Sve je to u glavi, glava je čudo jedno. Što ona može napraviti to ništa ne može, moram si posložiti glavu… glava, pa glava… A što sad glava? Zašto je ona jadna kriva za sve? Ah, zato jer je tu mozak, najneistraženiji organ našeg tijela. Arhiva svih naših osjećaja, razmišljanja, postupaka, vrijednosti. Ukratko, svih obrazaca po kojima smo skrojeni i po kojima smo se skrojili.
Nedavno sam na preporuku jedne divne žene, moje mentalne higijeničarke, pročitala knjigu “Žene koje previše vole”, koju je napisala Robin Norwood, žena psihoterapeut ovisnika o drogi ili alkoholu. Robin je, naime, baveći se u svojoj praksi ovisnicima došla do zaključka kako su osobe ogrezle u ovisnost različitih obiteljskih porijekla, dok su njihovi partneri gotovo 100% potekli iz obitelji u kojima je jedan roditelj imao ovisničku sklonost. Došavši do tog zaključka počela se baviti upravo njima, partnerima ovisnika, a najčešće su to nekako bile žene. Žene koje definitivno previše vole. Nameće se pitanje – kako možeš voljeti previše? Ili voliš ili ne voliš. Voliš 100% ili ne voliš? E, pa i nije baš tako.
Ne postoje normalni parovi
Jednom sam analizirajući s prijateljem koji je prošao period bolnog razvoda, došla do zaključka da očito nema normalnih parova, nekako se uvijek jedan postavi kao dominantna figura, a ovaj drugi se automatski proglasi “žrtvom”. Mučilo me pitanje zašto je to tako? Što ljude drži u takvim odnosima gdje se neprekidno trude, a njihov se trud ili ne vidi ili marginalizira ili tko zna što? Zašto ljudi ostaju u lošim odnosima? Zbog financija? Ooooo nadam se da ne! Zbog toga što se nemaju snage suočiti sa samoćom? Zato što jednostavno misle da je tako bolje za njihovu djecu? Razloga bi se moglo nabrajati u nedogled.
No, vratimo se mi onima koji previše vole. Da, moguće je drugu osobu voljeti previše. Moguće je voljeti toliko da se niti ne primijeti kako ta osoba ignorira svaki, na vrijeme, s ljubavlju i voljom skuhan ručak, kako ne primijeti da je danas dan kad se šef obrušio na nas i kako bi nam samo trebao iskren, topao zagrljaj. Moguće je čak voljeti i toliko da se dogodi i šljiva pod okom, koja definitivno ne nastane od pada po stepenicama ili zaboravljenih nezatvorenih vrata od ormara. Da, nažalost moguće je voljeti previše, ali…
Voljeti previše moguće je onda kada sebe volimo premalo
Obrazac koji za sobom vučemo ko bebica svoju dekicu “tješilicu”, a koji nam govori da nismo dovoljno dobri ili vrijedni, da se trebamo truditi preko svake mjere kako bismo dobili tu i tamo poneku mrvicu ljubavi, odgovoran je za to da volimo previše. No, on (obrazac) za to nije kriv, za to smo već sami krivi. U odrasloj dobi naša je odgovornost brinuti o sebi samima i to u svakom pogledu i u svakom aspektu života. No, ako smo “ustrojeni” tako da se moramo truditi preko svake mjere za tek malo pažnje, topline i dobrote, jasno je ko dan da ćemo tuđe potrebe staviti ispred svojih. Isto tako ćemo odgovornost za svoju sreću staviti u ruke nekom drugom. Strašno hrabro od nas. No, to radimo, vrlo često, nažalost i onda se pitamo “Pa zašto me je opet povrijedio?”, “Kako nije prepoznao ili prepoznala da nisam dobro nego je baš danas odlučila ili odlučio ispravljati krive Drine ne takvim trivijalnostima, a vidi me kako sam strgana ili strgan”. Ja ne bih voljela da itko u moje ruke stavi odgovornost za svoju sreću. Zašto? Jednostavno zato jer ne postoji način da negdje nešto ne pogriješim i da nekoga sasvim nenamjerno učinim nesretnim. Ja mogu odgovarati samo za svoju sreću i molim vas preuzmite i vi odgovornost za svoju sreću. Učinite sve da se zavolite. Iscijelite svoje obrasce i uzmite čvrsto uzde svoje sreće. Kao što kaže Rundek u staroj stvari Ena “Ja svoje loše dane volim gristi sam”. No, Darko možda nije znao da kada prestanemo voljeti previše, a sebe počnemo voljeti više, takvih dana za “gristi” ima sve manje.
Za početak se zagrlite i budite nježni prema sebi. To je prvi korak, iako tako blag i bezbolan za neke je pretežak. No, budite ustrajni. Za početak svaki dan u idućih tjedan dana zagrlite se na trenutak, dva i recite si nešto lijepo, nešto što biste voljeli da vam kaže onaj u čijim je rukama vaša sreća (za sada). Pišite si kako se osjećate kad se tako lijepo odnosite prema sebi, možete to napisati i meni, pa ćemo još detaljnije po tome zagrepsti. U svakom slučaju testirajte ovu tako jednostavnu metodu.
Marina
You must be logged in to post a comment Login