Jedna od ovogodišnjih dobitnica stipendije Nacionalnog programa stipendiranja L’Oréal-UNESCO„ Za žene u znanosti“ je i Antonija Mravak s Centra izvrsnosti za znanost i tehnologiju-Integracija Mediteranske regije (STIM) pri Sveučilištu u Splitu.
Za početak nam se možete predstaviti i reći nešto ukratko o sebi i svojoj karijeri – kako je izgledao početak Vašeg znanstvenog puta, jeste li oduvijek željeli biti znanstvenica?
Magistra sam fizike te doktorandica/asistentica na Centru izvrsnosti za znanost i tehnologiju-Integracija Mediteranske regije (STIM) pri Sveučilištu u Splitu.
Još od malih nogu, bila sam radoznala i zainteresirana za različite stvari želeći istovremeno biti puno zanimanja. No, prvi intenzivniji susret sa znanstvenim istraživanjem dogodio se tek tijekom fakultetskih dana, kada sam radila na izradi diplomskog rada. Tijekom tog perioda imala sam priliku dio vremena provesti na Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS-u) gdje sam volontirala te bila dio istraživačke grupe.
Nakon studija privučena znanošću i želeći provesti dio vremena na inozemnom institutu, otišla sam na znanstvenu praksu na institut ISTA u Austriji. Tijekom tog razdoblja, imala sam veliku podršku od mentorice koja me ohrabrivala da ostanem u znanosti. Iako sam dobila priliku ostati na ISTA-u kao doktorandica, donijela sam odluku vratiti se u Split. To me iskustvo iznimno obogatilo te bih svakom preporučila odlazak na razmjenu ili praksu. Nekoliko mjeseci po povratku pridružila sam se grupi Napredne tehnologije na nanoskali, gdje sam nastavila svoj znanstveni put te započela istraživanje u sasvim novom području posvećenom teorijskom istraživanju novih nanostrukturnih materijala.
S obzirom na to da fizika nije najčešći izbor među učenicima i studentima, kako ste se Vi odlučili baviti baš fizikom – je li oduvijek bila Vaš prvi izbor?
Čini mi se da učenici često vole fiziku, zainteresiraju se za pokuse i pojave koje fizika pojašnjava, ali se boje matematike koja ide zajedno s njom, što je stvarno šteta. Nadam se da je novi kurikulum usmjeren na premošćivanje ovog problema.
Fizika je oduvijek bila jedan od meni najdražih predmeta u školi, fascinirali su me pokusi i fenomeni koje smo učili, ali naginjala sam i drugim disciplinama tako da me privukla interdisciplinarnost koju nude diplomski studiji Fizike na PMF-u u Splitu (Biofizika, Fizika okoliša, Astrofizika, itd.). Iako je bilo teško odabrati usmjerenje nakon preddiplomskog studija Fizike, odabir je pao na Biofiziku.
Tema Vaše disertacije je „Dizajn novih heterogenih katalizatora za primjenu u obnovljivoj energiji temeljen na metalnim kvantnim klasterima unutar okruženja“ – možete li nam na jednostavan način objasniti što Vaše znanstveno istraživanje i njegovi rezultati mogu predstavljati za građane?
Vrlo aktualno područje znanosti o materijalima, poglavito nanostrukturnim materijalima, omogućuje razvoj postojećih te začetak novih tehnologija, ali i nudi rješenja za neke od gorućih problema današnjice. Primjerice, u svom istraživanju radim na dizajnu materijala koji bi proizvodili produkte bogate energijom te eliminirali štetne nusprodukte. U kontekstu gorivih članaka, radimo na dizajnu materijala za proizvodnju vodika kao vrlo aktualnog nosioca čiste energije te materijala za eliminaciju ugljikovog monoksida. S obzirom na rastuću potrebu za uklanjanjem stakleničkih plinova, dizajniramo i materijale za uklanjanje ugljikovog dioksida te njegovu pretvorbu u korisne produkte.
Ovi materijali zasigurno neće revolucionarizirati znanost preko noći, ali su važan doprinos na tom putu jer nude nova održiva rješenja za zelenu budućnost. Upravo mogućnost da doprinesem razvoju novih tehnologija za održivu energiju i smanjenje štetnih emisija motivira me u istraživačkom radu.
