Makedonski restoran Sv. Nikola – neočekivano razočaranje

Mjesto radnje – makedonski restoran Sv. Nikola u Zagrebu. U ovom restoranu bila sam nekoliko puta i premda je već prvi put razočarao, dala sam mu još koju šansu. Prvi put sam došla spontano, drugi puta kao novinar pozvan na “čašćenje”, a treći puta s kuponom koji sam dobila na poklon.

Prvo iskustvo pokazalo se tipičnim marketinškim “prodavanjem magle”. Došli smo u restoran i konobar nam je rekao da im je sve na 50% popusta, no na kraju smo sve platili pravo bogatstvo jer se tek prilikom plaćanja računa ispostavilo da su samo neke stvari bile snižene.  Znači nitko te ne upozori i ispadneš budala, ali ajde drugi puta ćemo biti pametniji.

Drugi posjet je bio milina, što je bilo za očekivati od press konferencije jer su im PR-ovci očito rekli kako se trebaju ponašati prema novinarima, pa smo dočekani bogovski. Pritom su nam uručeni kuponi za besplatan ručak za dvije osobe. Poučena prvim iskustvom, prije iskorištavanja kupona nazvala sam provjeriti što sve uključuje i čovjek mi je rekao da je apsolutno sve “na njima”, tj. da pokrivaju i hranu i piće i da je naše samo rezervirati termin.

Čim smo došli konobar nam je preporučio vino za koje je rekao da je vrhunsko, ali nije ga bilo na meniju. Kroz razgovor sam mu rekla da imamo kupon, da bi mi on rekao da to ipak ne pokriva piće. Pitam ga koliko košta vino, on mi kaže 300 kuna. Hvala, platit ćemo cugu iako nam je rečeno da ulazi u kupon, ali dajte dvije žute rakije i butelju za 90 kn.

Makedonski restoran koji to nije

Trebate znati da sam ja polovicom obitelji Makedonka. Cijeloga života jedem makedonsku hranu, bila sam više puta tamo, jela po kućama, a bome i po restoranima te kafanama. Hrana u restoranu Sv. Nikola? Solidna, ali ne tako dobra kao u Makedoniji, što je iznenađujuće jer po riječima vlasnika restorana kuhari su Makedonci.

Kažem ja konobaru da nam preporuči nešto (probala već pola menija tamo, ali zanima me što će on reći). On predloži platu. Moje društvo se složilo jer je bilo gladno, pa naručimo platu i šopsku salatu (znam, nije sezona ali jesti u makedonskom restoranu bez šopske je grijeh). Hrana je dakle solidna, a pošto smo šopsku brzo pojeli, naručili smo još jednu.

U Sv. Nikoli po mom su mišljenju pokazali dvije stvari. Prva je da su, kao i neki drugi,  fulali poantu makedonskog restorana. Makedonci imaju jeftinu hranu, ali vrhunske kvalitete, što ovdje nije slučaj. Ako mene pitate jela poput musake ne bi trebala koštati 45 kn, a selsko meso koje je meni recimo količinski na razini priloga, 78 kn. Naravno, mogla bi da je usluga vrhunska, onda bih platila i duplo, ali nije. Rakija im je recimo 15 kn, što sam doživjela jedino u Cici u Tkalči, dakle centar grada i to rakija bar. Makedonski restoran je restoran u kojem bi se trebao osjećati kao doma, a ne kao budala koju netko pokušava preveslati. I da, možeš se furati na “egzotiku” cijenama, ali to onda trebaš potkrijepiti i uslugom.

Drugo u čemu su fulali je “APP” mentalitet – ako prođe, prođe. Stiže nama račun, dajem karticu ni ne gledajući jer otprilike znam cifru, da bih tek pri odlasku vidjela da nam je konobar naplatio dvije šopske salate iako je rekao da je hrana besplatna. Da skratim, prvi put su nam donijeli duplu šopsku, iako sam ja tražila jednu no to vam nitko ne kaže, a onda opet duplu (a to ti ni ne prođe kroz glavu jer je količinski kao za jednu osobu). Znači ni u jednom trenutku nam nije rekao da nosi zapravo 4 šopske i da ćemo mi druge dvije (koje nismo naručili) morati platiti. A da smo naručili predjelo i desert (što bi bilo skuplje), bilo bi nam besplatno jer je naručeno prvi puta. Znači ne znaš bi li se smijao ili plakao, ali blamirati se kao restoran radi mizerne 44 kune?? Ako si rekao da častiš ručkom, onda se toga drži. Nisam čak ni išla iskorištavati tvoj kupon pa naručila 7 jela, naručila sam jedno jelo i salatu.

Zaključak?

Cijene kao da ste u ekskluziv restoranu u centru grada, lažni marketing (govore ti jedno, a onda naplaćuju drugo) i tretiranje onom logikom – jednokratno naplatiti, umjesto da te zadrže kao zadovoljnog gosta i ne tvoj račun dobiju još stalnih gostiju. Još jedan dokaz da se ugostiteljstvom bave ljudi koji to ne razumiju, ne njeguju kulturu ophođenja s ljudima, ne razumiju odnos ponude i cijena niti činjenicu da je ugostiteljstvo svojevrsna umjetnost. Pa ako prođe, prođe. E pa “no pasaran”. Hvala, ali iskreno sram me taj restoran nazvati makedonskim. To s Makedonijom nema veze, a s ugostiteljstvom još manje. Zapravo po mom mišljenju čini istu grešku kao i neki prethodnici; umjesto da preslikava makedonsku praksu, stvara neku prilagođenu hrvatsku verziju (više cijene i furanje na ekskluzivu) i – griješi. Možda bi, da nisam spomenula kupon, tretman bio drugačiji, samo u tom slučaju bi vjerojatno ceh bio preko 500 kuna.

Dobar primjer ugostiteljstva je recimo obitelji Čubrilo, koja stoji iza Norris cafea i grilla Šestica. Dobra ponuda, dobre cijene, odličan program, svaka 8. kava besplatna, znaju svoje stalne goste, njeguju odnos s njima, šire se polako, ali sigurno. Kod njih ću sigurno doći još puno puta, a bome i preporučiti dalje. Ne želim da me više bude sram što sam nekog dovela u restoran o kojem toliko pričam, a da bih se poslije osjećala kao balava budala.