Što je ona: spisateljica, pjesnikinja, prevoditeljica ili zboristica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku? Ivana Šojat-Kuči ne može lako odlučiti što joj je draže. U sve što radi ulaže iznimno puno energije i cijelu sebe. Obični ljudi, svakodnevica i događaji kojima smo svi zajedno svjedoci nerijetko ulaze u njezin ”književni laboratorij”.
– Oholost je jedna od najružnijih ljudskih osobina koja me jako pogađa. Ljudska patnja me također pogađa i o njoj treba govoriti, jer osoba koja je je zbog nečega propatila drugačije gleda na ljude oko sebe. Ono što nas ne ubije, čini nas jačima, ali i drukčijima,- priča Ivan Šojat-Kuči.
"Sofija plaštevima mete samoću"
Svoja razmišljanja Šojat-Kuči pokazala je i najnovijom zbirkom poezije "Sofija plaštevima mete samoću". Skup je to od 60-ak pjesama posvećenih ženama u različitim fizičkim i psihičkim stanjima.
– Sofija je nastajala približno dvije godine. Stihovi prenose ono što osjećaju žene koje su, na neki način, iznad prosjeka, kao što je ova mudra žena iz naslova, a kojima ovaj svijet nije naklonjen,- objašnjava naša sugovornica.
Osim pjesama piše i priče (zbirka Mjesečari), ali i romane (Šamšiel) od kojih najnoviji prolazi posljednje ”pročišćavanje” prije no što prokrči svoj put do budućih čitatelja.
Poput skelara
Svoj prevoditeljski rad ova 38-godišnja Osječanka doživljava kao svojevrsni most preko rijeke neznanja i nerazumijevanja i priznaje da se osjeća poput skelara koji prenosi riječi s jedne obale na drugu.
– Prevodeći s francuskog i engleskog upoznala sam brojne kvalitetne autore. Oduševljava me Amelie Nothomb koja se s jezikom igra kao s plastelinom. Nije ju nimalo lako prevoditi jer ako ćete biti korektni prema bilo kojem od dva jezika, nešto će se izgubiti, ili će original postati manje ”originalan” ili će vas optužiti da ne znate vlastiti jezik.
Francuski je naučila za vrijeme osmogodišnjeg života u Belgiji, čitajući Bibliju.
– Da bih savladala taj jezik koji doživljavam kao plišanu tkaninu po kojoj klizim, čitala sam knjigu koju sam najbolje poznavala, a to je bila Biblija. Inače, Belgija je zemlja predivnih građevina, zelenije trave i ljudi čiji temperament nije topao. Nisam se mogla ”kupati” u tom njihovom moru i stoga sam se 2001. godine vratila u svoj Osijek, najdraži grad na svijetu,- priznaje naša sugovornica.
Hram ljudske taštine
Naučiti jahati konja, kupiti kuću na selu sa stablom oraha i ogromnim dvorištem, i u konačnici biti sretna pri vrhu je liste želja ugodne sugovornice kojoj apsolutno vjerujemo na riječ, jer njenom dubokom glasu jednostavno se ne smije ne vjerovati. Zahvaljujući upravo tom elementu Ivana Šojat-Kuči dugogodišnja je članica zbora osječkog HNK. Promatrajući kazališni svijet iz ”drugog reda pozornice” stekla je svoj dojam o svemu.
– Čovjeku se pod svjetlima pozornice uistinu događa promjena. Nadam se da nikoga neću uvrijediti ako kažem da je hram božice Thalie ujedno i hram ljudske taštine.Svi su uvjereni da su zvijezde. Uživam u tom pozadinskom radu, jer promatram ljude, njihova ponašanja u raznim situacijama.
Osluškujući potrebe drugih ljudi tik do nje, ova energična žena nastoji se boriti protiv evidentne pošasti današnjice, a to je ”nemati vremena za druge”. Svoje vrijeme im poklanja pišući njima, i o njima.
– Oholost je jedna od najružnijih ljudskih osobina koja me jako pogađa. Ljudska patnja me također pogađa i o njoj treba govoriti, jer osoba koja je je zbog nečega propatila drugačije gleda na ljude oko sebe. Ono što nas ne ubije, čini nas jačima, ali i drukčijima,- priča Ivan Šojat-Kuči.
"Sofija plaštevima mete samoću"
Svoja razmišljanja Šojat-Kuči pokazala je i najnovijom zbirkom poezije "Sofija plaštevima mete samoću". Skup je to od 60-ak pjesama posvećenih ženama u različitim fizičkim i psihičkim stanjima.
– Sofija je nastajala približno dvije godine. Stihovi prenose ono što osjećaju žene koje su, na neki način, iznad prosjeka, kao što je ova mudra žena iz naslova, a kojima ovaj svijet nije naklonjen,- objašnjava naša sugovornica.
Osim pjesama piše i priče (zbirka Mjesečari), ali i romane (Šamšiel) od kojih najnoviji prolazi posljednje ”pročišćavanje” prije no što prokrči svoj put do budućih čitatelja.
Poput skelara
Svoj prevoditeljski rad ova 38-godišnja Osječanka doživljava kao svojevrsni most preko rijeke neznanja i nerazumijevanja i priznaje da se osjeća poput skelara koji prenosi riječi s jedne obale na drugu.
– Prevodeći s francuskog i engleskog upoznala sam brojne kvalitetne autore. Oduševljava me Amelie Nothomb koja se s jezikom igra kao s plastelinom. Nije ju nimalo lako prevoditi jer ako ćete biti korektni prema bilo kojem od dva jezika, nešto će se izgubiti, ili će original postati manje ”originalan” ili će vas optužiti da ne znate vlastiti jezik.
Francuski je naučila za vrijeme osmogodišnjeg života u Belgiji, čitajući Bibliju.
– Da bih savladala taj jezik koji doživljavam kao plišanu tkaninu po kojoj klizim, čitala sam knjigu koju sam najbolje poznavala, a to je bila Biblija. Inače, Belgija je zemlja predivnih građevina, zelenije trave i ljudi čiji temperament nije topao. Nisam se mogla ”kupati” u tom njihovom moru i stoga sam se 2001. godine vratila u svoj Osijek, najdraži grad na svijetu,- priznaje naša sugovornica.
Hram ljudske taštineNaučiti jahati konja, kupiti kuću na selu sa stablom oraha i ogromnim dvorištem, i u konačnici biti sretna pri vrhu je liste želja ugodne sugovornice kojoj apsolutno vjerujemo na riječ, jer njenom dubokom glasu jednostavno se ne smije ne vjerovati. Zahvaljujući upravo tom elementu Ivana Šojat-Kuči dugogodišnja je članica zbora osječkog HNK. Promatrajući kazališni svijet iz ”drugog reda pozornice” stekla je svoj dojam o svemu.
– Čovjeku se pod svjetlima pozornice uistinu događa promjena. Nadam se da nikoga neću uvrijediti ako kažem da je hram božice Thalie ujedno i hram ljudske taštine.Svi su uvjereni da su zvijezde. Uživam u tom pozadinskom radu, jer promatram ljude, njihova ponašanja u raznim situacijama.
Osluškujući potrebe drugih ljudi tik do nje, ova energična žena nastoji se boriti protiv evidentne pošasti današnjice, a to je ”nemati vremena za druge”. Svoje vrijeme im poklanja pišući njima, i o njima.
You must be logged in to post a comment Login