Koliko smo puta pored punog ormara odjeće kukale da nemamo što obući? Ili pak besmisleno bauljale po trgovačkim centrima i tek tako, iz dosade ili utjehe kupovale… Majice od finog pamuka, snižene haljine… Dale oduška pa se počastile nekim skupim, brendiranim komadom odjeće? I onda opet za koji dan, očajavale pred otvorenim ormarom.
Jeste li znale da iza svake pete pamučne majice, hlača ili nekog drugog odjevnog komada, na policama dućana diljem Europe, moguće stoji prisilni rad i koncentracijski logor?
Tako tvrde aktivisti za ljudska prava koji nastoje podići svijest o strašnim uvjetima u kojima rade Ujguri, pripadnici etničke skupine koja broji oko sedam milijuna ljudi, a od kojih većina živi na zapadu Kine, u pokrajini Xinjiang.
Tamna strana pamuka
Deseci poznatih europskih modnih marki se dovode u vezu s “krvavim pamukom” proizvedenim u Kini, pokazalo je istraživanje koje je nedavno proveo pokret Uyghur Rights Monitor u suradnji sa Sveučilištem Sheffield Hallam i Ujgurskim centrom za demokraciju i ljudska prava.
Rezultati spomenutog istraživanja ukazuju na to da pamuk i umjetne materijale od kojih su izrađene brojne modne kolekcije koje možete vidjeti u izlozima europskih metropola, u kineskim logorima, u pokrajini Xinjiang na zapadu zemlje, proizvode Ujguri.
U toj pokrajini proizvodi se čak 23 posto ukupne količine svjetskog pamuka i 80 posto kineskog. Značajna količina odjeće koja se dovodi u vezu s ujgurskim prisilnim radom vrlo lako ulazi na tržište Europske unije, upozoravaju aktivisti. Pozivaju EU da postroži zakone kako bi se iz velikih opskrbnih lanaca uklonili pamuk i PVC materijali proizvedeni u nehumanim uvjetima na Dalekom istoku te na taj način zadao udarac prisilnom radu i eksploataciji Ujgura.
Tvrtke nemaju punu kontrolu nad svojim kooperantima
Organizacije za ljudska prava vjeruju da se više od milijun ljudi, većinom ujgurskih muslimana, nalazi u “kampovima za preodgoj” i da su mnogi od njih prisiljeni raditi protiv svoje volje. Aktivisti upozoravaju da su te tvrtke sudionici u zločinima protiv čovječnosti, genocidu, teškom ropstvu i trgovini ljudima, prenosi portal Deutsche Welle.
Naime, nevladine udruge smatraju da tvrtke sa Zapada nemaju punu kontrolu nad svojim kooperantima, zbog čega prodaju robu izrađenu od materijala koji su proizvedeni kroz prisilni rad.
“Multinacionalne tvrtke koje koriste pamuk iz regije ili pribjegavaju kooperantima koji imaju koristi od programa kineske vlade, ne smiju ignorirati činjenicu da bi se njihovi proizvodi mogli proizvoditi ujgurskim prisilnim radom. Zarađujući na odjeći izrađenoj od ovih materijala, modna industrija profitira na teškim zločinima“, poručuju aktivisti.
Istraživanje, čiji su rezultati poražavajući, inicirao je i proveo Yalkun Uluyol, aktivist ujgurskog porijekla. U intervjuu koji je dao za Hong Kong Free Press, Uluyol je otkrio kako je pod brutalnim kineskim režimom i njegova obitelj. Smatra da je 30-ak članova nestalo, među njima i njegov otac, s kojim se nije čuo gotovo šest godina. Kaže, 7. lipnja 2018. izgubio mu se svaki trag.
“Više od tri godine prošlo je otkako smo zadnji put razgovarali, svaki dan se pitam: Je li on u logoru? Hoću li ga ikad više vidjeti? Je li on uopće još živ?”, iskreno će Yalkun Uluyol o svome ocu u navedenom intervjuu.
“Imao je uspješan posao, izvozio je voće. Zadnji put sam s njim razgovarao 7. lipnja 2018. Nismo se vidjeli od 2016. godine. Studirao sam u Istanbulu. Prije četiri godine, pripadnici mog naroda počeli su nestajati. Dužnosnici Xinjianga zatvarali su Ujgure u logore i zatvore, a oni koji su preživjeli, pričali su o mučenju, izgladnjivanju, prisilnoj sterilizaciji i smrti. Kineske vlasti razdvojile su ujgurske obitelji, natjerali milijune ljudi na prisilan rad, potisnuli naš jezik i kulturu. Vlade diljem svijeta počinju konačno nazivati ovo pravim imenom – genocid“, nastavlja svoju potresnu priču Uluyol.
Koncentracijski logori Dalekog istoka
Zbog velikih nereda koji su izbili 2009. između Ujgura i Han Kineza (pripadnika većinskog naroda u spomenutoj pokrajini), a u kojima je poginulo gotovo dvjesto ljudi te zbog ujgurskih ustanaka protiv represije, kineske su vlasti pod izlikom od straha od terorističke prijetnje, organizirale koncentracijske logore za Ujgure, u kojima ljudi, tvrde aktivisti, nestaju preko noći.
Nazvale su ih centrima za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i izdvojile iz nadležnosti kineskog pravosuđa. Borci za ljudska prava svim silama se trude ukazati na očajne uvjete u kojima žive i rade Ujguri.
EU pozvala na zabranu uvoza robe iz Kine koja je produkt prisilnog rada
Traže pooštravanje zakona i konkretne poteze prema uvozu iz Kine. Naime, EU je prije godinu i pol pozvala na zabranu uvoza robe iz Kine koja je produkt prisilnog rada, no do danas se ništa nije promijenilo. Čak i dok tvrtke pooštravaju nadzor nad proizvodnjom u Xinjiangu, nema jamstva da su njihovi opskrbni lanci lišeni prisilnog rada, upozoravaju aktivisti.
Primjerice, Volkswagenova revizija tvornice u Xinjiangu nije pronašla rezultate prisilnog rada, ali su rukovoditelji priznali da su dužnosnici provjeravali samo radne uvjete zaposlenika u samoj tvornici, ne i proizvodne pogone izvan nje, izvještava njemački list Die Zeit.
Kupujmo promišljeno
Uzmemo li u ruke i odjenemo mekanu pamučnu majicu, ti ljudi s Dalekog istoka više i nisu tako daleko, zar ne? Dok nam pamuk miluje kožu, onome tko ga je proizveo, taj isti pamuk stvara rane za koje smo indirektno svi mi odgovorni, kupovanjem odjeće izrađene od materijala proizvedenih u nehumanim uvjetima.
Ono što možemo je osvijestiti problem, educirati se, ne okretati glavu i promišljeno kupovati. Možda i stati na kočnicu, presložiti ormar i vratiti u “opticaj” zaboravljene komade koji se gužvaju negdje u kutu.
Koliko ih god povoljno kupili, tko zna kolika je zapravo bila njihova cijena.
