Čovjek uči dok je živ – tako su govorili naši stari. I, zaista, ti naši stari su bili toliko neškolovani i toliko neobrazovani, a ustvari toliko mudri. Životno mudri!
Tako mi je neki dan prošlo kroz glavu da čovjek zaista uči dok je živ. Sada se očekuje da napišem što sam novo naučila iz života.
Eh, iskreno, ne znam jesam li naučila. Realno, vjerojatno prije nisam nego jesam, ali sam primijetila, osvijestila – što se isto računa.
Ljudi oko mene se često strašno vole „praviti blesavima – ludima“, pa dok ide ide. Ili izglednije je, dok ova druga strana ne popizdi. Sve češće primjećujem da je takav obrazac ponašanja sve normalniji, iako, meni osobno nije i nikad neće biti jer ako nešto volim onda volim čiste račune.
Volim čiste račune i razgovore bez „fige u džepu“ kako u financijama isto tako i u odnosima iz prostog razloga da kasnije ne bi bilo; nisam znala, pretpostavila sam, a često tako bude i tada nastane kaos.
Međutim, sve češći ljudski obrazac ponašanja „praviti se lud“ mi je postao „genijalan“, ali i pomalo izluđujuć.
Često tako ne znam da se čudim ili da se pitam kakvi su u suštini ljudi takvog ponašanja. Jesu li toliko prokleto sebični pa su sami sebi centar svijeta i jedino im je bitno da sebe i svoje potrebe zadovolje, a za okolinu ih, doslovce, boli dupe? Ili su to samo pak ljudi tipa običnih mišića ili kukavica koji jednostavno nemaju muda pogledati sugovornika u oči i upitati ga konkretno i jasno što je mislio?
Te se suočiti s možebitno brutalnim i neugodnim odgovorom.
Ne znam. Zaista ne znam.
Obrazac ponašanja „praviti se lud“ mi je postao izuzetno iritantan i sve ga više primjećujem.
Vremenom mi je postalo strašno teško i naporno uopće i družiti se s takvim osobama jer sam postala svjesna da ne radimo na istim frekvencijama, kao da ne živimo u istim svjetovima.
A i samim time, biti pored nekog i dijeliti svoje intimne trenutke s osobom s kojom nikad ne znaš na čemu si, ili što bi se reklo da osoba „nit smrdi, nit miriši“ ili pak jedno misli, drugo priča, treće radi, stvara mi dodatni osjećaj nelagode i često me prati osjećaj da je odnos ustvari lažan, neiskren, a možda iz samog osobnog interesa. Ne znam.
I sve mi se čini da je opet došlo vrijeme za još jednu životnu čistku kako bi se maklo sve ono nelagodno i toksično po mene…
