Što će ljudi reći?

Koliko ste se puta pomislili, što će ljudi reći? Koliko puta niste rekli ili napravili nešto što ste željeli jer “nije red”?

Možda niste obukli ono što ste htjeli jer to se ne nosi. Možda niste zapjevali ili zaplesali jer će netko reći da to nije dovoljno dobro i smijat će vam se.
Možda ne radite posao koji ste željeli jer od toga se ne živi. Vjerujem da možete nastaviti niz stvarima koje radimo ili ne radimo da bi se uklopili.

I nije to ništa neuobičajeno i svi to radimo, u većoj ili manjoj mjeri. Jednim djelom je i potrebno i opravdano kako bi funkcionirali u zajednici. 

Ali kada se stalno uklapamo postaje nam to obrazac ponašanja koji može biti i štetan za našu osobnost jer nam umanjuje motivaciju i samopouzdanje.
Kada se stalno “stišavamo” da bi pripadali zaboravimo se izraziti. A to nam dugoročno može stvarati veću štetu nego korist.

Nije red!

Stavljati na prvo mjesto ono što je ili nije red i što drugi misle najčešće izvire u našem ne prihvaćanju bogatstva vlastitog unutrašnjeg života. Kada nedovoljno poznajemo vlastitu osobnost često pogrešno doživljavamo svoju ulogu u životu. Identificiramo se sa situacijama i ljudima kako bi se uklopili do te mjere da zaboravimo da je potpuno prirodno da se prilagodimo, promijenimo mišljenje i stavove s odrastanjem i novim iskustvima.

Zapravo i ne ulazimo u nova iskustva jer se ne uklapaju u način života na koji smo navikli. Što stvara “comfort zone” iz kojih ne želimo izaći jer se u njima osjećamo sigurno i sve nam je poznato. 

Kada nam je sve poznato, ne želimo ništa mijenjati pa nam se s vremenom čini kako ništa ni ne možemo promijeniti. Tada se sve više držimo stavova i razmišljanja na koje smo navikli i ne dajemo priliku novim iskustvima. Bez novih iskustava sve ostaje isto i pomalo gubi smisao.

S vremenom ćemo zaključiti da je najvažnije uklopiti se i ne dizati valove. Ako se stalno uklapamo prestajemo primjećivati nove prilike i tako se nalazimo u začaranom krugu koji postaje sam sebi svrha.

Ili se osjećamo kao crna ovca koja ne pripada i vidi sve nedostatke ali ipak ne može ništa promijeniti jer to je tako. Što nas ponovo drži u istom obrascu samo na malo drugačiji način.

U jednom i drugom slučaju ne izražavamo se i gubimo volju za novim iskustvima i zanemarujemo vlastite želje i potrebe.

Baš me briga!

Pa onda je li se onda važno uklopiti i brinuti o tome što ljudi misle o nama? Ima jedan dio koji bi najradije rekao, ma baš me briga, nek misle o sebi.  Jer kada bi ljudi imali više razumijevanja i empatije prema sebi, manje bi se morali prilagođavati i raditi ono što ne žele.

Ipak, potrebno je koristiti zdrav razum. Postoje situacije u kojima se možemo prilagoditi iz poštovanja prema vrijednostima drugih ljudi. Ali to ne znači da ne možemo naći način da izrazimo svoju individualnost i uživamo u tome.
A najvažnije je naći mjesto gdje se možemo u potpunosti izraziti, naći ljude koji nas prihvaćaju i mi njih. Ljude i situacije u kojima se ne moramo ispričavati niti “stišavati”. I kao uvijek, sve to počinje od toga da sebe prihvatimo i osjećamo slobodu da budemo sve što želimo biti i da osjećamo slobodu da se mijenjamo, rastemo i razvijamo iz trenutka u trenutak uvažavajući sve perspektive i načine razmišljanja ljudi s kojima dijelimo ovaj svijet.

A onda pripadamo i možemo se uklopiti gdje god bili, istovremeno izražavajući i uživajući u svemu što čini našu osobnost. I tada nemamo problema ni s onim što će ljudi reći.