Hrvatska izgleda ne može bez prosvjetnih problema i skandala. Novi je vezan uz Pravilnik o odgoju i obrazovanju te primjerenoj potpori učenicima s teškoćama u osnovnoj i srednjoj školi, koji je prijepornim postao jer je premašio zakonski rok za potpisivanje pa su mnogi roditelji na početku ove školske godine s razlogom zabrinuti budući da je time djeci doslovce onemogućeno praćenje nastave.
Naime, čak je polovina djece s posebnim potrebama u Zagrebu ostala bez asistenta, a taj problem neće zaobići ni druge gradove u Hrvatskoj.
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju iz 2008. godine, Pravilnik o odgoju i obrazovanju te primjerenoj potpori učenicima s teškoćama u osnovnoj i srednjoj školi trebao je biti donesen do 1. kolovoza 2009. godine. Njegovo potpisivanje značilo bi ozakonjenje potpore asistenata u nastavi i mobilnih timova djeci koja su na to dosad imala pravo zahvaljujući lokalnim upravama za prosvjetu. Međutim, da bi lokalne uprave za prosvjetu to i dalje mogle odobravati, one su i za prvi školski dan ove školske godine (2009./10.) morale imati podlogu u Pravilniku.
Roditelji su s pravom zabrinuti budući da potpisivanje Pravilnika njima i njihovoj djeci uvelike olakšava, ali i poboljšava uvjete školovanja. Pravilnik treba pružiti osnovu za osiguranje punih ljudskih prava i sloboda osoba s invalidnosti bez diskriminacije bilo koje vrste na osnovi invalidnosti. Njime se uređuju postupci utvrđivanja i provedbe odgovarajućeg programa potpore za učenike s teškoćama te definiraju ključni pojmovi – okolina, infrastrukturna potpora, mobilni tim, prepreke okoline, oštećenja i poremećaji te program potpore.
Kako doznajemo iz udruge Idem, ove školske godine učenicima koji su imali asistenta od Grada Zagreba nije odobren asistent. Samo su djeca s motoričkim oštećenjima i Downovim sindromom, zahvaljujući osobito angažiranim roditeljima i udrugama Put u život – PUŽ i udruga za sindrom Down, dobila asistente.
Tko je kriv za prekoračenje rokova i kašnjenje? Zašto je do toga došlo?
– Koliko znam, radna skupina zadužena za izradu Pravilnika na vrijeme ga je predala Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, koje je navodno zatražilo neke izmjene. Opravdanje glasi da one nisu učinjene pa možemo reći da je problem papirologija, a ne novac. Također, ni model nije upitan, u nas se provodi već pet godina, a dosad je oformljeno 40-ak mobilnih timova. Preuzeli smo ga iz Engleske, u kojoj se provodi desetljećima – istaknuo je u uvodu Darko Kobetić, izvršni direktor udruge Idem, hrvatske udruge za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama.
Kakav će to utjecaj imati na nastavu?
– Golem, nastat će kaos. Namaknuto je tri milijuna kuna donacija za mobilne timove, a zakon bez kojega se nikome ne može dodijeliti taj novac bit će prema glasinama donesen tek iduće godine. Zato se ne zna tko financira asistente koji pomažu djeci s posebnim potrebama, a u Hrvatskoj ima ih mnogo, između 40 i 60 tisuća. Od tog broja velik dio otpada na onu koja treba nastavu u kući.
Kako se ti problemi mogu privremeno riješiti, dok pravilnik ne bude donesen?
– Improvizacijom, osnovani su posebni fondovi, pomoći će i lokalna samouprava, ali sve je to kratkotrajno. Doista ne znam što će biti poslije – priznao je zdvojno naš sugovornik.
Tko može donirati novac umjesto lokalnih uprava za prosvjetu?
– Dobivamo ga iz europskih fondova, dosad nas je osim Europske unije financirala i Svjetska banka, ali ti programi traju samo do kraja studenoga. Što nakon toga? Zagreb ima 150 asistenata, a molbu ih je predalo još 300, za što objektivno postoji potreba. Rješenje bi bila posebna služba za potporu koja bi nastala od udruga kao što je naša. Ona mora biti nacionalna i financirali bi je grad ili ministarstvo. No taj prijedlog nije ušao u proračun, a to je za jednu do tri tisuće kuna mjesečno jeftiniji model, ovisno o tome koliko je djetetu daleko škola, nego da se organizira nastava kod kuće. Otpada dakle i prigovor da su teška vremena jer nudimo uštede, što je u recesiji bitno – zaključio je gospodin Kobetić.
