Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Duh i tijelo

Tamara Šterk: Problem nasilja nad starijim ženama vezan je za stavove o ulozi i mjestu žene u obitelji i društvu

U Hrvatskoj 17,8% žena u dobi od 65 -74 godine izloženo nasilju, dakle prema zadnjem popisu nasilju je izloženo  44.500 žena.

Preventivno djelovanje u području zaštite i podrške starijim žrtvama rodno uvjetovanog nasilja je važno. Tako je u sklopu projekta puSHEd – Protect, Understand, Support: Help the Elderly ,u zagrebačkom Oktogonu, postavljena izložba o dizanju svijesti o starijim ženama žrtvama nasilja koju su organizirale  B.a.B.e. s partnerima projekta.

O ovoj problematici razgovaramo s Tamarom Šterk iz udruge B.a.b.e.

Što kažu statistike? 

Eurostat 2022. bilježi (na osnovu podataka koje je dostavio Državni zavod za statistiku) da je u Hrvatskoj 17,8% žena u dobi od 65 -74 godine izloženo nasilju. Prema zadnjem popisu stanovništva u RH živi 250.143 žena te  dobi (65-74), dakle nasilju je izloženo  44.500 žena.

Budući da ne postoje statistički podaci o nasilju za skupinu iznad 74 godine, možemo pretpostaviti da postoji određeni broj žena u dobi iznad 74 godine života koje nisu identificirane. Govorimo o “tamnim brojkama” vezanim za nasilje nad starijim osobama.

Nedavno istraživanje u Gradu Zagrebu pokazuje da je jedna od pet starijih žena (19,3%) doživjela neki oblik nasilja pa bi samo u Zagrebu trebalo razmišljati o podršci i pomoći za 18.500 starijih žena žrtava nasilja. MUP je tijekom 2021. godine evidentirao 760 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, od čega 499 žena i 261 muškarca. 

Općenito možemo reći kako o problemu nasilja nad starijim ženama nema dovoljno sustavnih i relevantnih istraživanja (o stavovima stručnjaka, etiologiji nasilja, dinamici i obilježjima nasilja u prijavljenim slučajevima, karakteristikama počinitelja).  Modele prepoznavanja i detekcije tek treba razviti, osvijestiti javnost i educirati stručnjake za prepoznavanje i pružanje podrške populaciji koja se susreće ne samo sa prepoznavanjem života u nasilju već i sa zdravstvenim problemima, stereotipima, predrasudama, stavovima o rodnim i tradicionalnim ulogama žene, odnosno muškarca, strahovima, sramom itd.

Tko su zlostavljači kada govorimo o nasilju nad ženama starije životne dobi?

Statistički podaci ukazuju na partnere – bivše ili sadašnje  (u 24% slučajeva ) kao najčešće počinitelje nasilja, nakon toga neki drugi počinitelj (18%) te članovi obitelji u 13% slučajeva.

Koje vrste nasilja se događaju? Jesu li svi očiti i jasni?

Iako su prisutni svi oblici nasilja, oni najčešći su psihološko i ekonomsko nasilje te oblik nasilja kojeg nazivamo zanemarivanje. Fizičko, kao i seksualno nasilje u toj dobi su ipak rjeđi. 

Mnoge žene trpe godinama vikanje, optužbe, prijetnje, uvrede, pogrdne riječi, ponižavanje, psovanje i sl. ali ne prepoznaju to kao emocionalno zlostavljanje koje ugrožava dostojanstvo i izaziva strah i nelagodu, a pripada u kategoriju psihološkog nasilja.

Ekonomsko nasilje je vezano za financije, a odnosi se na prisiljavanje da se potpišu određeni dokumenti koji donose korist počinitelju, a nepovoljni su za žrtvu (ugovori o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, oporuke, isl.), nadgledanje računa i bankarskih transakcija, iznuđivanje novca ucjenama, itd.

Zanemarivanje je česti oblik nasilja u starijoj dobi, a potrebna je velika osjetljivost za taj problem jer izaziva kod žrtava nelagodu i sram, često povlačenje i izolaciju, a o tome rijetko same progovaraju. Zanemarivanje se očituje kroz nebrigu za zdravlje, prehranu, odjeću, higijenu, kretanje… itd, uskraćivanje informacija o pravima, o zdravstvenom stanju, o članovima obitelji….

Svi navedeni oblici nasilja zapravo su vrlo „rodno obojeni“ jer se vežu za stavove o ulozi i mjestu žene u obitelji i društvu, uključujući stavove o njenom ponašanju, potrebama, izgledu itd. Pojavni oblici nasilja prema muškarcima imaju drugačije karakteristike i također su vezani za njihove rodne uloge i očekivanja u društvu.

Kako educirati stariju populaciju? Jesu li oni još uvijek generacija koja je informatički/tehnički manje obrazovana?

Edukacija starije populacije moguća je putem kanala koji su njima bliski i ovise o individualnim preferencijama, znanju, vještinama i interesu. Starija populacija sluša radio, gleda TV, čita novine, služi se internetom i prisutna je na društvenim mrežama. Iz svega proizlazi da je djelovanje na njihovu razinu znanja o nasilju moguće, ali razina usvojenosti znanja i stupanj osviještenosti ovise primarno o zainteresiranosti, otvorenosti, fizičkim i psihološkim preduvjetima (sluh, vid, kognitivne sposobnosti itd), dostupnosti informacija.

