Draga Sanja,
U fazi sam rastave braka, upravo kroz par dana imam parnicu rastave braka na sudu. Ono što mene muči je to što dotična stalno gdje god ide blati moje ime i priča o našem intimnom životu tipa "bio je ovakav, pa je bio onakav". To me jednostavno smeta jer bili smo u braku 16 godina i imamo sina, a ja sam iseljen iz kuće njenih roditelja u koju sam uložio velika novčana sredstva za koje imam sve račune, a ona okolo priča kako ona plaća moje kredite. Što nije točno jer ja imam zabranu preko plaće što je vidljivo iz platnih lista. Zato bih vam bio jako zahvalan da mi odgovorite što učiniti po pitanju toga jer ona jako ružno priča i pred djetetom o meni, što mi je dijete u par navrata reklo. Unaprijed hvala i očekujem vaš pozitivan odgovor.
Hvala
Čitatelj
Razvod braka definitivno predstavlja jednu od najstresnijih životnih situacija i traumatičan je događaj za sve članove obitelji. No, daleko traumatičnije je konstantno boraviti (živjeti) u atmosferi bitno narušenih, nesređenih i neprihvatljivih međusobnih odnosa. Za vezu je potrebno dvoje, a za razvod jedno i to je činjenica koju treba poštovati, dignuti glavu, naučiti lekciju i krenuti naprijed!
Gledano iz šire društvene perspektive razvod braka je sam po sebi specifična situacija. Zbog moralnih i religijskih uvjerenja stoljećima se smatrao sramotnim i nemoralnim činom. Mnogi disfunkcionalni brakovi ostajali su nerazvrgnuti kako se supružnici ne bi izložili osudama, kritikama, moraliziranju, izrugivanju, podcjenjivanju od sredine u kojoj žive. Pod tim pritiscima stoljećima su tanji kraj izvlačile žene. S vremenom je situacija postala manje rigidna pa je bračni promašaj postao dopušten u slučaju prijevare ili obiteljskog nasilja, alkoholizma, ovisnosti i drugih krajnjih situacija. Razvesti se zbog inkompatibilnosti, zbog različite debljine emocionalnih niti, oprečnih odluka, životnih potreba, zbog karijere ili sličnih razloga za velikog brata (takve moralno/ kulturne/ etičke/ religijske vertikale) to nije dovoljno dobar razlog. Individualizacija ne dolazi u obzir.
Ono što govorite o drugima, govorite o sebi
Iako se svi mi osjećamo urbani i emancipirani, gotovo nedotaknuti kolektivnom sviješću i malograđanskim mentalitetom podsvjesno pipci prošlosti duboko su ukorijenjeni u nekima te i danas postoji dio ljudi koji je više ili manje pun predrasuda, koji zazire i boji se razvoda ili je sklon prosuđivati o "rastavljenima". To je vjerojatno razlog zbog kojeg svako od rastavljenih partnera (nesvjesno) nastoji prikazati se kao žrtva, kao bolja osoba kako bi pridobio simpatije okoline i na taj način opravdao sebe i taj "strašni čin". U tom stanju uma (posebno žene) sklone su verbalno vrlo oštro ocrnjivati partnera.
Bitna stvar koju treba osvijestiti kako biste mogli prihvatiti situaciju koja vam se događa je da ljudi reagiraju na događaje po sjećanju, a ne onako kako su se ti događaji stvarno dogodili. Naša prošlost debelo ovisi o našem sadašnjem stanju i često interpretacije naše osobne povijesti ovisno o stanju našeg uma poprimaju drastično različite konture. Možete tvrditi "Moj suprug i ja se nikada nismo dobro slagali, svih ovih godina to je bio potpuni promašaj" i sl. Kako je onda prošlo tih 10, 16, 20 godina braka, što je onda to bilo?!
