Kada ljude pitaju za njihove mane, „priznaju“ mnoge. Tako se na listi mana nađu lijenost, tvrdoglavost, nediscipliniranost, ljubomora, posesivnost, neodgovornost…
Jeste ikad čuli da je netko za sebe rekao da je dvoličan? Ja nisam. Čula sam da druge nazivaju dvoličnim, ali nisam čula nikad nikog kako sebe proglašava dvoličnim. Prihvaćam, naravno, da je moguće da negdje u svijetu, ipak postoji netko tko sebe prozove dvoličnim. Ipak vrlo mi je zanimljivo da dvoličnost izbjegavamo navoditi kao manu.
Kao da je dvoličnost jedna od najomraženijih ljudskih osobina. Nekako prihvatimo da smo mi, lijeni, agresivni, nedisciplinirani, ljubomorni, ali dvolični?
E, to nikako za sebe nećemo reći.
Čini mi se da imamo dva razloga za nepriznavanje. Prvi je ne prepoznavanje dvoličnosti kad je riječ o našoj vlastitoj. Nekako mi se čini da je dvoličnost toliko omražena da nas ta omraženost sprječava da je primjećujemo. Odsutnost primjećivanja sprečava promjenu, odsutnost promjene sprečava osobni rast i razvoj, koji nam omogućava da smo iskrena, autonomna i autentična ljudska bića.
Tko kaže da se baš sad nešto moramo osobno razvijati. I dolazimo do drugog razloga. Ima onih koji jako dobro znaju da su dvolični i biraju dvoličnost kao sastavni dio svog života. Razvijati možemo i svoje vještine koje nas čine savršenim dvoličnjacima. I postanemo tako izvješeni u “dvoličnjaštvu”.
Što je dvoličnost?
Čemu nam ta dvoličnost zaista služi? Koja je njena svrha? Dvoličnost je ljudska osobina, kada govorimo da se držimo određenih vjerovanja, vrlina, stavova, standarda, ali ih djelovanjem sustavno kršimo. Znači, jedno mislimo, a drugo radimo.
A tko nas “tjera” da jedno mislimo, a drugo radimo? MI sami.
Kako? Svatko od nas, baš svatko, želi biti dobro, divno, krasno, humano, pametno i sve NAJ ljudsko biće. I svatko od nas želi ostvarivati neke ciljeve u životu.
Neki ciljevi koje želimo ostvariti su okarakterizirani u našoj kulturi kao nepoželjni, loši. Tko njih želi ostvariti dobiva etiketu loše i zle osobe. Podsjećam da svi želimo biti dobri!
Dvoličnost se pojavljuje kada znamo i vjerujemo da ćemo zbog svojih željenih ciljeva biti proglašenim zlim, nepoštenim, lošim… Dvoličnost nam omogućava da ostvarujemo željene ciljeve, “zadržavajući” sliku o sebi kao dobre i divne osobe, jer mi vjerujemo da nitko ne zna što nam je stvarni cilj.
Kada bi zaista izrekli svoj pravi cilj osim pozitivne slike o nama kao divnim i krasnim možemo izgubiti ljubav, vlast, moć, poštovanje…Neće političari reći da žele vlast, moć i novac, nego sve čine za dobrobit države i naroda.
Neće netko tko se vjenča radi novaca reći da je novac motiv, nego, naravno “čista” ljubav.
Neće majka reći da je ljubomorna na partnera svog “djeteta” i želi da zauvijek ostane s njom, nego je taj partner neadekvatan za njeno “dijete”.
Neće netko reći da bi vrlo rado živio na “tuđoj grbači” bez da išta ozbiljno radi.
Netko tko je promiskuitetan ili redovito vara partnera, ali ga je jako sram kada se govori o sexu.
Netko tko se deklarira kao domoljub “ukrade” milijune eura i strpa u svoj vlastiti džep.
Korporacije koje nude svoje neograničene usluge, a neograničenost prestaje vašim potpisivanjem ugovora.
Svi koji nude proizvode i usluge će reći da imaju vrhunsku kvalitetu.
Poduzetnici koji se u vanjskom svijetu prikazuju vještim i sposobnim, a posao im počiva na kreditima dobivenim zahvaljujući vezama i poznanstvima. Sindikalci koji se verbalno zalažu za bolji položaj svojih članova, ali se u stvari zalažu za što dulji ostanak na svojim pozicijama. Državni službenici i dužnosnici koji zaobilaze i izbjegavaju plaćanje poreza, a kad su “ulovljeni” to opravdavaju opet svojom silnom brigom za svoje podanike.
Ima primjera bezbroj. Naša planeta je planeta LAŽILUZIJA.
Mislimo jedno, kažemo drugo, a uradimo treće. O dvoličnosti do troličnosti.I kako stati dvoličnosti na kraj? Kako postati iskrena, autentična ličnost?
Priznati vlastitu dvoličnost? Prvi korak…
Autorica Dragana Mladenović
