Važno je zvati se Marija!

Sa službenim ulaskom u Europsku uniju, u kojoj od jučer žive narodi 28 zemalja, odlučili smo se podsjetiti koje su to snažne žene koje su fizički ili umno izgradile povijest ovog živopisnog kontinenta. Od siline žena koje su kreirale Europu morali smo se odlučiti za nekolicinu, a kriterij odabira bilo je ime. Primjetili smo kako se univerzalno ime Marija, Marie ili Maria više puta pojavilo na listama najvažnijih žena europske povijesti, pa i one hrvatske. Provjerite zašto je važno zvati se Marija!

1. Maria Montessori

Marija Montessori bila je talijanska doktorica specijalizirana za psihologiju, antropologiju i pedagogiju. Razvila je drugačiji način postupanja s djecom i njihovog učenja od onog koji je tada bio uvriježen. 1907. godine utemeljila Dječju kuću (Casa dei Bambini) u San Lorenzu, u kojoj razvija metodiku rada s djecom s metalnom retardacijom, a do 1936. otvara nekoliko Montessori škola u Italiji i još nekim zemljama Europe- Španjolskoj,  Berlinu i Amsterdamu.

1934. godine po Mussolinijevom nalogu zatvorene su sve njezine škole u Italiji, a Maria Montessori  zajednom sa sinom Marijem Montessorijem nekoliko godina kasnije odlazi u Indiju. Ova iznimna žena čak je 3 puta predlagana za Nobelovu nagradu za mir.  Unatoč mnogim kontroverzama koje su se povezivale s njezinom školom, ‘Montessori edukacijske ustanove’ proširile su se po cijelom svijetu pa i po Hrvatskoj.

2. Marija Terezija

Marija Terezija je bila jedini ženski vladar svih habsburških posjeda i posljednji član dinastije Habsburg. Gledajući daleko u povijest čini se kako je Marija Terezija vladala skoro cijelom Europom; prvo zahvaljujući svome ocu, braku te značajne političke involviranosti. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske Holandije i brojnih grofovija.

Brakom je bila carica Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, njemačka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije. Dobrodušna i razumna vladarica vodila je čak dva dinastijska rata, a brzo je shvatila da interesi njezinih podanika moraju biti i njeni. Odlučna, ali uvijek spremna priznati da je pogriješila, Marija Terezija sigurno je žena koja je obilježila europsku povijest.

3. Marija Antoaneta

Austrijsku princezu koja se udala za kralja francuske i umrla pod giljotinom većinom ‘krasi’ loša reputacija. Marija Antoaneta bila je petnaesto dijete i najmlađa kći Franje I. i Marije Terezije, a navodno je bila razmažena, rastrošna, pohlepna i ovisna o kocki.

Kolekcija odjeće Marie Antoanete bila je ogromna, a zauzimala je tri cijele sobe u Versaillesu. Te su sobe bile otvorene za javnost pa je svatko mogao doći i gledati njene haljine. Na njenu se garderobu gledalo s više poštovanja nego na nju samu.

Garderoba Marie Antoanete bila je ograničena na 36 haljina za zimu i 36 haljina za ljeto no kraljica je voljela modu pa je naručivala daleko više. Prema etiketi trebala je svaku haljinu nositi samo jedanput, a trebala se presvlačiti tri puta dnevno.

No čini se kako je ipak na lošem glasu bila radi zlobne propagande i sjećanja na poznatu izreku ‘ako nemaju kruha, neka jedu kolače’ koju ustvari nije nikad ni izgovorila. Novije knjige prikazuju je u ljepšem svjetlu, no i dalje ‘vuče’ za sobom staru ljagu.

4. Marie Curie

Pionirka u području radijacije i rengena, dvostruka dobitnica Nobelove nagrade i dio istraživačkog tima Curie koji je činila sa svojim suprugom, Marie Curie je bez sumnje jedna od najpoznatijih znanstvenica svih vremena.

Svoju prvu Nobelovu nagradu za fiziku podijelila je s Pierreom Curie i Henrijem Becquerelom te s time postala prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu. Zalaganje ove Poljakinje u području kemije kasnije je također prepoznato te je 1911. godine i samostalno osvojila Nobelovu nagradu.

5. Marie de Gournay

Rođena u 16. stoljeću no provela većinu svog života u sedamnaestom,  Marie Le Jars de Gournay bila je francuska spisateljica, mislioc, pjesnikinja i biografkinja koja je svoj život posvetila jednakoj edukaciji žena. Kod učenja je bila većinom samouka, tako je naučila latinski i grčki te je počela prevoditi djela velikih mislilaca poput Sallusta, Ovidija, Virgilija i Tacitusa.

Zanimljivo je da današnji čitatelji smatraju Mariejina djela ispred njezinog vremena, dok su je tada kritizirali da je staromodna.

6.  Josephine de Beauharnais

Ako ste mislili da smo se zabunili i stavili jednu Jozefinu među Marije prevarili ste se! Napoleonova Jozefina zapravo se zvala Marie Rose Josephine Tascher de la Pagerie. Josephine  je postala uvažena Parižanka onoga trena kada se udala za francuskog aristokrata Alexandrea de Beauharnaisa. Kasnije je zbog tog istog aristokratskog podrijetla, između ostalog, njezin suprug zarobljen zajedno s njom, i osuđen na smrt. Kao udovica, Jozefina je bila ljubavnica nekoliko istaknutih političkih figura.

1795. upoznala je šest godina mlađeg generala Napoleona Bonapartea i tada je započela njihova romansa. Prije no što je započela vezu s budućim francuskim carem svi su je zvali po njezinom prvom imenu Marie Rose, no to ime se nije sviđalo Napoleonu koji ju je zvao Josephine kako se i kasnije s njim u braku i sama predstavljala.

Kada se 1804. godine Napoleon sam okrunio carem, caricom je postala Jozefina. Iako je francuski car posvojio dvoje djece iz njezina predhodnog braka, Jozefina i Napoleon nisu imali zajedničke djece. Smatra se da je Jozefina ušla u preuranjenu menopauzu zbog stresa pretrpljenog u zatvoru, te da je zbog toga bila neplodna.

Kad je postalo jasno da Jozefina neće Napoleonu roditi sina, pristala je na razvod kako bi mu omogućila da se oženi mlađom ženom koja bi mu mogla roditi nasljednika. Nakon razvoda Jozefina je živjela u vlastitom dvorcu u Parizu i bavila se hortikulturom. Ostala je u dobrim odnosima s Napoleonom, te se smatra da je jedino što je ikada stalo između njih bila njezina neplodnost.

7. Marija Jurić Zagorka

Malo toga je poznato o ranom životu ove najčitanije hrvatske književnice. No, o njezinom novinarskom radu i beletristici priča se i dan danas. Svoju novinarsku karijeru počela je u Obzoru na osnovu jednog dobrog članka koji je bio odraz rodoljubnog i društvenog revolta, pod nazivom Jedan časak.

U redakciju Obzora ulazi kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku. Pisala je u posebnoj, odvojenoj sobi kako je nitko ne bi vidio jer je žena. Mogla je pisati što je htjela, ali anonimno. Ovakva diskriminacija Zagorku je ljutila i vrijeđala, ali nije iznenadila. Time je postala prva profesionalna novinarka. Jedno vrijeme je i uređivala Obzor.

Pokrenula je i uređivala ‘Ženski list’, prvi hrvatski časopis za žene, i ‘Hrvaticu’. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji ju je nagovarao na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti.

Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana. Ondašnja kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu, pa bi se moglo reći da je i ona, kao i neke druge dame s našeg popisa, živjela ispred svog vremena.