Domaća underground scena sigurno ne bi bila ista bez nimalo proračunate mlade djevojke čija sklonost prema glazbi ne poznaje granice. Menadžerica bendova Ivana Percl, inače puno radno vrijeme provodi u Centru za kulturu Trešnjevka gdje radi na poslovima promocije.
– Cijeloga života sam drugovala s umjetnicama i umjetnicima, mahom onim iz undergrounda. Najprije je to bilo zahvaljujući backgroundu, jer je moj tata bio umjetnik (Ivica Percl – op.a.), a kasnije zbog ljubavi prema umjetnosti općenito. Drago mi je što radim u centru za kulturu, jer su to još rijetke oaze zajedništva u turbulentnom i sve otuđenijem društvu. Centar za kulturu Trešnjevka pored redovnih programa ima prostora i za avangardu i alternativu pa se umrežavanje dobro uklapa i preklapa,- priča Ivana Percl.
Diplomirala je marketing neprofitnih organizacija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1998.godine. Prvi posao u Ini zapravo je bila njezina unutarnja borba sa samom sobom koja se vodila između ekološki osviještene osobe s jedne i potrebe za stabilnim i sigurnim poslom s druge. Nakon Ine honorarno je radila na nekoliko festivala, kao i na civilnoj sceni, u feminističkim i mirovnim organizacijama, gdje je ranije volontirala.
Menadžerica bendova iz podzemlja
S bendovima se počela baviti spontano. Inicijativa je krenula od prijatelja Ivana Jurića (Yuri) frontmena grupe St!llness. Sada trenutno brine za bendove Antenat i Naš mali Afro Bend, a surađuje sa ST!llness. Preporučuje i bendove Zoster, Fini sapuni, Mikrofonija i Sinestet kolektiv.
– Ako pogledate njihove web stranice i općenito njihove tekstove, brzo ćete shvatiti o čemu se radi. Njihova filozofija jest uživati u svakom trenutku glazbenog rada, ali i prenositi ideje koje govore da je drugačiji svijet moguć, progovarati o lošim sistemima koji dominiraju svijetom te pozivati na društvene promjene na afirmativan način,- objašnjava Percl.
U poslu, najvažnije je obostrano povjerenje, ali i društvena osviještenost, odnosno angažiranost. Tako naša sugovornica i odabire bendove i umjetnike koji žele mijenjati društvo, mladi su i revoltirani svijetom oko sebe, neposlušni, a moglo bi se reći i još uvijek nepokoreni.
I menadžerica je dio benda
– Tip menadžmenta koji sam odabrala, da ne kažem kreirala, podrazumijeva gotovo sve. Prvenstveno, veliki respekt prema umjetnicima i njihovim djelima, zatim potpunu predanost u organizacijskom smislu, a na kraju (ili na početku) ono što je meni možda i najvažnije, a to je druženje s ljudima s kojima radim. Najjednostavnije bi bilo opisati moj status kao „članica benda“, jer to najbolje dočarava ulogu koju imam u svim tim ekipama. Moj instrument je organizacija i stoga nastojim da je uvijek naštiman. Iako nisam na pozornici zajedno s njima, osjećam prateći njihove nastupe iz publike ili iza pozornice da smo zapravo ekipa. Svi zajedno činimo bend, svatko sa svojim zadacima i instrumentima.
Percl preferira i prakticira takozvani „pankerajski“ menadžment kako su ga nedavno interno prozvali. Naravno, nije nevažno da su u pitanju underground ili alternativni bendovi.
– Svaki posao koji radim ne radim zato što moram. Tu je kvaka. Bilo je perioda u životu kad sam samu sebe primoravala da radim i ono što nisam željela, ali nastojim u sve ući s velikom znatiželjom, a izaći s većim iskustvom. Moja je prednost što privatno nisam materijalno zahtjevna, nemam potrebu za gomilanjem stvari i novca, za kupovinom i dokazivanjem preko svega toga (moj anarhistički duh!) i ne treba mi puno za ostvarenje snova. Moji snovi su ljudi, a njih se ne može kupiti, osobito ne umjetnike koje ja smatram istinskim,- objašnjava Percl.
Žudnja i užitak ključ su uspjeha kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Mlada menadžerica nastoji sve povezati u jedno.
Tatinim stopama
Otac, poznati kantautor i šansonijer Ivica Percl provodio je puno vremena s kćeri koja je radije bila s njim dok je skladao i na nastupima, nego u vrtiću.
– Tata i ja smo surađivali, ali prekratko. Otišao je upravo kad smo imali najviše planova. Godinama je pomagao mladim umjetnicima, gurao ih svuda gdje je mogao. Njegovi kriteriji su bili kvaliteta i profesionalnost, ljubav prema glazbi i iskrenost. Želim nastaviti takav rad, a budući da ne mogu s njim, posvetila sam se onima koji najviše trebaju ovakav oblik angažmana,- kaže Percl.
Ivanu posebno oduševljavaju ekipe kojima je novac i zarada na zadnjem mjestu, a strast i ljubav prema umjetnosti na prvom, drugom, trećem ili četvrtom.
– U tom svijetu se osjećam nekako najbolje, najopuštenije. Kao doma, rekli bismo – objasnila je Percl i pozvala sve čitateljice i čitatelje u zagrebački klub KSET, 1.veljače gdje bend Antenat svira uz španjolsku atrakciju bend Che Sudaka!
