Ta izložba donosi ponajbolje slike Sonje Kovačić Tajčević do kojih se u sadašnjim uvjetima moglo doći i postavlja čvrste temelje za veću retrospektivu, koja bi se mogla pripremiti za nekoliko godina, izajvio je u povodu otvaranja izložbe, autor kataloga, izložbe i postava Željko Marciuš.
Ocijenio je da je kritička retrospektiva te nedovoljno poznate i priznate slikarice nužna za definiciju njezine pozicije u hrvatskoj modernoj umjetnosti drugog i trećeg desetljeća 20. stoljeća.
Po Marciuševim riječima, u središtu izložbe je njezina najznačajnija, pariška faza između 1926. i 1935., koja je počela usavršavanjem na, za hrvatsku modernu, iznimno važnoj, Lotheovoj Akademiji u ulici Rue ď Odessa, kada je stvarala djela koju može opisati sintagma akademskog kubizma.
Taj opus prepoznatljiv je po trodimenzionalnosti, geometrizirane plohe i oblicima zagasitih svjetlosno-kolorističkih isijavanja nalik reflektiranju kristala.
Sonja Kovačić Tajčević (Bošnjaci kod Županje, 1894.-Rijeka, 1968.) studirala je slikarstvo na Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu od 1912. do 1917. te je završila školu Andrea Lhotea u Parizu. Prvu zagrebačku samostalnu izložbu imala je 1928. u Umjetničkom paviljonu.
Spletom nesretnih okolnosti nikada nije osigurala mjesto stanovanja. Posljednje četiri godine svog života živjela je u malom stanu u borongajskim limenkama, koji je pokušala promijeniti za stan u Opatiji. Kada je došla u Opatiju, shvatila je da je još jednom prevarena jer ju je tamo dočekala mala sustanarsku sobu. Uskoro je doživjela moždani udar i umrla.
Mnogo njezinih slika nalazi se po privatnim zbirkama na području bivše Jugoslavije, budući da je već 1926. imala iznimno uspješnu i rasprodanu izložbu u Beogradu i kasnije u Zagrebu, dok je mnogo slika nestalo s tavana u Dežmanovu prolazu, gdje su bile privremeno pohranjene.
Izložba "Fragmenti za retrospektivu" bit će otvorena do 17. rujna.
(Hina)
Ocijenio je da je kritička retrospektiva te nedovoljno poznate i priznate slikarice nužna za definiciju njezine pozicije u hrvatskoj modernoj umjetnosti drugog i trećeg desetljeća 20. stoljeća.
Po Marciuševim riječima, u središtu izložbe je njezina najznačajnija, pariška faza između 1926. i 1935., koja je počela usavršavanjem na, za hrvatsku modernu, iznimno važnoj, Lotheovoj Akademiji u ulici Rue ď Odessa, kada je stvarala djela koju može opisati sintagma akademskog kubizma.
Taj opus prepoznatljiv je po trodimenzionalnosti, geometrizirane plohe i oblicima zagasitih svjetlosno-kolorističkih isijavanja nalik reflektiranju kristala.
Sonja Kovačić Tajčević (Bošnjaci kod Županje, 1894.-Rijeka, 1968.) studirala je slikarstvo na Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu od 1912. do 1917. te je završila školu Andrea Lhotea u Parizu. Prvu zagrebačku samostalnu izložbu imala je 1928. u Umjetničkom paviljonu.
Spletom nesretnih okolnosti nikada nije osigurala mjesto stanovanja. Posljednje četiri godine svog života živjela je u malom stanu u borongajskim limenkama, koji je pokušala promijeniti za stan u Opatiji. Kada je došla u Opatiju, shvatila je da je još jednom prevarena jer ju je tamo dočekala mala sustanarsku sobu. Uskoro je doživjela moždani udar i umrla.
Mnogo njezinih slika nalazi se po privatnim zbirkama na području bivše Jugoslavije, budući da je već 1926. imala iznimno uspješnu i rasprodanu izložbu u Beogradu i kasnije u Zagrebu, dok je mnogo slika nestalo s tavana u Dežmanovu prolazu, gdje su bile privremeno pohranjene.
Izložba "Fragmenti za retrospektivu" bit će otvorena do 17. rujna.
(Hina)
In this article:
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login