Svjetski poznata i ugledna neuropsihijatrica, subspecijalistica za dječju psihijatriju, redovna profesorica na Medicinskom i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu visoko je priznanje zaslužila bogatom radnom biografijom. Jedna je od osnivača Centra za autizam u Zagrebu 1985.godine, kao prvog u Hrvatskoj, potom Centra za mentalno zdravlje i psihotraumu djece unutar Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, a posljednje joj je radno mjesto prije osnivanje privatne Poliklinike Kocijan-Hercigonja bilo na čelu Nacionalnog centra za psihotraumu, odjela psihijatrije i referentnog centra Ministarstva zdravstva za poremećaje uzrokovane stresom.
Kako na djecu utječe val zločina kojim smo zapljusnuti, posebice ubojstva Luke Ritza i Josipa Klasnića? Kako da roditelji zaštite dijete?
– Sve prisutniji valovi nasilja, ubojstava, loših vijesti u našim medijima negativno utječu na djecu, posebice adolescente, koji su ionako u vrlo nestabilnom životnom periodu, jer moraju proći sve probleme vezane uz njihovo biološko, psihološko i socijalno sazrijevanje. Čine ih zbunjenima, nesigurnima i vrlo podložnima vanjskim utjecajima. Roditelj koji ima dobar odnos sa svojim djetetom i dovoljno vremena za njega bez problema će naći pravi put da maksimalno umanji negativne utjecaje.
Zbunjeni roditelji
Stručnjaci upozoravaju da je u suvremenom svijetu obiteljski odgoj sve važniji. Zašto? Koji su najvažniji izazovi koje današnji roditelj mora znati savladati?
– Obitelj je prvo mjesto kroz koje dijete upoznaje svijet i sebe u tom svijetu. Prve slike o sebi kao voljenom ili nevoljenom, prihvaćenom ili odbačenom dijete dobiva kroz komunikaciju s roditeljima i čitavom obitelji. To je ono nešto što dijete ponese u svijet i koliko god druga iskustva koja se stječu kroz odnose s vršnjacima, školovanje, posao i sl. utječu obiteljska iskustva ostaju u nama i formiraju nas, naravno uz brojne modifikacije. Zato je obitelj vrlo važna za čitav naš razvoj i naše mentalno funkcioniranje. Nažalost, kroz povijest ljudskog roda pokušalo se u različitim fazama i na različite načine minimalizirati značaj obitelji. Danas smo svjesni važnosti obitelji, odnosa, podrške, ljubavi, odgoja, ugradnje vrijednosnih sustava i etičko moralnih principa za razvoj djeteta. No, obitelji su stavljene u vrlo tešku poziciju od nedostatka vlastitog modela obitelji, vrijednosnih sistema društva, neznanja što ih dovodi u zbunjujuću situaciju te često u poplavi različitih utjecaja, najčešće materijaliziranih, zaborave ono najvažnije i odnos s djetetom zamjenjuju skupim poklonima i sl. Roditelji su stavljeni pred izazov biti moderni roditelj u skladu sa današnjim načinom razmišljanja ili biti „staromodan roditelj“ koji ne kupuje skupe igračke, koji nadzire svoje dijete i koji mu posvećuje vrijeme pa makar to bilo i na štetu ponekad materijalnog napretka obitelji.
"Samoubojstva su zbog osjećaja da smo sami"
Ima li danas sve više samoubojstava među mladima ili nam se to čini, jer se u medijima o tome izvješćuje više nego prije? Koji su znakovi na koje roditelji trebaju paziti?
– Samoubojstva djece, adolescenata, branitelja, ljudi u starijoj životnoj dobi, osoba sa različitim psihičkim smetnjama samo su još jedan pokazatelj i porasta brojnih problema u svakodnevnom životu, ali i izostanka podrške, brige, ljubavi, sigurnosti i jednostavno rečeno osjećaja da smo sami. Postoje brojni znakovi koji upućuju na opasnost od suicida, ali nažalost u odsustvu komunikacije, empatije, vremena čak i najbliže osobe to ne primjećuju ili primjećuju kada je već kasno što samo potvrđuje činjenicu o otuđenosti i usamljenosti današnjeg čovjeka. Ukoliko poznamo svoje dijete te imamo vremena za njega tada ćemo i prepoznati znakove koje nam šalje i u promijeni njegovog ponašanja uočiti opasnost.
Širokoj ste javnosti ipak možda najpoznatiji iz perioda Domovinskog rata, kada ste vodili Nacionalni centar za PTSP. Do danas je više od 1700 branitelja počinilo samoubojstvo. Što smo kao društvo propustili učiniti da pomognemo tim ljudima na vrijeme?
