Prva konferencija u regiji koja promovira ženske vještine vodstva, The Art of Feminine Leadership, objavila je program za svoje treće izdanje koje će 25. ožujka 2021. online okupiti vodeće svjetske i domaće lidere.
Krovna tema ovogodišnje konferencije su ženske vještine upravljanja u izvanrednim, kriznim vremenima, ali i dugoročna važnost korištenja soft vještina u učinkovitom upravljanju ljudskim potencijalima kako bi se postigli zavidni poslovni rezultati te osiguralo visoko zadovoljstvo zaposlenika.
Razgovaramo s Tanjom Džido.
Iako smo te već predstavili nekoliko puta, barem u poslovnom smislu, čime se sve sada baviš i možeš li nam reći kako je živjeti u Londonu?
Bavim se i dalje digitalnim marketingom, ali sad malo više s fokusom na osobni brending. Cilj mi je malim poduzetnicima kao i zaposlenicima pomoći koristiti digitalne kanale kako bi istaknuli svoju osobnost, jedinstvene talente te lakše pronašli prilike, klijente i tvrtke koje im savršeno odgovaraju. Osim marketinškog iskustva, ono što me čini za to posebno kvalificiranom je da sam i sama prošla put od sramežljive djevojčice koja je prihvaćala sve poslove i zadatke pognute glave bez ikakve pohvale i priznanja za svoj rad do nekoga tko je počeo koristiti digitalne kanale, a osobito LinkedIn za izražavanje stavova, vrijednosti i osobnosti što mi je donijelo karijeru i posao iz snova.
Život u Londonu je potpuno drugačiji prije i poslije pandemije. Imala sam sreću ili pak nesreću da sam iskusila London u njegovom punom sjaju netom prije lockdowna. Bila sam oduševljena količinom prilika za osobni rast, događanja i odličnih ljudi koje sam nekako s lakoćom upoznavala. Sve se baš počelo slagati u moju korist: u prvih mjesec dana sam potpisala suradnje s dvije istaknute globalne tvrtke, ohrabrila sam se čak da uzmem u zakup ured u samom centru grada, a onda je sve preko noći zbog korone nestalo. Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim da život u Londonu više dugo neće biti isti. Od samog početka pandemije do danas, sva događanja i okupljanja su tamo zabranjena, a samim time i moje prilike za dolazak do novih klijenata. Srećom, iskoristila sam prilike na LinkedInu i uspjela doći do klijenata, ali osim osiguravanja egzistencije, sam život u Londonu je postao predepresivan.
Ulice su postale puste, svi su se odselili u neke mirnije dijelove Britanije ili natrag u svoje matične zemlje jer se znalo da će rad od doma postati novo normalno. Tako sam se i ja odlučila vratiti privremeno u Hrvatsku koja je daleko pozitivnije mjesto za biti u ovakvim trenucima.
Konferencija ponovno ide ove godine. Što je novo u samom konceptu?
Zbog globalne neizvjesnosti, konferenciju smo odgađali tijekom cijele protekle godine i nadali se do zadnjeg trena da će je barem 25. ožujka ove godine biti moguće održati uživo, no ispostavilo se da moramo ići u potpunosti online. To potpuno mijenja koncept i cijelu priču s obzirom na sve izazove online svijeta, osobito ograničenu pozornost sudionika. Odlučili smo zadržati isti broj govornika i panelista jer doista vjerujemo da je sada više nego ikad potrebnije vidjeti i čuti pozitivne primjere i inspirativne priče, ali smo odlučili skratiti njihova izlaganja na maksimalno 20 minuta.
Ubacili smo po prvi put i #wellbeing pauze kojima želimo zamijeniti pauze za kavu i osigurati da se osim poslovnih tema pokriju i teme koje će pomoći podići svakodnevnu kvalitetu života na veću razinu.
Tako će nam Ana Kuhanec govoriti o važnosti ženstvenosti i emocija u pokretu, Sandra Krstev Barać će nam otkriti kako smanjiti utjecaj svakodnevnog stresa kroz prehranu, a Sanja Srdić iz Hoću knjigu će nam pomoći pronaći pisanu riječ koja daje vjetar u leđa našim ambicijama. Protekla godina nas je sve osvijestila o važnosti postizanja balansa i kvalitete života pa smatram da su i ove teme iznimno važne kao i one poslovne.
