Svakom čovjeku je njegov problem najveći

Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila, jednom davno, od profesora psihologije upravo je svakom čovjeku je njegov problem najveći. Nije to bilo ono što sam htjela čuti niti živjeti ali je realnost.

Imagine Star Trek

Idealist u meni koji pjeva “Imagine all the people…” i odrastao je na Star Treku u kojem su ljudi davno napustili koncept novca i sve što rade, rade za dobrobit i napredak ljudske vrste pa i šire, i dalje želi da to nije istina. Isti taj naivno se nadao kako bi ova situacija mogla biti katalizator koji će pomaknuti svijest ljudi pa ćemo „sharing all the world…“ No, taj je tinejdžer i iako ga razumijem, istovremeno znam kako je najvažnije prihvatiti realnost u kojoj živimo jer tek tada možemo vidjeti rješenja.

Odgovor je jasan?

Ljudi u cijelom svijetu suočavaju se s brojnim problemima i dok je nekima dosadno i traže kako se zabaviti u samoizolaciji, drugi su ili ostali ili iz dana u dan ostaju bez prihoda. U Zagrebu, jedni se nose sa strahom od potresa dok su drugi uz sav taj stres, ostali bez doma. Neki imaju novca za popravke, drugi i dalje otplaćuju kredite za obnovu sada razrušenih zgrada u potresu. Čini se da je jasno kome je teže.

Najveći strah većine ljudi i dalje je ostati bez prihoda jer bez novca ne možete živjeti. Postavlja se pitanje što je onda veći problem ovog svijeta kapitalizam ili virus? Odgovor bi trebao biti jasan međutim to je poredak u kojem svi sudjelujemo i potrebno ga je prihvatiti jer to je model ponašanja većine ljudi u svijetu u kojem živimo.

Nije osobno

Koliko možete, pokušajte ne shvaćati osobno sve ovo što se događa. Kada razumijete ali i prihvaćate stanje svijesti ljudi i niste ljuti ili povrijeđeni tada možete djelovati objektivno. Tada će i ono što govorite biti objektivno i drugi ljudi neće se uvrijediti ili braniti, nego će malo po malo moći čuti vašu namjeru.

Nitko ne zna kako je meni!?

Uvijek je najvažnije biti iskren prema sebi i vidjeti kako bazično svi imamo taj poriv i kako nam se često čini da je najteže ili čak i najbolje ono što se događa meni. Možda ste to iskusili ili pomislili samo na trenutak jednom u svom životu, a to znači da možete razumjeti. Većina problema proizlazi zbog nerazumijevanja i ne prihvaćanja raznih načina razmišljanja. Ili uspoređivanjem drugih ljudi s nama.

Različiti, ali slični

Svatko ima svoju priču, to često ponavljam ovih dana. Svatko ima svoj odgoj, svoje navike i svoje vrijednosti. Svi smo drugačiji ali dovoljno slični da se možemo razumjeti. Ako imate brata ili sestru ili poznajete nekoga tko ima brata ili sestru vidjet ćete koliko su različiti, a odrasli su u istoj obitelji. No okolnosti su bile drugačije, roditelji su se drugačije ponašali i osjećali. Možda su imali manje ili više problema kada ste se rodili vi nego vaš brat ili sestra. Sve to i još puno drugih okolnosti utječe na to kako doživljavamo svijet.

Na kraju krajeva

Promotrite i razmislite prvo o svojoj situaciji i bit će vam lakše razumjeti i stavove drugih ljudi. I da, možda je vama bilo puno teže pa vjerujete da znate kako stvari funkcioniraju dok netko drugi možda nikada neće. Na kraju krajeva i ne treba jer upravo je u tome ljepota različitosti i odnosa s drugim ljudima. Jedni drugima otkrivamo razna iskustava i brojne osjećaje koje iz njih proizlaze. Tu smo i da oplemenjujemo jedni druge. Pa iako su vas i naljutili ili rastužili dodali su vašem biću novi nivo razumijevanja. Divno bi bilo kada bi svatko od nas mogao biti objektivan i zahvalan na svakom iskustvu. Sve to čini život! I lijepo i ružno i tužno i bolno, veselo i zabavno! Svi smo zajedno u ovome! Baš ova situacija jasno nam je pokazala koliko smo povezani i koliko pojedinac utječe na dobrobit svih.

Baza za suradnju

Kada bi živjeli i komunicirali na ovakav način odnosi bi se malo po malo mijenjali jer bilo bi više razumijevanja. A s razumijevanjem dolazi i prihvaćanje različitosti što je baza za suradnju i napredak u svim segmentima života. I možda bi onda jednom uskoro došao na svoje i moj tinejdžer. Live long and prosper.

Ivana Song