Kapara je poznata još iz antičkih vremena kao začin, ali i kao ljekovita biljka i afrodizijak. Njezini ukiseljeni pupoljci nama su poznati kao delicija iz Srednje i Južne Dalmacije. Iako se o njoj sada govori sve najbolje, nekad davno bila je zapostavljena i na lošem glasu.
Grčki liječnik i botaničar Dioscorides u svojoj je knjizi 'O ljekovitim tvarima' još u 1. stoljeću zapisao da kapare izazivaju nadutost. Njegov kolega Galen tvrdio je da su arapske kapare otrovne. I loše mišljenje o toj čudotvornoj biljci trajalo je sve do 18. stoljeća jer je do tada spomenuta knjiga grčkog liječnika bila 'biblija' zapadnjačke medicine.
Danas je ova samonikla biljka obožavana i tretirana kao delicija u svim zemljama Sredozemlja. Kod nas raste u zaklonjenim i vrućim mjestima, većinom po zidinama, hridima, u kamenju, na svim otocima i otočićima Srednjeg i Južnog Jadrana. Na pustim otocima ima je mnogo više nego na napučenim. I ne samo zbog toga što je ljudi beru već je koze i ovce rado jedu i brsteći uništavaju.
Mnogo je cijene i na Visu, i to mnogo više nego prije.
'Prije 23 godine kada sam se doselila u Komižu, nigdje na pazaru nisi mogao naći ukiseljene kapare. Svi su ih radili za sebe doma. A sada iskaču iz svakog ugla.', ispričala nam je Ana Božanić koja sa svojom obitelji drži Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pored Komiže te sama bere i kiseli kapare.
Potražnja za kaparama, kao i drugih zdravih mediteranskih delicija, povećala se od strane turista, ali i naših ljudi. Zato se na nekim, ali rijetkim mjestima na obali mogu naći i one uvozne. Kaže kako se domaći ukiseljeni pupoljci uvelike razlikuju od onih uvoznih izgledom i okusom. Stoga se lako mogu raskrinkati.
'Naše kapare su zelenije, dok one uvozne od maslinasto zelene idu više na sivo. Naši ih ljudi beru dok su sitnije i ostavljaju malo peteljke.', otkrila nam je Ana koja ove pikantne pupoljke bere od svibnja sve do devetog mjeseca. I pri njihovoj berbi dobro se namuči, s obzirom da nekad rastu na nemogućim mjestima, visoko zabijene u stijene. Beru se od dna prema vrhu tako da se na vrhu uvijek ostavi jedan do dva pupoljka kako bi biljka mogla ponovno propupati.
'Iz tog jednog pupoljka izraste prekrasan ljubičasto bijeli cvijet. Zbog ljepote njezinog cvijeta, kapara se počela uzgajati i u vrtovima.', kaže Ana koja je jednom pokušala iz stijene iščupati njezinu biljku s cijelim korijenom i nakon puno muke odustala. Korijen joj je kaže dugačak i tanak, ali poprilično žilav. Nikome nije jasno kako iz ničega u kamenu može izrasti takva biljka čiji se prekrasni cvjetovi nažalost otvaraju samo nakratko, između jutra i podneva.
Kapare imaju dugu povijest upotrebe u medicinske svrhe. Dobre su za probavne tegove, za reumu, jača kapilare i reducira kolesterol. Dodatak male količine kapara na mesu za roštilj sprječava stvaranje tvari koje štete DNA i potencijalno mogu uzrokovati rak i bolesti kardiovaskularnog sustava. Kapare su siromašne kalorijama i poznate po svojim antioksidativnim svojstvima.
I na kraju zašto ih toliko volimo; jer svakom jelu daju onaj specifičan pikantan okus. Bile u octu ili, malo blaže, u ulju dobro se slažu sa skoro svim plodovima mora i jelima od ribe.
'U mojoj kući kapare su čest 'gost' mnogih ribljih pašteta, raznih umaka, salata… Nudimo ga i na svakoj plati kao prilog, a neizostavan je i sastojak naše komiške pogače.', otkrila nam je Ana koja u svojoj kući ima mnoge domaće delicije, od ukiseljenog motara do sušenih cherry rajčica. No kaže kako se mnogi gosti kada dođu na otok Vis, uz motar i more, najviše vesele domaćim kaparama.
