Kada je Zagrepčanka Ljiljana Marinac u jednoj trgovačkoj tvrtki gdje su radili ona i suprug ostala bez posla, nije ni slutila koje će svoje nove talente otkriti. Dok je razmišljala kako i gdje pronaći posao, ideja joj je sinula nakon što je na dar iz Italije dobila kutijicu od pruća sa smokvama u čokoladi. Poslastica je bila umotana u celofan.
– To me podsjetilo da su slične poslastice radile nekada davno i naše bake, osobito u Dalmaciji. Obično nije bilo jaja i one bi izmiješale sve sastojke koje su imale u kući i počastile vrijedne radnike koji su se vratili s polja. Tako sam na temelju talijanskog dara i prisjećanja na bakine recepte rodila ideja o „bakinim poljupcima“, neobičnim kolačima od suhih smokava i šljiva, grožđica, oraha, badema i meda pomoću kojih se sve to konzervira,- ispričala je Ljiljana Marinac.
Prve kutijice planule na eko sajmu
Onda je uslijedio sajam eko proizvoda na kojem je i ona izložila svoje prve primjerke originalnih domaćih poslastica. Nakon što je planulo 30-tak kutijica, krenula je obilaziti trgovine nudeći da ih stave u ponudu. Ipak, početni entuzijazam je pomalo splasnuo, jer su joj mnogi od njih skoro sve vratili nazad.
K tome, sve je dodatno zakomplicirala registracija obrta, kao i saznanje da treba završiti tečaj za priprematelja jednostavnih jela i slastica. Upisala je tečaj na Otvorenom učilištu što je stajalo oko 4500 kuna.
Paralelno dok je pohađala tečaj osmislila je i „Nonice", suhe smokve s bademom, čokoladom i narančom. Uslijedio je i Biskupski smokvenjak od suhih smokava, oraha, meda, kandiranog voća i rakije. Kako je sa bakinim receptima pogodila ukus slatkoljubaca, slatki niz nastavila je sa mandolicama, voćnim sirom od jabuka i badema te čokoladnim mandolicama. Osim njih u ponudi ima i tradicionalni hrvatski suhi kolač s paprom.
Svaki dan kao za Božić
Mali problem joj je u početku predstavljala nabava potrebnih sastojaka, jer primjerice šljiva ima do izvjesnog perioda, jednako kao i smokava. Ali se onda dosjetila nabaviti veću količinu domaćih kako ne bi bila prisiljena kupovati uvozne.
– Većinu novca koju sam zaradila uložila sam u strojeve. Planiram također zajmom kupiti nove strojeve, uspijem li ući s proizvodima u velike trgovačke lance od kojih upravo očekujem povratni odgovor. Prva povratna informacija je za sada dobra, ali znači i nova ulaganja. Pripremam i slanu kombinaciju keksa sa sirom i maslinovim uljem, te rogača sa začinima.
Ljiljana Marinac se nada da će tržište prepoznati njeno nastojanje da lansira originalne i autohtone hrvatske proizvode koji su osvojili i brojne strane turiste. Zbog brojnih narudžbi očekuje pomoć supruga, djece i prijateljica baš kao što se to događalo obično uoči Božića. Iako je svjesna da će recesija uzeti nešto kupaca, vjeruje da će mnogi na ovaj način htjeti zasladiti si život.
Pogodne za putovanja
Ukusne i izvorne domaće slastice traju dva mjeseca, a u hladnjaku i do godinu dana. Praktične su i za putovanje i mogu biti vrlo kvalitetan hrvatski suvenir.
Ipak, oprez – ove male kuglice prave su energetske bombe.
– To me podsjetilo da su slične poslastice radile nekada davno i naše bake, osobito u Dalmaciji. Obično nije bilo jaja i one bi izmiješale sve sastojke koje su imale u kući i počastile vrijedne radnike koji su se vratili s polja. Tako sam na temelju talijanskog dara i prisjećanja na bakine recepte rodila ideja o „bakinim poljupcima“, neobičnim kolačima od suhih smokava i šljiva, grožđica, oraha, badema i meda pomoću kojih se sve to konzervira,- ispričala je Ljiljana Marinac.
Prve kutijice planule na eko sajmu
Onda je uslijedio sajam eko proizvoda na kojem je i ona izložila svoje prve primjerke originalnih domaćih poslastica. Nakon što je planulo 30-tak kutijica, krenula je obilaziti trgovine nudeći da ih stave u ponudu. Ipak, početni entuzijazam je pomalo splasnuo, jer su joj mnogi od njih skoro sve vratili nazad.
K tome, sve je dodatno zakomplicirala registracija obrta, kao i saznanje da treba završiti tečaj za priprematelja jednostavnih jela i slastica. Upisala je tečaj na Otvorenom učilištu što je stajalo oko 4500 kuna.
Paralelno dok je pohađala tečaj osmislila je i „Nonice", suhe smokve s bademom, čokoladom i narančom. Uslijedio je i Biskupski smokvenjak od suhih smokava, oraha, meda, kandiranog voća i rakije. Kako je sa bakinim receptima pogodila ukus slatkoljubaca, slatki niz nastavila je sa mandolicama, voćnim sirom od jabuka i badema te čokoladnim mandolicama. Osim njih u ponudi ima i tradicionalni hrvatski suhi kolač s paprom.
Svaki dan kao za Božić
Mali problem joj je u početku predstavljala nabava potrebnih sastojaka, jer primjerice šljiva ima do izvjesnog perioda, jednako kao i smokava. Ali se onda dosjetila nabaviti veću količinu domaćih kako ne bi bila prisiljena kupovati uvozne.
– Većinu novca koju sam zaradila uložila sam u strojeve. Planiram također zajmom kupiti nove strojeve, uspijem li ući s proizvodima u velike trgovačke lance od kojih upravo očekujem povratni odgovor. Prva povratna informacija je za sada dobra, ali znači i nova ulaganja. Pripremam i slanu kombinaciju keksa sa sirom i maslinovim uljem, te rogača sa začinima.
Ljiljana Marinac se nada da će tržište prepoznati njeno nastojanje da lansira originalne i autohtone hrvatske proizvode koji su osvojili i brojne strane turiste. Zbog brojnih narudžbi očekuje pomoć supruga, djece i prijateljica baš kao što se to događalo obično uoči Božića. Iako je svjesna da će recesija uzeti nešto kupaca, vjeruje da će mnogi na ovaj način htjeti zasladiti si život.
Pogodne za putovanja
Ukusne i izvorne domaće slastice traju dva mjeseca, a u hladnjaku i do godinu dana. Praktične su i za putovanje i mogu biti vrlo kvalitetan hrvatski suvenir.
Ipak, oprez – ove male kuglice prave su energetske bombe.
You must be logged in to post a comment Login