Tamara Tokić: U potrazi za poslom

Iza nas je još jedan tjedan u predivnoj Barceloni, ali ovaj tjedan i nije bio toliko uzbudljiv kao onaj prije toga. Svakako ne iz razloga što nije bilo zanimljivih događaja ili mjesta za posjetiti, već više zbog toga što nam se u glavama odvija 101 misao.

Čak je, poput nas, i more bilo nemirno i valovito gotovo cijeli tjedan te nam nije dalo niti uživati u kupanju.

Stvar je u tome da što smo dulje u Barceloni, sve više nam  se uvlači pod kožu, a balansiranje između part time joba na plaži, po najvećem suncu, učenja jezika i svakodnevnog ‘posla‘ traženja posla postaje sve teže i teže. Svaki dan pokušavamo odvojiti određeno vrijeme za šetnju po gradu, prilikom koje predajemo životopise, upoznajemo nove ljude, ali i dobijemo  poneki dobar savjet, koji nam ulije novu  nadu i snagu za dalje. Sukladno tome svemu počele su pomalo panike i strahovi od neuspjeha, a naprijed nas tjera samo činjenica da smo tu s nekim razlogom.

2014-06-16 12.34.29A muka po jeziku? Uf, svakodnevno sam zahvalna brojnim sapunicama i činjenici da mi je zbog gledanja tih cirkusa ostalo toliko toga u glavi, samo je mnoge godine bilo spremljeno u jednu posebnu  ladicu i nije bilo korišteno. Polako se sada ta bogata ladica otvara i vokabular mi se popravlja  iz dana u dan. Što je tu onda muka, pitate se? Muka je to što lokalci brzo pričaju, oni tako peglaju španjolski da ih ponekad ne promatram kao ljude, već kao one igračke koje sa stražnje strane imaju mali ključić za navijanje.

Prošli tjedan sam čuvala malog psića dok su njegovi gazde otputovali preko vikenda. Vrlo zanimljivo iskustvo, a mada su me upozoravali da bi se Keegan, psić, mogao malo čudno ponašati jer sam mu nepoznata, a i meni je ovo prvi put na takvom poslu, mali frajer i ja smo se super složili od trenutka kada sam ušla u stan pa sve do kraja sittinga.

blog tekst2Psića sam čuvala u stanu njegovih gazdi u srcu četvrti Born. Koliko god predivna bila ta stara jezgra Barcelone, tu noć provedenu u Bornu sam shvatila da sam presretna što sam se držala svoje intuicije i ipak izglasala stan u Eixampleu, a ne u Bornu ili Ravalu. Naime, u tim starim dijelovima grada je u vrijeme ljetnih mjeseci doslovno nemoguće zaspati prije 3-4 sata ujutro zbog turista koji vrište, pjevaju i piju pod prozorima te na taj način lokalcima ne daju mirnog sna gotovo niti jedne noći. Nedavno smo kada smo išli iz izlaska hodali kao po minskom polju, samo u našem slučaju ‘vodenom’, budući su se lokalci dosjetili načina kako utišati podivljale mase – amper hladne vode.

Na plaži posao postaje sve teži zbog sve većih temperatura, a i konkurencija nam otežava posao i to poprilično. Optimalan broj promotora po organizaciji na plaži je otprilike 10-12, a naša draga konkurencija ima 34 promotora koji uz to što neadekvatno odrađuju svoj posao, još i muljaju te na taj način i naša organizacija, ali i druge koje se pojavljuju na plaži radi u sjeni, i to poprilično lošoj.

No kako ovo javljanje ne bi bilo u potpunosti samo tmurno evo i malo šarenila. U jednoj od brojnih šetnji gradom, opet sam  naletila na super cool trgovinu. La case de cousin Paul.

blog tekstRadi se o preslatkoj trgovini sa luster kuglama. Trgovina je predivna i vrlo šarena, a ja sam si već izabrala neke slatke varijante kugli. Svakodnevno otkrivam  nove i zanimljive trgovine, a ova mi je svakako među  najdražima do sada i svakako preporučam svima da pronađu jednu u nekoj od zemalja koju planiraju posjetiti, jer su ove kugle stvarno divan ukras svakom interijeru.

Do sljedećeg puta i malo boljeg raspoloženja uživajte u prvim službenim danima ljeta.