– Cijeloga života sam drugovala s umjetnicama i umjetnicima, mahom onim iz undergrounda. Najprije je to bilo zahvaljujući backgroundu, jer je moj tata bio umjetnik (Ivica Percl – op.a.), a kasnije zbog ljubavi prema umjetnosti općenito. Drago mi je što radim u centru za kulturu, jer su to još rijetke oaze zajedništva u turbulentnom i sve otuđenijem društvu. Centar za kulturu Trešnjevka pored redovnih programa ima prostora i za avangardu i alternativu pa se umrežavanje dobro uklapa i preklapa,- priča Ivana Percl.
Diplomirala je marketing neprofitnih organizacija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1998.godine. Prvi posao u Ini zapravo je bila njezina unutarnja borba sa samom sobom koja se vodila između ekološki osviještene osobe s jedne i potrebe za stabilnim i sigurnim poslom s druge. Nakon Ine honorarno je radila na nekoliko festivala, kao i na civilnoj sceni, u feminističkim i mirovnim organizacijama, gdje je ranije volontirala.
Menadžerica bendova iz podzemlja
S bendovima se počela baviti spontano. Inicijativa je krenula od prijatelja Ivana Jurića (Yuri) frontmena grupe St!llness. Sada trenutno brine za bendove Antenat i Naš mali Afro Bend, a surađuje sa ST!llness. Preporučuje i bendove Zoster, Fini sapuni, Mikrofonija i Sinestet kolektiv.
– Ako pogledate njihove web stranice i općenito njihove tekstove, brzo ćete shvatiti o čemu se radi. Njihova filozofija jest uživati u svakom trenutku glazbenog rada, ali i prenositi ideje koje govore da je drugačiji svijet moguć, progovarati o lošim sistemima koji dominiraju svijetom te pozivati na društvene promjene na afirmativan način,- objašnjava Percl.
U poslu, najvažnije je obostrano povjerenje, ali i društvena osviještenost, odnosno angažiranost. Tako naša sugovornica i odabire bendove i umjetnike koji žele mijenjati društvo, mladi su i revoltirani svijetom oko sebe, neposlušni, a moglo bi se reći i još uvijek nepokoreni.
I menadžerica je dio benda
– Tip menadžmenta koji sam odabrala, da ne kažem kreirala, podrazumijeva gotovo sve. Prvenstveno, veliki respekt prema umjetnicima i njihovim djelima, zatim potpunu predanost u organizacijskom smislu, a na kraju (ili na početku) ono što je meni možda i najvažnije, a to je druženje s ljudima s kojima radim. Najjednostavnije bi bilo opisati moj status kao „članica benda“, jer to najbolje dočarava ulogu koju imam u svim tim ekipama. Moj instrument je organizacija i stoga nastojim da je uvijek naštiman. Iako nisam na pozornici zajedno s njima, osjećam prateći njihove nastupe iz publike ili iza pozornice da smo zapravo ekipa. Svi zajedno činimo bend, svatko sa svojim zadacima i instrumentima.
Percl preferira i prakticira takozvani „pankerajski“ menadžment kako su ga nedavno interno prozvali. Naravno, nije nevažno da su u pitanju underground ili alternativni bendovi.
– Svaki posao koji radim ne radim zato što moram. Tu je kvaka. Bilo je perioda u životu kad sam samu sebe primoravala da radim i ono što nisam željela, ali nastojim u sve ući s velikom znatiželjom, a izaći s većim iskustvom. Moja je prednost što privatno nisam materijalno zahtjevna, nemam potrebu za gomilanjem stvari i novca, za kupovinom i dokazivanjem preko svega toga (moj anarhistički duh!) i ne treba mi puno za ostvarenje snova. Moji snovi su ljudi, a njih se ne može kupiti, osobito ne umjetnike koje ja smatram istinskim,- objašnjava Percl.
Žudnja i užitak ključ su uspjeha kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Mlada menadžerica nastoji sve povezati u jedno.
Tatinim stopama
Otac, poznati kantautor i šansonijer Ivica Percl provodio je puno vremena s kćeri koja je radije bila s njim dok je skladao i na nastupima, nego u vrtiću.
– Tata i ja smo surađivali, ali prekratko. Otišao je upravo kad smo imali najviše planova. Godinama je pomagao mladim umjetnicima, gurao ih svuda gdje je mogao. Njegovi kriteriji su bili kvaliteta i profesionalnost, ljubav prema glazbi i iskrenost. Želim nastaviti takav rad, a budući da ne mogu s njim, posvetila sam se onima koji najviše trebaju ovakav oblik angažmana,- kaže Percl.
Ivanu posebno oduševljavaju ekipe kojima je novac i zarada na zadnjem mjestu, a strast i ljubav prema umjetnosti na prvom, drugom, trećem ili četvrtom.
– U tom svijetu se osjećam nekako najbolje, najopuštenije. Kao doma, rekli bismo – objasnila je Percl i pozvala sve čitateljice i čitatelje u zagrebački klub KSET, 1.veljače gdje bend Antenat svira uz španjolsku atrakciju bend Che Sudaka!
You must be logged in to post a comment Login