Svakodnevno smo svjedoci zlostavljanja koje se događa u školi, ali i izvan nastave. Kako kod nas, tako i u svijetu.
– Najvažnije je objasniti djetetu da u tom slučaju treba odlučno i smireno reagirati. Ako se čin ponavlja, važno je ponoviti mu da treba tražiti pomoć i podršku. No, nikako ne smije šutjeti. Naime, iako je povrijeđeno i preplašeno, zlostavljaču će to biti signal da može nastaviti dalje. Zato savjetujem da djeca kod kuće vježbaju odlučan pogled, kao i smiren glas,- objasnila je Gordana Asja Galetić, pedagoginja koja u Centru za edukaciju i savjetovanje „Sunce“ daje savjetovanja i podršku za zlostavljanu djecu i roditelje.
Ondje ujedno održavaju edukacije za stručnjake – nastavnike i pedagoge. Sve što se događa u našem društvu, smatra Galetić, jako utječe na sustav vrijednosti koje sami oblikujemo. Zato je jako važno djelovati i u obitelji i u školi, jednako kao i primijeniti nenasilne oblike suprotstavljanja zlostavljaču.
Evo nekoliko savjeta:
1. Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpjeti!
2. Ostani smiren/smirena i ne pokazuj strah.
3. Pogledaj napadača u oči te mirno, ali odlučno reci da prestane.
4. Makni se što prije od napadača ili izazivača.
5. Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe.
6. Svakako ispričaj nekom odraslom što ti se događa. Ako se bojiš ispričati pozovi prijatelja da ide s tobom. Reci točno što se dogodilo (bez pretjerivanja) gdje se dogodilo, tko je sve bio tamo i da li se i prije događalo.
7. Budi uporan/uporna i traži od odraslih (razrednika, roditelja, nastavnika,…) da nešto poduzmu! To je njihova dužnost.
8. Upamti: nisi kriva/kriv za to što ti se događa!
9. Nisi tužibaba kad kažeš odraslima; nasilje je ozbiljna stvar i svako nasilje (prema sebi i prema drugima) smo dužni prijaviti i tako pomoći.
10. Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima niti kada se radi o ruganju.
11. Kada vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja.
12. Pokušaj se sprijateljiti s onim kojega stalno gnjave i pokaži mu da si na njegovoj strani i da ima dobronamjerne djece.
13. Pomozite i onome koji čini nasilje. Djeca koja čine nasilje imaju i puno dobrih osobina. Time što ga zaustaviš ili prijaviš u činjenju nasilja pomažeš mu da nauči da takvo ponašanje nije dobro. Pokažite mu da cijenite njegove dobre osobine, družite se i igrajte s njim/njom onda kad ne čini nasilje.
14. Zlostavljanje je štetno i za onog koji ga trpi i za onog koji ga čini i za one koje promatraju, a ništa ne poduzimaju. Važno je reagirati i tražiti pomoć odraslih.
15. Nitko nije zaslužio biti zlostavljan. Svi ljudi su vrijedni i važni.
– Najvažnije je objasniti djetetu da u tom slučaju treba odlučno i smireno reagirati. Ako se čin ponavlja, važno je ponoviti mu da treba tražiti pomoć i podršku. No, nikako ne smije šutjeti. Naime, iako je povrijeđeno i preplašeno, zlostavljaču će to biti signal da može nastaviti dalje. Zato savjetujem da djeca kod kuće vježbaju odlučan pogled, kao i smiren glas,- objasnila je Gordana Asja Galetić, pedagoginja koja u Centru za edukaciju i savjetovanje „Sunce“ daje savjetovanja i podršku za zlostavljanu djecu i roditelje.
Ondje ujedno održavaju edukacije za stručnjake – nastavnike i pedagoge. Sve što se događa u našem društvu, smatra Galetić, jako utječe na sustav vrijednosti koje sami oblikujemo. Zato je jako važno djelovati i u obitelji i u školi, jednako kao i primijeniti nenasilne oblike suprotstavljanja zlostavljaču.
Evo nekoliko savjeta:
1. Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpjeti!
2. Ostani smiren/smirena i ne pokazuj strah.
3. Pogledaj napadača u oči te mirno, ali odlučno reci da prestane.
4. Makni se što prije od napadača ili izazivača.
5. Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe.
6. Svakako ispričaj nekom odraslom što ti se događa. Ako se bojiš ispričati pozovi prijatelja da ide s tobom. Reci točno što se dogodilo (bez pretjerivanja) gdje se dogodilo, tko je sve bio tamo i da li se i prije događalo.
7. Budi uporan/uporna i traži od odraslih (razrednika, roditelja, nastavnika,…) da nešto poduzmu! To je njihova dužnost.
8. Upamti: nisi kriva/kriv za to što ti se događa!
9. Nisi tužibaba kad kažeš odraslima; nasilje je ozbiljna stvar i svako nasilje (prema sebi i prema drugima) smo dužni prijaviti i tako pomoći.
10. Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima niti kada se radi o ruganju.
11. Kada vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja.
12. Pokušaj se sprijateljiti s onim kojega stalno gnjave i pokaži mu da si na njegovoj strani i da ima dobronamjerne djece.
13. Pomozite i onome koji čini nasilje. Djeca koja čine nasilje imaju i puno dobrih osobina. Time što ga zaustaviš ili prijaviš u činjenju nasilja pomažeš mu da nauči da takvo ponašanje nije dobro. Pokažite mu da cijenite njegove dobre osobine, družite se i igrajte s njim/njom onda kad ne čini nasilje.
14. Zlostavljanje je štetno i za onog koji ga trpi i za onog koji ga čini i za one koje promatraju, a ništa ne poduzimaju. Važno je reagirati i tražiti pomoć odraslih.
15. Nitko nije zaslužio biti zlostavljan. Svi ljudi su vrijedni i važni.
You must be logged in to post a comment Login