Naime, čak je polovina djece s posebnim potrebama u Zagrebu ostala bez asistenta, a taj problem neće zaobići ni druge gradove u Hrvatskoj.
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju iz 2008. godine, Pravilnik o odgoju i obrazovanju te primjerenoj potpori učenicima s teškoćama u osnovnoj i srednjoj školi trebao je biti donesen do 1. kolovoza 2009. godine. Njegovo potpisivanje značilo bi ozakonjenje potpore asistenata u nastavi i mobilnih timova djeci koja su na to dosad imala pravo zahvaljujući lokalnim upravama za prosvjetu. Međutim, da bi lokalne uprave za prosvjetu to i dalje mogle odobravati, one su i za prvi školski dan ove školske godine (2009./10.) morale imati podlogu u Pravilniku.
Roditelji su s pravom zabrinuti budući da potpisivanje Pravilnika njima i njihovoj djeci uvelike olakšava, ali i poboljšava uvjete školovanja. Pravilnik treba pružiti osnovu za osiguranje punih ljudskih prava i sloboda osoba s invalidnosti bez diskriminacije bilo koje vrste na osnovi invalidnosti. Njime se uređuju postupci utvrđivanja i provedbe odgovarajućeg programa potpore za učenike s teškoćama te definiraju ključni pojmovi – okolina, infrastrukturna potpora, mobilni tim, prepreke okoline, oštećenja i poremećaji te program potpore.
Kako doznajemo iz udruge Idem, ove školske godine učenicima koji su imali asistenta od Grada Zagreba nije odobren asistent. Samo su djeca s motoričkim oštećenjima i Downovim sindromom, zahvaljujući osobito angažiranim roditeljima i udrugama Put u život – PUŽ i udruga za sindrom Down, dobila asistente.
Tko je kriv za prekoračenje rokova i kašnjenje? Zašto je do toga došlo?
– Koliko znam, radna skupina zadužena za izradu Pravilnika na vrijeme ga je predala Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, koje je navodno zatražilo neke izmjene. Opravdanje glasi da one nisu učinjene pa možemo reći da je problem papirologija, a ne novac. Također, ni model nije upitan, u nas se provodi već pet godina, a dosad je oformljeno 40-ak mobilnih timova. Preuzeli smo ga iz Engleske, u kojoj se provodi desetljećima – istaknuo je u uvodu Darko Kobetić, izvršni direktor udruge Idem, hrvatske udruge za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama.
Kakav će to utjecaj imati na nastavu?
– Golem, nastat će kaos. Namaknuto je tri milijuna kuna donacija za mobilne timove, a zakon bez kojega se nikome ne može dodijeliti taj novac bit će prema glasinama donesen tek iduće godine. Zato se ne zna tko financira asistente koji pomažu djeci s posebnim potrebama, a u Hrvatskoj ima ih mnogo, između 40 i 60 tisuća. Od tog broja velik dio otpada na onu koja treba nastavu u kući.
Kako se ti problemi mogu privremeno riješiti, dok pravilnik ne bude donesen?
– Improvizacijom, osnovani su posebni fondovi, pomoći će i lokalna samouprava, ali sve je to kratkotrajno. Doista ne znam što će biti poslije – priznao je zdvojno naš sugovornik.
Tko može donirati novac umjesto lokalnih uprava za prosvjetu?
– Dobivamo ga iz europskih fondova, dosad nas je osim Europske unije financirala i Svjetska banka, ali ti programi traju samo do kraja studenoga. Što nakon toga? Zagreb ima 150 asistenata, a molbu ih je predalo još 300, za što objektivno postoji potreba. Rješenje bi bila posebna služba za potporu koja bi nastala od udruga kao što je naša. Ona mora biti nacionalna i financirali bi je grad ili ministarstvo. No taj prijedlog nije ušao u proračun, a to je za jednu do tri tisuće kuna mjesečno jeftiniji model, ovisno o tome koliko je djetetu daleko škola, nego da se organizira nastava kod kuće. Otpada dakle i prigovor da su teška vremena jer nudimo uštede, što je u recesiji bitno – zaključio je gospodin Kobetić.
You must be logged in to post a comment Login