Čim se um nađe u problemu on se veže za loše, negativno preuveličava, a probleme generalizira i čini vječnim. Tu tendenciju uma valja uvidjeti te uz pomoć vlastite volje i odlučnosti treba izaći iz tog zatvorenog kruga negativnih misli i emocija, iz kruga žrtve. To bi bilo najzdravije za oba (sad već bivša) partnera, ali također i za dijete kojem je rastava roditelja vrlo bolno i traumatično iskustvo. Tijekom tih burnih i emocijama nabijenih misli u prvi plan možda i s pravom stavljamo svoje potrebe, no nikako ne bi trebali zaboraviti na odgovorno roditeljstvo. Međusobna vrijeđanja pred djecom, kritiziranja drugog roditelja, tražiti dijete da se odluči za jednog od roditelja, prenošenje poruka i komunikacija preko djece, ispitivanja o privatnom životu bivšeg partnera, potkupljivanja i zastrašivanja nisu izrazi ljubavi prema djetetu. Vaše dijete nikako nije krivo za vašu situaciju, razvod ili međusobna neslaganja. Ono nije niti vaša uhoda, špijun niti poštar kojim ćete nastojati prolongirati ovisnost, naviku i vezanost s partnerom. Dijete se time preopterećuje odgovornostima koje i odrasli jedva mogu podnijeti što može kontraproduktivno djelovati na njegova uvjerenja o odnosima, braku, ljubavi i imati dugoročno štetne reperkusije za kasnije emocionalno zdravlje.
Što smo nesvjesniji to smo sigurniji da više poznajemo drugu osobu i da točno znamo njegove stavove, motivaciju, osjećaje i gorljivo tvrdimo da znamo što je njihova bit i identitet. Treba biti debelo svjestan da kad pričamo o drugima u biti pričamo o sebi. Poštujući drugoga dokazujemo da poštujemo sebe i svoje vrijeme kao i sadašnju svoju i tuđu odluku da ćemo tu zajednicu jednostavno prekinuti. Stoga nam je u interesu da se što prije okrenemo nekim svojim životnim navikama i principima, željama, interesima, vizijama za koje nismo imali prostora u bivšem braku. Baveći se bivšim partnerom, njegovim osobinama, manama neprestano ga povlačeći po mislima nismo ništa napravili. I dalje smo s njim u odnosu. Razvod – posebno ako je sporazumni trebao bi biti sretna i željena okolnost, no upravo radi te navike i vezanosti za partnera mnogima treba jako puno vremena da izađu iz te emocionalne paradigme, zamjeranja i ogorčenosti.
Mnogi ljudi poslije razvoda osjećaju se i izgledaju potpuno fizički i psihički demolirani. Ljutnja, bijes, želja za osvetom, strah doprinose eroziji njihove osobne integracije. Čak kad smo i loše raspoloženi ili se prepuštamo negativnim mislim trujemo i štetimo sami sebi.
Kako si pomoći?
U svoju svakodnevicu i svoj um treba uvrstiti pojam oprosta i opraštanja. To nisu samo religijski termini i etičke floskule, opraštanje je krucijalan dio našeg psiho-fizičkog zdravlja. Iako se taj način čini vrlo altruističan opraštanje najviše koristi nama samima jer njime dobivamo svoj unutarnji mir uma koji je neprocjenjiv. Nadalje ostavljamo ugodan dojam na okolinu, pokazujemo svojim primjerom ono što smo i svoju djecu učili. Poštenju, opraštanju, dobrostivosti, strpljivosti, dosljednosti bez dodatnih drama i potenciranog kaosa. To je životna škola za sve uključene. No to je lakše reći nego učiniti. To je proces za koji je potrebno i vrijeme i samonapor i vlastita volja. Prepuštanje situaciji, raspravljanje samo o temi razvod, bivši i sl. samo će nas još više baciti natrag. Stoga budite odlučni! Gledajte naprijed, u pravcu budućnosti i u interesu vaše djece. Pravilno i pošteno postavite svoje odnose prema bivšima, djeci, budućnosti, imovini. Ukoliko se osjećate imovinsko zakinuti tu su institucije poput sudstva koji će odraditi za vas taj dio priče.
Razvod je prilika za rast i mijenjanje, nove početke i revidiranje starih obrazaca. Iskoristite to kao blagoslov i stremite u smjeru zdravijih i iskrenijih i svjesnijih životnih situacija. Izgraditi snošljiv i civiliziran odnos s bivšim partnerom bitno je i zbog vas i vaše djece jer partnerstvo završava, ali odgovornost roditeljstva i dalje traje. I ne samo roditeljstva, nego odgovornost prema sebi, prema svom životu i prema situacijama i okolnostima koje će tek uslijediti, ponekad nije potrebno mijenjati partnera nego način na koji živite da biste se osjećali dobro – nakon tih izmjena ne rijetko se dogodi da se posvađani/ razvedeni i pomire i to je ljudski i normalno! No, unatoč svemu nikako ne zaboravite reći svojoj djeci koliko ih i mama i tata vole!
