašto ne – zato jer sam ja tako rekao/rekla”. Ili “dok si pod mojim krovom bla bla” ili u sobu i u krevet u pol 8 i jedino ako bi ti mjehur upravo htio eksplodirati mogao si skoknuti do wc-a, jeo si ono što su ti stavili u tanjur, ma koliko ti to varivo od poriluka izazivalo povraćanje, nosio si jaknu ili dok je nisi prerastao ili dok se nije raspala – dječja moda i trendovi, ke?

S druge strane, nas kao roditelje nove generacije suptilno ili direktno u glavu učilo se da treba reagirati na svaku djetetovu potrebu, da trebamo razvijati povezanost i bliskost, kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom, biti iznimno poticajni kako bi razvijali samopouzdanje, kako ih ne bi trebalo ni na što prisiljavati da se ne stvori odbojnost prema nekoj obavezi i tako u nedogled. Nismo se uspjeli zadržati na sredini nego smo otišli u drugu krajnost.

razmažena

Za to vrijeme neki tamo gore (ne mislim na božanstva, već na vlast) napravili su sve da ponize i diskreditiraju one kojima mi roditelji predajemo svoju djecu na obrazovanje. I onda na svako pitanje čujemo “joj joj ne smijemo vam mi to – znate to nam nije dozvoljeno iz ministarstva, to nije po propisu” i više-manje jedino što čujemo je ograđivanje od svega što nije puko praćenje nastavničkog plana. Ako se uz to još provuče neka neostvarena ambicija koja je bila dobro plodno tlo za dodatnu frustraciju, imamo situaciju nepoticajne sredine u kojoj smo mi roditelji opet izvukli kraći kraj jer balansirati između svih strana postaje umijeće zahtjevno kao borba za život ili smrt.

Zato hvala nebesima da je kraj školske godine i da ćemo svi skupa moći predahnuti jedni od drugih, ne predugo, ali do jeseni barem.

Pusa,

Marina

Foto: Stocksnap.io