– Ako govorimo o braniteljima, ali ne samo braniteljima koji su izvršili suicid, tada je naš propust nedovoljna briga, njihov osjećaj da nikome nisu važni, a posebice njihov trajni osjećaj usamljenosti i napuštenosti. To često u realitetu i nije tako, ali oni to tako vide, a mi smo ti koji bi trebali promijeniti njihove, ukoliko to jesu, pogrešne percepcije. Sve što sam radila tijekom Domovinskog rata samo je mali dio zahvalnosti ljudima koji su žrtvovali svoje života i zdravlje za ono što danas imamo.
"Posao me veseli i sa 70"
Proljetos ste navršili 70. godina, no i dalje radite punom parom. Uz predavanja i sudska vještačenja, osnovali ste i vodite privatnu polikliniku i još uvijek puno radno vrijeme radite s pacijentima. Odakle vam energija?
– Iako sam navršila 70 godina radim i dalje čitav dan jer me posao veseli, a mislim da to sada mogu učiniti na bolji način, jer više ne moram dio svog vremena potrošiti na brojne administrativne aktivnosti koje su me često odvlačile od direktnog rada sa pacijentom. Sada mi rad predstavlja još veću radost i dok će mi god zdravlje dozvoljavati mislim da ću tako nastaviti. Odakle mi energija? Dio je svakako vezan uz genetiku. Moj otac je radio do 84 godine i stradao je nesretnim slučajem, prometna nezgoda, kada se vraćao sa posla. Dio je svakako vezan uz odgoj s naglaskom na kršćanski odgoj s osnovnim „motom“ da nam je dužnost talente koje smo primili umnožiti i koristiti na dobro drugih. I konačno, važno je u životu raditi ono što volite, a ja svoj posao volim. I da se ponovno rodim ništa ne bih promijenila, nego bih odabrala isti posao.
Od svega što ste postigli, čime se najviše ponosite? Čitajući vaše znanstvene i profesionalne reference koje bi dostajale i za nekoliko života, kako ste uspjeli biti i majkom troje djece?
– Najviše se ponosim sa svojom obitelji, sa svoje troje djece koja su često bila uskraćena radi moga posla, ali oni su znali da ih volim i osjećali moju ljubav i vrijeme koje smo imali maksimalno smo koristili i sa svoje četiri unuke kojima ne posvećujem dovoljno vremena koliko bih željela radi druge djece koja me trebaju, ali kada smo zajedno onda je to vrijeme maksimalno ispunjeno i u njemu uživamo.
Kako na djecu utječe val zločina kojim smo zapljusnuti, posebice ubojstva Luke Ritza i Josipa Klasnića? Kako da roditelji zaštite dijete?
– Sve prisutniji valovi nasilja, ubojstava, loših vijesti u našim medijima negativno utječu na djecu, posebice adolescente, koji su ionako u vrlo nestabilnom životnom periodu, jer moraju proći sve probleme vezane uz njihovo biološko, psihološko i socijalno sazrijevanje. Čine ih zbunjenima, nesigurnima i vrlo podložnima vanjskim utjecajima. Roditelj koji ima dobar odnos sa svojim djetetom i dovoljno vremena za njega bez problema će naći pravi put da maksimalno umanji negativne utjecaje.
Zbunjeni roditelji
Stručnjaci upozoravaju da je u suvremenom svijetu obiteljski odgoj sve važniji. Zašto? Koji su najvažniji izazovi koje današnji roditelj mora znati savladati?
– Obitelj je prvo mjesto kroz koje dijete upoznaje svijet i sebe u tom svijetu. Prve slike o sebi kao voljenom ili nevoljenom, prihvaćenom ili odbačenom dijete dobiva kroz komunikaciju s roditeljima i čitavom obitelji. To je ono nešto što dijete ponese u svijet i koliko god druga iskustva koja se stječu kroz odnose s vršnjacima, školovanje, posao i sl. utječu obiteljska iskustva ostaju u nama i formiraju nas, naravno uz brojne modifikacije. Zato je obitelj vrlo važna za čitav naš razvoj i naše mentalno funkcioniranje. Nažalost, kroz povijest ljudskog roda pokušalo se u različitim fazama i na različite načine minimalizirati značaj obitelji. Danas smo svjesni važnosti obitelji, odnosa, podrške, ljubavi, odgoja, ugradnje vrijednosnih sustava i etičko moralnih principa za razvoj djeteta. No, obitelji su stavljene u vrlo tešku poziciju od nedostatka vlastitog modela obitelji, vrijednosnih sistema društva, neznanja što ih dovodi u zbunjujuću situaciju te često u poplavi različitih utjecaja, najčešće materijaliziranih, zaborave ono najvažnije i odnos s djetetom zamjenjuju skupim poklonima i sl. Roditelji su stavljeni pred izazov biti moderni roditelj u skladu sa današnjim načinom razmišljanja ili biti „staromodan roditelj“ koji ne kupuje skupe igračke, koji nadzire svoje dijete i koji mu posvećuje vrijeme pa makar to bilo i na štetu ponekad materijalnog napretka obitelji.
