Drama Queen: „Kaj ti neeeznaaaaaššš???“

She.hr je posve mala redakcija, stacionirana u Zagrebu. Šteta što je ponekad nemoguće i ostalim krajevima Hrvatske dati dovoljno prostora.

Htjeli bismo puno, ali smo ograničeni kao i svi. Skraćeno rečeno, „nema se love, nema se s čim“, a i vrijeme nekad zna biti problem.

Nedavno mi prijateljica iz Rijeke kaže kako bi voljela doći živjeti u Zagreb budući da je tu toliko događanja. Nije ona prva koja mi se žali. Ali, zar Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Zadar i drugi doista nemaju ništa?
Eto, ako me čitate i imate kakvu zgodnu vijest, samo šaljite.

Budući da nas je malo, ne postoji niti mogućnost da se baš na svim događanjima pojavimo. Prometne gužve, parking, tramvaj, drugi dio grada… To sam objasnila i mojoj Riječanki. Kloniranje i teleportiranje još nismo isprobali, premda mi se čini kako neke od „zvjezdica“ imaju i tu sposobnost. Vedre i nasmiješene, u dvije različite kombinacije, smiješe se s 2-3 eventa u istome danu.

Ali to nije sve!

Ali, zato su tu PR agencije, da nama jadnicima, koji se ne znamo organizirati i rasporediti po cijeloj metropoli, pošalju priopćenje, obavijest ili što već o tom famoznom, nezaboravnom događaju na kojem baš morate biti viđeni i u kojem baš morate sudjelovati, ako ste imalo važni.

Tu su i različiti glasnogovornici, ambasadori i influenceri da nam glasno daju do znanja i informiraju nas o događanjima, stranačkim skupovima, pamfletima, probijanjima medijskih blokada… Otvaraju teške teme, pričaju o sisi ili maternici! Uzmite samo primjer nekog ginekološkog odjela u Domovini. Odjednom svi progovaramo o tome, kao da se natječemo kome je kada bilo teže i tko je bio poniženiji i jadniji. Do prije desetak dana smo svi (mudro) šutjeli o tome. Nikad se ne znaš kad ćeš ponovno tamo, pa da se ne zamjeriš možda!

Iz principa, ja o svojim iskustvima prčkanja po maternici danas baš neću pisati!

Ali, hrabro ću napisati da od naslova “Brojni poznati…” dobijem alergijsku reakciju!

Možda ste primijetili, ali se trudimo, istinski se trudimo, ne bombardirati vas informacijama tko je bio i što je obukao. Ali, postoji jedan mali problem!

Uzmimo kao primjer izvještaj s modne revije, na kojoj niste bili, u kojemu nema niti jedna fotografija revije, nego samo nabrajalica tko je od poznatih bio. Šteta, ja neupućena i neobrazovana, barem za nekih 40% tih ljudi nisam niti čula.

Sramota!

Bio bi red da nam, kad su već taksativno navedeni, pošalju i njihov CV ili barem natuknice. Tvrdim da čovjek uči dok je živ, pa me nije sramota reći da o nekim ljudima, stvarima, markama, kozmetičkim inovacijama i must have krpicama nemam pojma.

Ja se svoga neznanja ne sramim.

Kako bi posprdno rekla moja kolegica, glumeći jaku kajkavštinu: „Kaj ti neeeznaaaaaššš???“

Ne znam. Točka. Obrazuj me.

Postoji toliko genijalno uređenih prostora o kojima bi se mogle ispričati priče i baš su izabrani za event. (Da event, ne postoji hrvatska riječ za TO.) Postoje toliko lijepe kolekcije, toliko lijepe osobe iza tih kolekcija, izložbi i inih događanja. Postoje toliko lijepe, tople, iskrene, ljudske priče da im je šteta ne dati medijski prostor.

Čemu nas trovati s tim tko je gdje bio?

Zar zaista mislite kako smo svi „plitki“ pa ćemo kupiti nešto samo zato što to ima XY?

Zaista?!

movie-467629_1920