Romantični filmovi uništavaju ljubavni život, predbacuje mi konstantno prijatelj na moj veseli hobi gledanja filmova uz smijeh i suze.
On nije ni svjestan u kojoj zabludi živi. Pa sasvim je realno da se bogataš oženi prostitutkom, svećenik se "skine" zbog ljubavi, da odvjetnik više voli bucmastu novinarku od uspješne mršave odvjetnice. Ili?
Hm, ipak moram razmisliti. Što ako je sve što proizlazi iz kutije koja govori – nerealno? Ipak oni nauče plesati u tri dana, smršave preko noći, polažu ispite gledajući u knjige, imaju savršeno bijele zube te svi cijene unutarnju ljepotu, a gledaju vanjsku. Nije valjda da moj prijatelj poznatiji kao ubojica romantike ima pravo.
Ali ipak, svi su ti pisci i redatelji ljudi, moraju odnekud crpiti inspiraciju, uvjeravam se ja – klasa romantični optimist. Jedino ako žele ljudima dati opciju da žive u ljubavnom matrixu stvarajući nerealne priče. Možda zapravo Shakespeare nikad nije bio jako zaljubljen, možda su Harry i Sally zauvijek ostali samo prijatelji, a Tom Cruise u "Top Gunu" odletio u nepovrat u svom Tomcatu daleko od Kelly McGillis, koja je ostala sama trošiti kovanice na džuboks birajući pjesmu "Take My Breath Away".
Nerado priznajem da takva razmišljanja govore kako me zub svjetskog cinizma očito gricnuo kad sam počela sumnjati u stvarnost savršenih ljubavi. Stalno čujem priče o muškarcima koji nisu pravi, a u filmovima je svaki pravi. Frizura mu je postojana, malo govori, a puno kaže, uvijek me štiti, nasmijava, a nije seljački čak ni kad po tebe dođe na konju. Naravno, kako je to film, ja se ne bojim visine (iznenadno izlječenje nakon 20 i neku godinu), znam jahati, a čak mi i maslinastozelena boja stoji.
I dok tako konj i ja kasom plovimo ljubavnim matrixom, odlučujem vjerovati Hollywoodu i zadržati svoje bore smijalice. A vjerujem i da moj prijatelj ubojica romantike negdje duboku u kompjutoru drži film "Sleepless in Seattle", koji mu je naravno sestra tamo ostavila, te ga pogleda koji put prije nego će ga izbrisati, ili ostaviti dok ja ne svratim…
On nije ni svjestan u kojoj zabludi živi. Pa sasvim je realno da se bogataš oženi prostitutkom, svećenik se "skine" zbog ljubavi, da odvjetnik više voli bucmastu novinarku od uspješne mršave odvjetnice. Ili?
Hm, ipak moram razmisliti. Što ako je sve što proizlazi iz kutije koja govori – nerealno? Ipak oni nauče plesati u tri dana, smršave preko noći, polažu ispite gledajući u knjige, imaju savršeno bijele zube te svi cijene unutarnju ljepotu, a gledaju vanjsku. Nije valjda da moj prijatelj poznatiji kao ubojica romantike ima pravo.
Ali ipak, svi su ti pisci i redatelji ljudi, moraju odnekud crpiti inspiraciju, uvjeravam se ja – klasa romantični optimist. Jedino ako žele ljudima dati opciju da žive u ljubavnom matrixu stvarajući nerealne priče. Možda zapravo Shakespeare nikad nije bio jako zaljubljen, možda su Harry i Sally zauvijek ostali samo prijatelji, a Tom Cruise u "Top Gunu" odletio u nepovrat u svom Tomcatu daleko od Kelly McGillis, koja je ostala sama trošiti kovanice na džuboks birajući pjesmu "Take My Breath Away".
Nerado priznajem da takva razmišljanja govore kako me zub svjetskog cinizma očito gricnuo kad sam počela sumnjati u stvarnost savršenih ljubavi. Stalno čujem priče o muškarcima koji nisu pravi, a u filmovima je svaki pravi. Frizura mu je postojana, malo govori, a puno kaže, uvijek me štiti, nasmijava, a nije seljački čak ni kad po tebe dođe na konju. Naravno, kako je to film, ja se ne bojim visine (iznenadno izlječenje nakon 20 i neku godinu), znam jahati, a čak mi i maslinastozelena boja stoji.
I dok tako konj i ja kasom plovimo ljubavnim matrixom, odlučujem vjerovati Hollywoodu i zadržati svoje bore smijalice. A vjerujem i da moj prijatelj ubojica romantike negdje duboku u kompjutoru drži film "Sleepless in Seattle", koji mu je naravno sestra tamo ostavila, te ga pogleda koji put prije nego će ga izbrisati, ili ostaviti dok ja ne svratim…
In this article:kelly mcgillis, moj she, tina žagar, tom cruise, top gun, when harry met sally, zgodna zena
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login