Proveli ste neko vrijeme na znanstvenoj praksi izvan Hrvatske te ste sudjelovali na nekoliko međunarodnih konferencija – koliko su ta iskustva oblikovala Vašu znanstvenu karijeru?
Ta su me iskustva jako obogatila. Mislim da je za znanstveno napredovanje ključno provesti neko vrijeme na inozemnim institucijama kako bi se ostvarila bolja razmjena znanja, stekle i usavršile vještine koje se mogu prenijeti na matičnu ustanovu te dovele do novih ideja i otvaranja novih znanstvenih pravaca. Bitno je to i za osobni rast, upoznavanje kolega s kojima možete podijeliti svoja iskustva, probleme, ali i dobiti novu perspektivu za rješavanje nekih otvorenih pitanja kojih u istraživanju ne nedostaje.
Možete li nam ukratko opisati kako izgleda jedan radni dan u životu znanstvenice?
Radni dan jako ovisi o aktualnoj fazi istraživanja. Veći dio dana provodim na računalu u pripremi i analizi proračuna. To je i prednost i mana ovakvog tipa istraživanja; jako puno vremena provodim na računalu, no istovremeno posao mogu ponijeti sa sobom praktički bilo gdje.
Također, jako bitan dio rada je komunikacija sa suradnicima koji rade sintezu te eksperimentalna mjerenja na materijalima koje dizajniramo. Online komunikacija omogućava nam dobru povezanost sa suradnicima na Sveučilištu u Melbourneu, Sveučilištu u Ulmu te Heyrovský institutu u Pragu. U fazi pisanja znanstvenih radova, cijeli ovaj proces još je intenzivniji te se često prelije i van tipičnog radnog vremena.
Znanstvena istraživanja iziskuju jako puno vremena i ponekad je izazovno pronaći ravnotežu između znanstvenih i privatnih obaveza. Uspijevate li Vi pronaći balans između njih? Čime se bavite u slobodno vrijeme, imate li neki hobi?
Mislim da je jako važno pronaći dobru ravnotežu između privatnog i poslovnog, što je u vrijeme pisanja radova te izrade doktorske disertacije pravi izazov. Pošto sam u završnim koracima pred obranu rada, trenutno tog balansa baš i nemam, ali dosada sam ga uglavnom uspijevala pronaći.
Cilj mi je uvijek provoditi što više vremena u prirodi, šetnjama, kupanju pošto posao zahtijeva dosta sjedenja. Učila sam korejski jezik kojemu se nadam vratiti čim riješim tekuće obaveze. U ljetnim mjesecima uglavnom čitam i kupam se te isplaniram neko (zasad low budget) putovanje.
Što biste poručili mladim djevojkama, studenticama koje se žele baviti znanošću, a koje se još uvijek nisu odvažile na svoj prvi korak prema znanstvenoj karijeri?
Prije svega preporučila bih im da se tijekom studija uključe u neko aktualno istraživanje, kojih uvijek ima, po mogućnosti i prije odabira diplomskog rada. To može biti dobra uvertira za daljnji nastavak istraživanja i proba za ono što vas očekuje. Istraživanje nosi dosta izazova, posao je koji ne donosi velike plaće niti brze rezultate, stoga je potrebno biti spreman na to i tako izbjeći pokoje razočaranje. Razgovor s potencijalnim mentorima te odlazak na praksu također mogu pomoći da uvidite jeste li „kliknuli” s mentorom i grupom, što je također važan faktor za odabir doktorskog istraživanja.
Svakako bih im poručila da vjeruju u sebe te da ne odustanu na prvoj prepreci što god odabrale, a znanstveno istraživanje je zaista put na kojem se to jako dobro nauči.
Koliko Vam znači stipendija Nacionalnog programa L’Oréal – UNESCO „Za žene u znanosti“? Znate li već kako ćete iskoristiti sredstva?
Ovo je lijepo priznanje za dosadašnji rad, poglavito jer dolazi na kraju cijelog doktorskog istraživanja, ali i motivacija za daljnje usavršavanje. Velika mi je čast biti u društvu vrhunskih mladih znanstvenica koje sam imala prilike upoznati.
Što se tiče sredstava, dio ću svakako iskoristiti za usavršavanje, a dio za neko dalje putovanje, po mogućnosti gurmansko i put Dalekog istoka.