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
U fazi sam rastave braka, upravo kroz par dana imam parnicu rastave braka na sudu. Ono što mene muči je to što dotična stalno gdje god ide blati moje ime i priča o našem intimnom životu tipa "bio je ovakav, pa je bio onakav". To me jednostavno smeta jer bili smo u braku 16 godina i imamo sina, a ja sam iseljen iz kuće njenih roditelja u koju sam uložio velika novčana sredstva za koje imam sve račune, a ona okolo priča kako ona plaća moje kredite. Što nije točno jer ja imam zabranu preko plaće što je vidljivo iz platnih lista. Zato bih vam bio jako zahvalan da mi odgovorite što učiniti po pitanju toga jer ona jako ružno priča i pred djetetom o meni, što mi je dijete u par navrata reklo. Unaprijed hvala i očekujem vaš pozitivan odgovor.
Hvala
Čitatelj
Razvod braka definitivno predstavlja jednu od najstresnijih životnih situacija i traumatičan je događaj za sve članove obitelji. No, daleko traumatičnije je konstantno boraviti (živjeti) u atmosferi bitno narušenih, nesređenih i neprihvatljivih međusobnih odnosa. Za vezu je potrebno dvoje, a za razvod jedno i to je činjenica koju treba poštovati, dignuti glavu, naučiti lekciju i krenuti naprijed!
Gledano iz šire društvene perspektive razvod braka je sam po sebi specifična situacija. Zbog moralnih i religijskih uvjerenja stoljećima se smatrao sramotnim i nemoralnim činom. Mnogi disfunkcionalni brakovi ostajali su nerazvrgnuti kako se supružnici ne bi izložili osudama, kritikama, moraliziranju, izrugivanju, podcjenjivanju od sredine u kojoj žive. Pod tim pritiscima stoljećima su tanji kraj izvlačile žene. S vremenom je situacija postala manje rigidna pa je bračni promašaj postao dopušten u slučaju prijevare ili obiteljskog nasilja, alkoholizma, ovisnosti i drugih krajnjih situacija. Razvesti se zbog inkompatibilnosti, zbog različite debljine emocionalnih niti, oprečnih odluka, životnih potreba, zbog karijere ili sličnih razloga za velikog brata (takve moralno/ kulturne/ etičke/ religijske vertikale) to nije dovoljno dobar razlog. Individualizacija ne dolazi u obzir.
Ono što govorite o drugima, govorite o sebi
Iako se svi mi osjećamo urbani i emancipirani, gotovo nedotaknuti kolektivnom sviješću i malograđanskim mentalitetom podsvjesno pipci prošlosti duboko su ukorijenjeni u nekima te i danas postoji dio ljudi koji je više ili manje pun predrasuda, koji zazire i boji se razvoda ili je sklon prosuđivati o "rastavljenima". To je vjerojatno razlog zbog kojeg svako od rastavljenih partnera (nesvjesno) nastoji prikazati se kao žrtva, kao bolja osoba kako bi pridobio simpatije okoline i na taj način opravdao sebe i taj "strašni čin". U tom stanju uma (posebno žene) sklone su verbalno vrlo oštro ocrnjivati partnera.
Bitna stvar koju treba osvijestiti kako biste mogli prihvatiti situaciju koja vam se događa je da ljudi reagiraju na događaje po sjećanju, a ne onako kako su se ti događaji stvarno dogodili. Naša prošlost debelo ovisi o našem sadašnjem stanju i često interpretacije naše osobne povijesti ovisno o stanju našeg uma poprimaju drastično različite konture. Možete tvrditi "Moj suprug i ja se nikada nismo dobro slagali, svih ovih godina to je bio potpuni promašaj" i sl. Kako je onda prošlo tih 10, 16, 20 godina braka, što je onda to bilo?!