Grčki liječnik i botaničar Dioscorides u svojoj je knjizi 'O ljekovitim tvarima' još u 1. stoljeću zapisao da kapare izazivaju nadutost. Njegov kolega Galen tvrdio je da su arapske kapare otrovne. I loše mišljenje o toj čudotvornoj biljci trajalo je sve do 18. stoljeća jer je do tada spomenuta knjiga grčkog liječnika bila 'biblija' zapadnjačke medicine.
Danas je ova samonikla biljka obožavana i tretirana kao delicija u svim zemljama Sredozemlja. Kod nas raste u zaklonjenim i vrućim mjestima, većinom po zidinama, hridima, u kamenju, na svim otocima i otočićima Srednjeg i Južnog Jadrana. Na pustim otocima ima je mnogo više nego na napučenim. I ne samo zbog toga što je ljudi beru već je koze i ovce rado jedu i brsteći uništavaju.
Mnogo je cijene i na Visu, i to mnogo više nego prije.
'Prije 23 godine kada sam se doselila u Komižu, nigdje na pazaru nisi mogao naći ukiseljene kapare. Svi su ih radili za sebe doma. A sada iskaču iz svakog ugla.', ispričala nam je Ana Božanić koja sa svojom obitelji drži Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pored Komiže te sama bere i kiseli kapare.
Potražnja za kaparama, kao i drugih zdravih mediteranskih delicija, povećala se od strane turista, ali i naših ljudi. Zato se na nekim, ali rijetkim mjestima na obali mogu naći i one uvozne. Kaže kako se domaći ukiseljeni pupoljci uvelike razlikuju od onih uvoznih izgledom i okusom. Stoga se lako mogu raskrinkati.
'Naše kapare su zelenije, dok one uvozne od maslinasto zelene idu više na sivo. Naši ih ljudi beru dok su sitnije i ostavljaju malo peteljke.', otkrila nam je Ana koja ove pikantne pupoljke bere od svibnja sve do devetog mjeseca. I pri njihovoj berbi dobro se namuči, s obzirom da nekad rastu na nemogućim mjestima, visoko zabijene u stijene. Beru se od dna prema vrhu tako da se na vrhu uvijek ostavi jedan do dva pupoljka kako bi biljka mogla ponovno propupati.
'Iz tog jednog pupoljka izraste prekrasan ljubičasto bijeli cvijet. Zbog ljepote njezinog cvijeta, kapara se počela uzgajati i u vrtovima.', kaže Ana koja je jednom pokušala iz stijene iščupati njezinu biljku s cijelim korijenom i nakon puno muke odustala. Korijen joj je kaže dugačak i tanak, ali poprilično žilav. Nikome nije jasno kako iz ničega u kamenu može izrasti takva biljka čiji se prekrasni cvjetovi nažalost otvaraju samo nakratko, između jutra i podneva.
Kapare imaju dugu povijest upotrebe u medicinske svrhe. Dobre su za probavne tegove, za reumu, jača kapilare i reducira kolesterol. Dodatak male količine kapara na mesu za roštilj sprječava stvaranje tvari koje štete DNA i potencijalno mogu uzrokovati rak i bolesti kardiovaskularnog sustava. Kapare su siromašne kalorijama i poznate po svojim antioksidativnim svojstvima.
I na kraju zašto ih toliko volimo; jer svakom jelu daju onaj specifičan pikantan okus. Bile u octu ili, malo blaže, u ulju dobro se slažu sa skoro svim plodovima mora i jelima od ribe.
'U mojoj kući kapare su čest 'gost' mnogih ribljih pašteta, raznih umaka, salata… Nudimo ga i na svakoj plati kao prilog, a neizostavan je i sastojak naše komiške pogače.', otkrila nam je Ana koja u svojoj kući ima mnoge domaće delicije, od ukiseljenog motara do sušenih cherry rajčica. No kaže kako se mnogi gosti kada dođu na otok Vis, uz motar i more, najviše vesele domaćim kaparama.
You must be logged in to post a comment Login