Konfucije, najveći etički mislilac stare Kine, jedan je od prvih privatnih učitelja u drevnoj Kini i jedan od najvećih filozofa, ne samo u Kini, nego i na svijetu.
Kinezi ga zovu Uzornim učiteljem deset tisuća generacija (万世师表, Wànshì shībiǎo), jer su njegova učenja bila i ostala značajna za mnoge generacije, a opravdano ga se smatra i Vrhovnim učiteljem i mudracem (至聖先師, Zhìshèng xiānshī). Imena koja su mu nadjevena posthumno, epiteti koji su kruna njegovog lika i djela, govore o značaju i utjecaju koje je, ne samo kao učitelj i filozof, nego i kao socijalni reformator imao širom Istočne Azije.
Prenositelj starih znanja
Konfucije sebe ipak nije vidio kao učitelja, radije se smatrao prenositeljem starih znanja. „Ja prenosim, a ne stvaram“. On nije želio stvoriti nešto novo ili drugačije. Želio je oživjeti tradicionalna kineska poimanja morala. „Vjerujem u starinu i volim je“. Skupljao je prastare zapise i u njima tražio (i nalazio) uzor po kojem se može i treba pravilno djelovati. Oslanjajući se na drevnu civilizaciju, okretao je stanovništvo ka drevnim vrijednostima i korijenima.
Kako je živio u vremenu raspada robovlasničkog društva koje su pratili ratovi i stvaranje feudalizma, smatrao je kako mu je dužnost oživiti stara moralna načela na kojima bi se gradilo novo društvo. No, kako su njegova tumačenja često bila obogaćena novim viđenjima morala, ne može se reći da je bio u potpunosti konzervativan učitelj. Jednako tako, nije se bavio duhovnim temama, pa iako se njegovih običaja Kinezi pridržavaju na gotovo religiozan način, konfucijanizam po definiciji nije religija. Konfucijanizam kao osnovni obrazac kineskoga života, koji je opstao i traje više od dva tisućljeća, sustav je moralnih načela koja se baziraju na tri koncepta: čovjekoljublje, ispravnost i rituali.
Čovjekoljublje – suština čovjeka
Čovjekoljublje (仁, rén), koje je Konfucije smatrao suštinom čovjeka, izražava se putem odanosti (忠, zhōng) i obzirnosti (恕, shù) prema drugima. Zato jedino čovjek koji se pridržava čovjekoljublja može pravilno obavljati svoje dužnosti, smatrao je Konfucije.
„Ne čini drugome ono što ne želiš sebi“ (己所不欲, 勿施于人, Jǐ suǒ bú yù, wù shī yú rén), aksiom je altruizma, aršin za vlastito pravilno ponašanje. Istodobno, to je i jedno od dva načela poznata u Kini kao načela primjenjivanja aršina. Drugo je: „Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge“ (己欲立, 而立人, Jǐ yù lì, ér lì rén).
Konfucije je podučavao kako najbolji i najmoralniji čovjek treba djelovati na temelju ispravnosti (义, yì), kao osnovnog i jednog jedinog motiva. U tom kontekstu, jasno je zašto je rekao da „plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist“ (君子喻于义, 小人喻于利, Jūnzǐ yù yú yì, xiǎorén yù yú lì).
Pojavni oblik čovjekoljublja, smatrao je Konfucije, su rituali (礼, lǐ). Iako se njima ograničava manifestacija čovjekoljublja, dozvoljeni su i poželjni sve dok su način i kanal kroz koji se može izraziti čovjekoljublje.
Filozofija kao temelj državnosti
Konfucijeva filozofija bila je temelj kineske državnosti, bila je državna ideologija (što se ni danas nije promijenilo – upravo je konfucijanizam pored taoizma i budizma jedna od tri vodeće ideologije u Kini). Njegov etički sustav vrijednosti, kao temelj kineskog društva, instrumentaliziran je s ciljem učvršćivanja carske vlasti tijekom dinastije Han, u 2. stoljeću pr. Kr. Sustav državnih ispita za buduće činovnike baziran je na Konfucijevoj filozofiji, što se zadržalo sve do 1911. godine. Tada je osnovana republika, a konfucijanizam je postao dijelom suvremenog socijalizma s kineskim karakteristikama.
Kad se govori o njegovoj političkoj misli, bitno je istaknuti da se bazirala na Konfucijevoj etici, ali i na društvenim odnosima koje je sveo na pet glavnih: odnos vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg brata, te odnos između prijatelja. Podržavao je carski apsolutizam, ali ga je i ograničio. Primjerice, slagao se da podređeni mora poštovati nadređenog, ali, isto tako, držao je da podređeni ima obavezu dati savjet nadređenom, ukoliko nadređeni radi nešto nepravilno. Na temelju toga je kasnije Mencije, Konfucijev učenik, izveo svoju teoriju prema kojoj vladar može izgubiti „mandat Neba“ ukoliko se ne ponaša u skladu sa svojim položajem i ako ne izvršava dužnosti u skladu s pravilima. Na taj način je smjena careva i dinastija dobila formalan legitimitet.
