“Bijeg” na Ibizu

2

Dugo sam ovo čekala, željela i planirala i eto sve se posložilo onako baš kako i kad je trebalo. Tako barem kažu da u životu sve što želiš možeš ostvariti čak i kad ti se čini nemoguće. Otići “kući”, u moju drugu domovinu, nakon toliko godina, bilo je čarobno. Kada se priča iz srca, ni jezik se ne zaboravlja, jednom riječju srce mi je puno iz više razloga. No, pustimo sad pravu španjolsku sapunicu koju mi je život predvidio…

Vratila sam se neki dan, još uvijek totalno euforična, iscrpljena i kronično neispavana, ali u potpunosti ispunjena. Ovakve teme često uzburkaju emocije i podjele mišljenja. Smiju li dvije mame, bez imalo grižnje savjesti, priuštiti sebi Weekend Getaway i trebamo li se zbog toga osjećati loše?

4

Jesu li naši muževi papci ili zapravo pravi muškarci, sigurni u sebe, sretni ako smo i mi sretne?! Ovo drugo zasigurno, i skidamo im kapu zbog veličine. Iako se moji roditelji nikako ne bi složili sa mnom da je ok da uzmem sebi weekend getaway, jer to kao nije normalna potreba jedne udane žene i majke, barem ne ovakav vikend partijanja na Ibizi. U trenutku kad sam shvatila da u mnogim stvarima, poput ovog izleta u prošlost, neću imati njihovu podršku, odustala sam od očekivanja, iako sigurna da znaju da svojim odlaskom u samo dobar provod, ne činim apsolutno ništa loše i ništa što jedna “katolkinja” ne bi smjela. (ha ha.)

Moj slobodni duh, moju strast za životom malo tko može razumjeti. Srećom, razumije me prijateljica s kojom sam i otputovala na Ibizu. Njoj je ovo trebalo, baš jednako kao i meni.

5

Neki će možda komentirati pa zar još uvijek tako briješ? Ne, ne brijem, već posljednjih godina, što je i potpuno prirodno, u potpunosti ostvarujem svoju majčinsku ulogu zadovoljavajući prije svega Evine primarne potrebe, baš kao i moja Nataša. Ona još k tome ima troje djece i apsolutno tvrdim da baš ona to radi kao potpuno predana mama!

Ne osjećam da bi trebala umrijeti duhom zato što sam se udala ili postala majka te da kao majka nemam pravo na ovakvu zabavu čak i u četrdesetima?!
Istina je da su se s godinama moji prioriteti promijenili, život je u jednom trenutku krenuo drugim putem, no slobodan duh, strast za životom i dobrim provodom, ostali su u meni zauvijek. Zato me baš ovakvi mali, ali zapravo veliki trenuci, čine sretnijom i zadovoljnijom.

7

Iako sav taj adrenalin i serotonin koji smo lučile isključivo prirodnim putem, nakon ovakvog intenziteta iscrpe tijelo, zbog osjećaja koji ostaje u njemu vrijedi sve to pretrpjeti. Prebačaj u novu-staru dimenziju traje koji dan, a onda smo opet u rutini, samo sretnije.

Da se razumijemo, i Nataša i ja smo dolaskom klinaca itekako promijenile način života, što je normalno i prirodno za svaku ženu koja uistinu želi biti majka. Često se sjetimo prvih mjeseci, zapravo godina nespavanja, dojenja, potpune predanosti i posvećenosti isključivo samo njima.

Obožavam putovati i putovala sam stvarno puno u životu, no Eva Maria je putovnicu dobila tek nedavno, jer eto, sve u svoje vrijeme ponovo. Tako je došao na red i na trenutak da mama s frendicom odbjegne na “festival plesa” i prebrutalno dobre zabave.

9

Kako se osjećam nakon što si priuštim ovakav trenutak za sebe i putovanje kroz vrijeme koje podrazumijeva povratak u one najluđe, potpuno bezbrižne dane, pune čistih, iskrenih emocija, neustrašivog adrenalina, teško je opisati riječima.
Na trenutak smo obje bile u filmu srednjoškolki koje kao da se upravo spremaju na maturalac. Ali baš upravo tako.

U Novalji na Pagu, nakon dva tjedna apsolutnog uživanja s kćerkicom, sjela sam na bus za Šibenik, s partijanerima, barem petnaest godina mlađima od sebe, ali vjerujem s jednakom uzbuđenjem kao i oni, putovala sam prema svojoj destinaciji. Oni na Ultru u Split, a ja po frendicu u Šibenik pa dalje skupa na Ibizu. Vratila sam se na trenutak u vrijeme kad sam Greyhound busom brijala po Americi, samo tada sam imala samo 21 godinu. Baš kao u Proustovom Combrayu pojela kolačić koji me vratio u vrijeme moje mladosti.

3

Čak smo zadnji čas radile i promjenu rezervacije na raniji let za Rim, ne bi li svaku slučajnost da nam pobjegne let za Ibizu svele na minimum.

Kakav dobar osjećaj, moći sjesti na autobus s partijanerima, a već drugi dan smjestiti se u trenutno najbolji i naj in hotel Nobu na Ibizi gdje samo noćenje košta puno previše za jednu prosječnu Hrvatsku plaću.

Bezobrazno skupo i moćno, od klubova pa do svega što smo si priuštile u ta 72 sata koja smo provele tamo.

Spavale smo svega nekoliko sati jer jednostavno tamo spavanja nema. Što od adrenalina, a što od pomisli da smo svega tri dana tu i da apsolutno svaki trenutak treba iskoristiti. Svaka riječ dalje je suvišna.

8

Detalje ovog genijalnog putovanja i provoda ostavit ću za sebe, nadam se da mi nećete zamjeriti. Ako ste imalo poput Nataše i mene, pomalo nemirnog i slobodnog duha, svakako planirajte jedno ovakvo putovanje jer “Everyone needs a little Ibiza in their life.” Vrijedi, ali zaista vrijedi taj bijeg od stvarnosti na trenutak, umoriti tijelo, ali napuniti srce.

Samo ne zaboravite da za ovakve odluke doista morate imati sebe, imati hrabrosti i u braku biti ono što jeste, ići za svojim guštevima bez da se pritom osjećate kao da radite nešto loše, što će vam okolina možda i pokušati predbaciti.
Ali koga briga?! Ako je sloboda je dio vaše osobnosti i što god vas činilo sretnom da je njegujete bile u vezi ili same, učinite to bez razmišljanja.

Nekom je to odlazak u osamu, a nekom među masu, svakome prema njegovom guštu.

Čini se, moji će guštevi stariti zajedno sa mnom i djevojčica u meni nikad neće odrasti kada je u pitanju osjećaj koji me ispuni nakon ovako dobrog provoda. Taj osjećaj želim baš svakoj od vas.