Kampanja koju je udruga BaBe pokrenula zamišljena je kao niz aktivnosti koje se nadovezuju, a koriste različite komunikacijske kanale. Kampanja je započela izložbom vizuala u javnim prostorima uz prateći radio jingl najave, nastavlja se putem video spota o neprihvatljivosti nasilja nad starijim ženama i završava postavljanjem billboarda s istom porukom.

Međutim, mišljenja smo da svi oni koji dolaze u kontakt sa starijom populacijom, poput liječnika, socijalnih radnika, policije, pravosudnih djelatnika, odvjetnika, socijalnih radnika, gerontodomaćica, patronažnih sestara, stručnjaka iz udruga i SOS linija, mogu znatno doprinijeti prepoznavanju, podršci i zaštiti od nasilja. Njihova edukacija, koordinacija i umrežavanje s ciljem ujednačenog i holističkog pristupa nužna je pretpostavka za pravovremenu detekciju i pružanje adekvatne podrške, pri čemu je važno obratiti pozornost na način komuniciranja u kojem se poštuje dignitet starije osobe, ali i ograničenja koja donosi procesi starenja te razvije vještina pažljivog slušanja. 

Postoje dvije vrste negativne komunikacije, a odnose se na prekomjerno prilagođivanje (akomodiranje) i tepanje. Prekomjerno prilagođivanje podrazumijeva pretjeranu pristojnost, glasniji i sporiji govor, povisivanje intonacije i uporaba jednostavnijih rečenica. Takvo ponašanje uvelike je odraz stereotipnoga vjerovanja da stariji ljudi nužno imaju problema sa sluhom, da su smanjenog intelekta te općenito slabijega kognitivnog funkcioniranja. Drugi oblik negativne komunikacije očituje se u ponašanjima koja su karakteristična za razgovor s djecom (tzv. baby talk). U duhu hrvatskoga jezika rabi se izraz „tepanje“, što je u interakciji sa starijima vidljivo u pojednostavnjivanju rečeničnih sklopova te visokoj i pretjeranoj intonaciji.

U okviru projekta puSHEd – Protect,Understand, Support, Help the Elderly educiran je niz stručnjaka te izrađen priručnik i smjernice za rad u domovima za starije i djelatnike skloništa.

Ključno je razviti senzibiliziran odgovor društva u cjelini na nasilje prema starijim ženama, omogućiti pristup uslugama zaštite i podrške svim žrtvama, a osobito onima koje obitavaju van gradskih središta ili su manje pokretne, ili zbog ograničenih financijskih resursa imaju otežan pristup pravnoj i drugim vrstama pomoći. Udruge nude besplatne pravne i psihološke savjetodavne usluge i potrebno je da te informacije dopiru do što većeg broja žena, žrtava nasilja.

Živimo li u društvu koje smatra da su žene nakon npr. 60-e beskorisne?

Ispitivanja javnog mnijenja i stavovi opće populacije o starijim ženama vrlo su rijetki. Postoje podaci o diskriminaciji po dobi u istraživanjima pučke pravobraniteljice te u svjetskoj literaturi koji pokazuju da u tom smislu postoje stereotipi (načini na koje razmišljamo), predrasude (kako se osjećamo) i diskriminacija (kako postupamo) prema starijim ljudima i samima sebi. Cijela zapadna kultura, uključujući i naše društvo sklona su favoriziranju mladih, stvaranju kulta mladih, lijepih i zdravih, čime utječu na društvenu sliku o starijima, na diskriminaciju, ali i samoprocjenu starijih žena kao ružnih, nepotrebnih, nesposobnih i beskorisnih. 

Neka istraživanja pokazala su da su stariji ljudi pretežito negativno prikazani u medijima, počevši od toga da ih se prikazuje kao potpuno seksualno nezainteresirane osobe zatvorena uma pa sve do opisa starijih kao nesposobnih, mentalno sporih i usamljenih. Takvo negativno prikazivanje ima visoku  korelaciju sa stavovima onih mlađih, ali i sa stavovima samih starijih. Stereotipi će doprinijeti ili sažaljenju ili netrpeljivosti.

Važno je poticati provođenje znanstvenih istraživanja u kojima je fokus na populaciji starijih ljudi, njihovih potreba i mogućnosti.

U borbi protiv stereotipa i ageizma znatnu ulogu imaju, također, i same starije osobe koje vlastitim educiranjem i brigom o svojemu zdravlju potiču okolinu na promišljanje i redefiniranje stavova o dobnoj skupini starijih.

Interdisciplinarni pristup imao bi za cilj dovesti do ostvarivih i učinkovitih rješenja u eliminaciji tzv. ageisma i njegovih štetnih posljedica, podjednako za starije i mlađe odrasle osobe. Edukacija, strategija razvoja međugeneracijskih aktivnosti i dobar zakonodavni okvir mogu donijeti promjene.

Fotograf Miran Krčadinac Flock

Više

Događanja

Otkrivamo što to čini žene ljubomornima, zašto se ponekad pretvaraju u monstrume iz čista mira tražeći izlike u PMS-u i tko su njihovi zakleti...

Seks

Izgled, težina, spretnost... puno je toga što se partneru mota po glavi.

Seks

Dame, ako niste raspoložene za seks vikendom, možete odahnuti.

Dobar posao

Za usporedbu, zastupljenost žena u upravama 350 najznačajnijih društava na Londonskoj burzi prema podacima The Female FTSE Board Report za 2023. je 40% i...

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.