Bliži se Dan žena. Smatraš li da u Hrvatskoj, ali i općenito u svijetu, još uvijek nema dovoljno žena na čelnim pozicijama (kako u ekonomskim, tako i u političkim organizacijama)? Koji je glavni razlog tome? Misliš li možda da tradicionalni odgoj najviše sprječava žene da se izbore za sebe unatoč svim nastojanjima?
Voljela bih reći da ima sve više žena na čelnim pozicijama i da se sve kreće u pozitivnom smjeru, ali nažalost, kad pogledamo brojke, i dalje tapkamo u mjestu. Ni globalno situacija nije ništa bolja, a istraživanja čak pokazuju da smo napravili korak unatrag tijekom pandemije kada je puno žena odlučilo „smanjiti ambicije“ te prijeći na niže pozicije kako bi uspjele izbalansirati rad od doma s obitelji. Istina je da se globalno puno više priča o ženama u poslovnom svijetu i općenito je više prisutna tema osnaženja žena, međutim, puno je toga samo lijepa teorija dok su za praksu potrebne dosta korjenitije promjene.
U demokratskim državama kao što je Hrvatska, imamo jednaka prava i prilike, ali prepreke dolaze iz društva i različitih pritisaka s kojima su žene i dalje suočene te ih se stalno suptilno podsjeća na tradicionalnu ulogu žene, a svaka karijerna ambicija se izjednačava sa sebičnošću. To su postavke koje dolaze generacijski iz društva i teško da ćemo vidjeti brzo promjene, ali na njih itekako možemo utjecati stalno ističući pozitivne primjere uspješnih liderica koje donose poslovni uspjeh kompanijama osiguravajući pri tome visoko zadovoljstvo zaposlenika koristeći ženske vještine vodstva.
Koje si lekcije naučila u pandemiji?
Mislim da nam je pandemija svima izokrenula živote naglavačke i priuštila prisilno odrastanje preko noći. Tek u pandemiji sam shvatila koliko je moj život, karijera i osobni rast satkan isključivo od društvenih kontakata i događanja koja su odjednom nestala. Istovremeno, pandemija je mene, koja sam jurcala životom u petoj brzini, natjerala da usporim, napravim reviziju svih svojih životnih odluka i spoznam bogatstvo malih stvari poput šetnje na svježem zraku, dubljih prijateljskih odnosa i obitelji koju ne može zamijeniti ništa na svijetu.
Za mene možda najvažnija lekcija je bila naučiti pustiti kontrolu oko stvari nad kojima istinski nemam kontrolu i vjerovati životu da će odigrati najbolje za mene. Kada cijeli svijet oko nas stane, ne postoji ništa što možemo napraviti osim sačuvati zdrav razum i naučiti plutati na površini mora umjesto dopustiti da nas prejaka borba povuče na dno. Nikada ne bih mogla zamisliti da mogu u cijeloj globalnoj neizvjesnosti postići veći unutarnji mir i vjeru da će sve biti u redu nego prije pandemije kad sam (barem prividno) imala sve konce u svojim rukama. To se zove odrastanje.
Tko ti je najveća podrška u životu, tko je bio uz tebe u svim tvojim usponima i padovima?
Voljela bih da mogu s ponosom navesti desetke i stotine ljudi, ali onda ne bih bila iskrena. Kad odlučite ići malo drugačijim putem od većine, naići ćete obično na dva tipa ljudi. Oni koji se ne slažu s tim putem i ne razumiju ga, te one koji idu tim putem ali nisu sretni što ste i vi na njemu. Postoji i treći tip ljudi, meni najdraži – anđeli čuvari koje ponekad sretnete na tom putu i koji se pojave samo da vas osnaže da nastavite dalje. Nažalost, oni se ne zadržavaju cijelim putem jer trebaju osnažiti bezbroj drugih ljudi oko sebe. Voljela bih biti upravo taj treći tip za sve generacije koje dolaze.
U ove četiri godine poduzetništva doista sam prošla puno izazova i upoznala doista bezbroj predivnih ljudi koji su me podržali kad sam to najmanje očekivala. U svim usponima i padovima uz mene je baš uvijek jedino bila moja obitelj koja nije poduzetnička obitelj i ne razumije u potpunosti zašto stalno biram život u stresu naspram sigurnosti, ali unatoč tome uvijek su moja sigurna luka u kojoj mogu napuniti baterije i krenuti dalje, što je neprocjenjivo imati, osobito u ovakvim vremenima.
