Vampirice su bile među nama

Iako mnogi misle, da su se vampirice uglavnom motale oko Drakulinog dvorca u Transilvaniji, istraživanja govore, da su neke od njih bile mnogo bliže nama. Naime, zbog mnogostrukih prepisivanja i prepričavanja povijesnih događaja, većina nas je uvjerena kako je upravo Drakula ili Vlad Tepeš koji dolazi iz gorja u Rumunjskoj zapravo jedini "pravi" vampir. No, takva predodžba vampira potječe zapravo s kraja 19 stoljeća, dok se predožba o vampirima stvarala i mijenjala i prije toga.

Pa tko su onda ti vampiri?

– Mrtvaci koji nisu pravilno pokopani! Onaj koji nije spaljen, odnosno onaj koji nije po propisima sahranjen. Naime, u vrijeme nastanka riječi vampir, mrtve su spaljivali. Ako nekog nisu spalili, nije mogao umrijeti, objasnio je književnik Boris Perić autor romana "Vampir" koji je izašao u Nakladi Ljevak 2006. godine .

Književnik, prevoditelj i novinar Perić, već se godinama bavi vampirima, a s docentom etnologije dr. sc. Tomislavom Pletencem napisao je knjigu „Fantastična bića Istre i Kvarnera“ koja je izašla lani.

Barbara Celjska je predložak za Drakulu

Neki Britanac posjetio je Varaždin, gdje je čuo priču o selu Knegincu, u kojem je navodno Barbara Celjska pila krv na groblju.

– Vjerojatno se radilo o epidemiji tuberkuloze ili nečeg slično pa su ljudi izgledali ispijeno. No, tako je buknula legenda o tome da je Barbara Celjska ustala iz groba u Varaždinu. No, nećemo cjepidlačiti oko toga što je pokopana u Pragu, a vidjeli su je u tom selu da na groblju pije krv, ispričao je Perić.

Barbara Celjska je bila povijesni predložak za legendu o Crnoj kraljici. Bila je i inspiracija za kontesu Carmilu,  koja je opisana u vampirsko-lezbijskoj novel "Carmila" Josepha Sheridana Le Fanua, a on je vampire smjestio u Štajersku. Inače je volio pisati novele o sličnim tajnama.

– Oko Barbare Celjske su se zbilja vukle najčudnije legende – da se bavila vradžbinama, crnom magijom, bila s nečastivim i slično. Najviše razloga za izmišljanje takvih priča su imali plemići koji su se kod nje zaduživali, rekao je Perić.

Barbara Celjska je povijesni predložak za roman "Drakula" irskoga pisca Abrhama Brama Stokera, čije je djelo postalo predložak za istoimeni film.



Krvava grofica

Elizabeth Bathory iz Mađarske, poznata još pod imenom Krvava grofica još je jedan lik koji se veže uz ženski vampirizam.

– Ona je iz Transilvanije koja je onda bila dio Mađarske, a bila je iz politički moćne obitelji. Bathory su imali pravo na poljsku i mađarsku krunu, a legenda o njoj priča kako je dala ubiti oko 600 žena kako bi se mogla kupati u njihovoj krvi. Navodno ju je ta krv pomlađivala, a takvu „kozmetiku“ spominje se i kod Stokerovog Drakule, ispričao je Perić.

Prema legendi, Krvavoj grofici je suđeno zbog vampirizma, a zbog visokog vojničkog podrijetla zazidana je u svom dvorcu u Slovačkoj.

– Vrlo vjerojatno se ništa do toga nije dogodilo nego je u pitanju bila neka politička intriga. Znamo da imamo onaj realni lik i onaj mitološki i da je onaj njezin mitološki zaživio i ona bi ušla u korpus građe o Drakuli. No, možda je i ušla, jer nisam uspio pročitati sve što je on čitao prije nego je napravio Drakulu, zaključio je Perić.

Prvi vampir – Jure Grando

Jure Grando bio je prvi zabilježeni vampir, a zgodu o vampiru iz Kringe (Istra) zabilježio je slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u svojoj knjizi „Slava vojvodine Kranjske“. Etnolog Letenac i knjiženik Perić su potvrdili da je Grando zbilja postojao.

Pisci su tijekom godina prepisivali jedni od drugih, dodavali neka nova „saznanja“ i tako danas dobivamo onu sliku o vampirima koje mi svi imamo – zombiji koji sišu krv, lete, ugodna i uglađena gospoda, velikih seksualnih apetita i šarma, koji ne smiju izlaziti na sunce, boje se svete vode i češnjaka i može se ubiti samo ako ga probodete drvenim kolcem kroz srce.

Uz sve to vampire je jako popularizirao i film – od „Intervjua sa vampirom“ do „Sumraka“.