"Samoubojstva su zbog osjećaja da smo sami"
Ima li danas sve više samoubojstava među mladima ili nam se to čini, jer se u medijima o tome izvješćuje više nego prije? Koji su znakovi na koje roditelji trebaju paziti?
– Samoubojstva djece, adolescenata, branitelja, ljudi u starijoj životnoj dobi, osoba sa različitim psihičkim smetnjama samo su još jedan pokazatelj i porasta brojnih problema u svakodnevnom životu, ali i izostanka podrške, brige, ljubavi, sigurnosti i jednostavno rečeno osjećaja da smo sami. Postoje brojni znakovi koji upućuju na opasnost od suicida, ali nažalost u odsustvu komunikacije, empatije, vremena čak i najbliže osobe to ne primjećuju ili primjećuju kada je već kasno što samo potvrđuje činjenicu o otuđenosti i usamljenosti današnjeg čovjeka. Ukoliko poznamo svoje dijete te imamo vremena za njega tada ćemo i prepoznati znakove koje nam šalje i u promijeni njegovog ponašanja uočiti opasnost.
Širokoj ste javnosti ipak možda najpoznatiji iz perioda Domovinskog rata, kada ste vodili Nacionalni centar za PTSP. Do danas je više od 1700 branitelja počinilo samoubojstvo. Što smo kao društvo propustili učiniti da pomognemo tim ljudima na vrijeme?
– Ako govorimo o braniteljima, ali ne samo braniteljima koji su izvršili suicid, tada je naš propust nedovoljna briga, njihov osjećaj da nikome nisu važni, a posebice njihov trajni osjećaj usamljenosti i napuštenosti. To često u realitetu i nije tako, ali oni to tako vide, a mi smo ti koji bi trebali promijeniti njihove, ukoliko to jesu, pogrešne percepcije. Sve što sam radila tijekom Domovinskog rata samo je mali dio zahvalnosti ljudima koji su žrtvovali svoje života i zdravlje za ono što danas imamo.
"Posao me veseli i sa 70"
Proljetos ste navršili 70. godina, no i dalje radite punom parom. Uz predavanja i sudska vještačenja, osnovali ste i vodite privatnu polikliniku i još uvijek puno radno vrijeme radite s pacijentima. Odakle vam energija?
– Iako sam navršila 70 godina radim i dalje čitav dan jer me posao veseli, a mislim da to sada mogu učiniti na bolji način, jer više ne moram dio svog vremena potrošiti na brojne administrativne aktivnosti koje su me često odvlačile od direktnog rada sa pacijentom. Sada mi rad predstavlja još veću radost i dok će mi god zdravlje dozvoljavati mislim da ću tako nastaviti. Odakle mi energija? Dio je svakako vezan uz genetiku. Moj otac je radio do 84 godine i stradao je nesretnim slučajem, prometna nezgoda, kada se vraćao sa posla. Dio je svakako vezan uz odgoj s naglaskom na kršćanski odgoj s osnovnim „motom“ da nam je dužnost talente koje smo primili umnožiti i koristiti na dobro drugih. I konačno, važno je u životu raditi ono što volite, a ja svoj posao volim. I da se ponovno rodim ništa ne bih promijenila, nego bih odabrala isti posao.
Od svega što ste postigli, čime se najviše ponosite? Čitajući vaše znanstvene i profesionalne reference koje bi dostajale i za nekoliko života, kako ste uspjeli biti i majkom troje djece?
– Najviše se ponosim sa svojom obitelji, sa svoje troje djece koja su često bila uskraćena radi moga posla, ali oni su znali da ih volim i osjećali moju ljubav i vrijeme koje smo imali maksimalno smo koristili i sa svoje četiri unuke kojima ne posvećujem dovoljno vremena koliko bih željela radi druge djece koja me trebaju, ali kada smo zajedno onda je to vrijeme maksimalno ispunjeno i u njemu uživamo.
In this article:dječja prava, dječja psihijatrija, dubravka kocijan. hercigonja, nagrada, neuropsihijatrica
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login