Praznici su se čak i nekako brzo povukli iz naših života. Hrana, hrana, pa opet hrana i po koje piće činili su zadnjih mjesec dana okosnicu naših života. Hedonizam na najjače. Nisam ni ja bila karakter, pokleknula sam i pred kolačima i pred francuskom salatom koju obožavam, pa i pred kojom čašom Martinija. Da, da sve znam, nisam trebala. Ali eto jesam… pa tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
No, ipak imajući u glavi sve savjete koje sam dobila od kada sam okrenula tu novu stranicu svoje prehrane, trudila sam se da ne otpustim baš sve kočnice i da ne zaglibim skroz. Nadala sam se samo da neću vratiti sve onih 4-5 izgubljenih kila. Zato sam i sretna odskakutala s mjerenja, prvog nakon praznika. Ostala sam na istom. jeeee! Naravno da bi bilo divno da je barem još jedna bila manje, ali nije. Ali nije bila ni više, barem nešto.
Ipak, nešto je bilo drugačije. Praznici, druženja, ne razmišljanje ni o čemu, koliko je to moguće imali su jedan drugi efekt. Ulijenila sam se. Nije mi se dalo misliti kada, što i koliko trebam pojesti. Sasvim mi je bilo nevažno. Nisam ni hodala danima. Zašto na jednom takav gubitak motivacije? Imam osjećaj da me ta prekomjerna hrana čini tromom i da mi je izbor linije manjeg otpora u takvim trenucima draži od borbe. Možemo mi pričati lijepe priče o planiranoj prehrani, o rezultatima, o motivima zašto mijenjamo nešto ili sve u svojim navikama. Ipak kada pogledamo realno, koliko nas baš je u prilici toliko striktno voditi računa što će i kada pojesti i u kojoj količini.
Baš sam neku večer u društvu mojih prijateljica, sve od reda novinarke, komentirala kako bi bilo krasno da imamo neke poslove kojima se zna početak, pauza i kraj, pa da možemo lakše planirati prehranu. A ovako u stihiji u kojoj živimo, najčešće ni ne razmišljajući uz put stanemo kupiti nešto, pojedemo, a da nismo toga ni svjesni i idemo dalje. Hmmm kako loše!
Na dijetu se odlučujemo samo iz dva motiva… Kako bismo popravili svoje zdravlje ili kako bismo popravili svoj izgled. Utjecaj prekomjerne težine na zdravlje dokazano je i to svakako treba biti motiv broj 1. No, pod utjecajem medija, modne industrije godinama smo bili uvjeravani da je samo vitka žena, lijepa žena. Obline koje su krasile ljepotice iz davnih vremena, tijelo poput pješčanog sata davno su u izgubili smisao.
I sad pazi apsurda. Žene su silno opterećene svakim gramom viška. Curke koje su se ubijate u teretani u koju sam odlazila izgledale su toliko dobro da sam se pitala tko je od nas tu višak. Ja, čije je tijelo više nalikovalo na zidni, nego na pješčani sat ili one koje su izgledale kao da su ovaj tren sišle s modne piste. Sva istraživanja pokazuju da muškarci vole žene s lijepom guzom ili prsima, da nam pri tom struk ne treba biti ni 60 iz one 90-60-90 isto kao što više vole umjereno našminkane ili čak one uopće bez make-upa, a mi uporno radimo što? Gladujemo da smršavimo i žbukamo se toliko da nam se pravi ten ni ne razaznaje.
No ipak, pustimo mi te teorije o tome što muškarce privlači na stranu, žena koja sebi izgleda onako kako je zamislila, koja za svoj izgled čuje kompliment i od drugih žena i od muškaraca, ima jednu veliku prednost. Njeno je samopouzdanje toliko da ona jednostavno zrači srećom. A sretna osoba čini i druge oko sebe sretnima. Pa tko onda ne bi volio biti joj u blizini.
Prema tome, motivaciju treba naći u sebi samima. Ja sebe recimo više volim kada puna elana i nekog dišpeta jer eto baš sam dobro hodam gradom, nego kad se pognem pod teretom briga i problema.
Ljude pokreću i motiviraju različite stvari. Iako je uvriježeno da su materijalne stvari najveći motivi, tone stručnih radova napisano je o toj temi i zaključak sviju je da je materijalna strana motivacija samo u manjoj mjeri, ali zato su pohvale, priznanje okoline, svjesnost učinjenog motivi koji nas mogu nevjerojatno snažno mogu drajvati.
Nema tu velike filozofije, komplimenti koji će pljuštati sa svih strana kada se promjena počne primjećivati značit će nam puno i bit će nam veliki motivator.
Da mi u svemu tome bude lakše zadala sam si neke kratkoročne i jedan dugoročni cilj. I iako moj Branimir, nutricionist koji me prati više pažnje plaže na omjer masti i mišića u organizmu, meni godi srcu kada na vagi vidim po koju brojčicu manje. Pa je tako prvi motiv bio da do Božića skinem 4 kg, do sredine veljače barem još 2-3 i onda do ljeta ostale 4 i da samo time na tih željenih -10.
U fazi kada sve što ti je rečeno primjenjuješ, a kada je još prerano da bi se ikakav rezultat vidio, kada naprosto treba biti ustrajan i ne vraćati se, najteže je naći motivaciju. E, tada je divno uz sebe imati podršku i to stručnu kakvu pruža udruga za promicanje zdravog života Integracija i njihova psihoterapeutkinja Fadila koja krajnje nenametljivo, baš onako prijateljski pruža oslonac savjetima, motivacijskim mailovima ili samo telefonskim pozivom ko’ grom iz vedra neba s pitanjem: ‘Kako si? Kako ide?’. I to je divno, jer osjećaš da nisi sam.
Motivi ovi ili oni, sasvim nebitno. Nađite nešto što vas vuče da promijenite stare navike, skinete teret suvišnih kilograma i sretniji zračite oko sebe. Budimo iskreni, sasvim prizemno, pa što, ali polovinom veljače, bit ću kuma jednom malenom dječaku, pa neću valjda dozvoliti da se dijete srami kume jednog dana kada bude gledao fotke, a ako vam kažem su pola njegove obitelji profesionalni fotografi, motivacije da se utrpam u onu crvenu haljinu imam na pretek.
Pusa,
Marina
You must be logged in to post a comment Login