Čim se um nađe u problemu on se veže za loše, negativno preuveličava, a probleme generalizira i čini vječnim. Tu tendenciju uma valja uvidjeti te uz pomoć vlastite volje i odlučnosti treba izaći iz tog zatvorenog kruga negativnih misli i emocija, iz kruga žrtve. To bi bilo najzdravije za oba (sad već bivša) partnera, ali također i za dijete kojem je rastava roditelja vrlo bolno i traumatično iskustvo. Tijekom tih burnih i emocijama nabijenih misli u prvi plan možda i s pravom stavljamo svoje potrebe, no nikako ne bi trebali zaboraviti na odgovorno roditeljstvo. Međusobna vrijeđanja pred djecom, kritiziranja drugog roditelja, tražiti dijete da se odluči za jednog od roditelja, prenošenje poruka i komunikacija preko djece, ispitivanja o privatnom životu bivšeg partnera, potkupljivanja i zastrašivanja nisu izrazi ljubavi prema djetetu. Vaše dijete nikako nije krivo za vašu situaciju, razvod ili međusobna neslaganja. Ono nije niti vaša uhoda, špijun niti poštar kojim ćete nastojati prolongirati ovisnost, naviku i vezanost s partnerom. Dijete se time preopterećuje odgovornostima koje i odrasli jedva mogu podnijeti što može kontraproduktivno djelovati na njegova uvjerenja o odnosima, braku, ljubavi i imati dugoročno štetne reperkusije za kasnije emocionalno zdravlje.
Što smo nesvjesniji to smo sigurniji da više poznajemo drugu osobu i da točno znamo njegove stavove, motivaciju, osjećaje i gorljivo tvrdimo da znamo što je njihova bit i identitet. Treba biti debelo svjestan da kad pričamo o drugima u biti pričamo o sebi. Poštujući drugoga dokazujemo da poštujemo sebe i svoje vrijeme kao i sadašnju svoju i tuđu odluku da ćemo tu zajednicu jednostavno prekinuti. Stoga nam je u interesu da se što prije okrenemo nekim svojim životnim navikama i principima, željama, interesima, vizijama za koje nismo imali prostora u bivšem braku. Baveći se bivšim partnerom, njegovim osobinama, manama neprestano ga povlačeći po mislima nismo ništa napravili. I dalje smo s njim u odnosu. Razvod – posebno ako je sporazumni trebao bi biti sretna i željena okolnost, no upravo radi te navike i vezanosti za partnera mnogima treba jako puno vremena da izađu iz te emocionalne paradigme, zamjeranja i ogorčenosti.
Mnogi ljudi poslije razvoda osjećaju se i izgledaju potpuno fizički i psihički demolirani. Ljutnja, bijes, želja za osvetom, strah doprinose eroziji njihove osobne integracije. Čak kad smo i loše raspoloženi ili se prepuštamo negativnim mislim trujemo i štetimo sami sebi.
Kako si pomoći?
U svoju svakodnevicu i svoj um treba uvrstiti pojam oprosta i opraštanja. To nisu samo religijski termini i etičke floskule, opraštanje je krucijalan dio našeg psiho-fizičkog zdravlja. Iako se taj način čini vrlo altruističan opraštanje najviše koristi nama samima jer njime dobivamo svoj unutarnji mir uma koji je neprocjenjiv. Nadalje ostavljamo ugodan dojam na okolinu, pokazujemo svojim primjerom ono što smo i svoju djecu učili. Poštenju, opraštanju, dobrostivosti, strpljivosti, dosljednosti bez dodatnih drama i potenciranog kaosa. To je životna škola za sve uključene. No to je lakše reći nego učiniti. To je proces za koji je potrebno i vrijeme i samonapor i vlastita volja. Prepuštanje situaciji, raspravljanje samo o temi razvod, bivši i sl. samo će nas još više baciti natrag. Stoga budite odlučni! Gledajte naprijed, u pravcu budućnosti i u interesu vaše djece. Pravilno i pošteno postavite svoje odnose prema bivšima, djeci, budućnosti, imovini. Ukoliko se osjećate imovinsko zakinuti tu su institucije poput sudstva koji će odraditi za vas taj dio priče.
Razvod je prilika za rast i mijenjanje, nove početke i revidiranje starih obrazaca. Iskoristite to kao blagoslov i stremite u smjeru zdravijih i iskrenijih i svjesnijih životnih situacija. Izgraditi snošljiv i civiliziran odnos s bivšim partnerom bitno je i zbog vas i vaše djece jer partnerstvo završava, ali odgovornost roditeljstva i dalje traje. I ne samo roditeljstva, nego odgovornost prema sebi, prema svom životu i prema situacijama i okolnostima koje će tek uslijediti, ponekad nije potrebno mijenjati partnera nego način na koji živite da biste se osjećali dobro – nakon tih izmjena ne rijetko se dogodi da se posvađani/ razvedeni i pomire i to je ljudski i normalno! No, unatoč svemu nikako ne zaboravite reći svojoj djeci koliko ih i mama i tata vole!
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login