孔夫子
Konfucije je hrvatska transkripcija imena koje ima porijeklo u latinskoj transkripciji imena Confucius, kako su Konfucijevo ime preveli jezuiti u 16. stoljeću. Kinesko ime mu je 孔夫子 (Kǒng Fū Zǐ ).
Prema tradicionalnom vjerovanju, Konfucije je rođen 28. rujna 551. pr. Kr. u današnjoj provinciji Shandong, a tadašnjoj državi Lu (鲁, Lǔ), gdje je proveo svojih prvih 50 godina života. Radio je kao činovnik, kao nadzornik kraljevskog blaga i robe, ali i kao ministar pravde, te vrhovni sudac države Lu. Svoju funkciju i državu napustio je zbog neslaganja s vladarom, kao i zbog spletki na dvoru, pa je zadnje godine svoga života proveo putujući kineskim državama, podučavajući i narod i vladare. Ipak, pred kraj života, vratio se u državu Lu, gdje je i umro u dobi od 73 godine, 4.ožujka 479. pr. Kr.
Prema predaji, Konfucije je imao 3000 učenika, među kojima i one koji su zabilježili i sačuvali njegove govore, razgovore i misli. No, s obzirom na činjenicu da su za vrijeme dinastije Qin (221. do 206. pr. Kr.) Konfucijevi sljedbenici pretrpjeli ogromne progone (po nalogu cara Shi Huangdija u cijeloj zemlji bile su spaljene sve stare knjige te je ostala samo jedna zbirka za cara) i s obzirom na činjenicu da se Konfucijeva misao dopunjavala i mijenjala kroz vrijeme, danas je teško, gotovo nemoguće, odrediti originalnost onoga što se smatra njegovim nasljeđem.
Otežavajuća okolnost dakako je i činjenica da su najstariji tekstovi koji imaju odlike konfucijanizma vremenski udaljeni ne samo od perioda kad je Konfucije živio, nego i od perioda u kojem je živio Mencije, glavni sistematičar i tumač njegovog nauka. Iako suvremena istraživanja imaju razloga sumnjati u Konfucijevo sudjelovanje u stvaranju konfucijanske književnosti, prema predaji, Konfucije je autor ili komentator 6 klasičnih djela. U pitanju su Knjiga promjena, Knjiga pjesama, Knjiga povijesti, Knjiga obreda, Knjiga o glazbi te Anali proljeća i jeseni (ljetopis države Lu u periodu od 722. do 481. pr. Kr.).
Konfucijevi analekti
Pored navedenih, neosporan i velik značaj koji imaju Konfucijevi analekti, odnosno izabrane izreke (论语, Lùnyǔ), koje se sastoje od aforizama čijim se autorima smatraju Konfucije i njegovi učenici. Kao važan tekst konfucijanizma, Konfucijeva kazivanja imaju posebno mjesto među štovateljima Konfucijevog filozofskog naslijeđa.
U nastavku su neka koje se nama najviše sviđaju:
„Ako čovjek ne promisli o problemima koji su udaljeni, bit će pun briga kad mu se približe.“
„Čovjek koji napravi pogrešku i ne popravi je, pravi drugu pogrešku.“
„Kada čovjek puno govori, uvijek kaže ponešto što nije trebao reći.“
„Kada je očito da ciljevi ne mogu biti postignuti, nemojte mijenjati ciljeve. Mijenjajte korake.“
„Ljubaznost uzvrati ljubaznošću, ali zlo uzvrati pravdom.“
„Mudar čovjek podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.“
„Nagovoriti ljude da čine dobro veće je dobro nego da ga sam čini.“
„Nemoj nametati drugima što ni sam ne bi želio.“
„Nije važno koliko sporo ideš naprijed, važno je samo da ne staneš.“
„Oprez rijetko griješi.“
„Priroda nam je dala po dva oka i po dva uha, a samo jedan jezik. To je kako bismo mogli više gledati i slušati, a manje govoriti, jer se nikad ne može reći toliko mudrosti koliko se može prešutjeti gluposti.“
„Učenici koji vole udobnost se ne mogu smatrati dobrim učenicima.“
„Učiti, a ne razmišljati o onome što je naučeno, beskorisno je; a razmišljati bez učenja, opasno je.“
„Naša najveća slava nije u tome da nikad ne padamo, nego u tome da se dižemo svaki put kad padnemo.”
„Pravo je znanje znati razmjere vlastitog neznanja.”
[box style=”0″]
Svi čitatelji portala uz kod SHE.HR5 mogu ostvariti 5% popusta za upis na 1.stupanj, za osnovnoškolce ili za odrasle. Nastava kreće 13.09.
[email protected] / 099 58 567 35/ www.haohan.hr
[/box]
Autorica: Vesna Baćović, prof. kineskog jezika
Direktorica Haohan škole kineskog jezika
