Spojite se s nama

Bok, što tražiš?

SheShe

Suncokreti na oblacima

Znam ja da nije sramota potražiti pomoć…

Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih…

Baš sam se danas bavila mišlju kako mi je, možda, sada pravo vrijeme za potražiti stručnu pomoć i porazgovarati s nekim o svom problemu, s nekim tko mi, možda, može više pomoći nego što mogu sama sebi.

U našim glavama, svi imamo svakakvih problema, briga, izazova. Nema osobe na svijetu koja živi savršen i sretan život bez razmišljanja, samoanaliza, propitkivanja i izazova.

Pored svih izazova s kojima se susrećem, rješavam ih sistematski i polako, razgovaram o njima, dijelim ih s drugim ljudima, educiram se, otvoreno i bez imalo srama razgovaram o njima pokušavajući naći rješenje na što lakši i ugodniji mogući način.

I ne sramim se, dapače, sva sam si važna kad moram nešto riješiti sama sa sobom.

Skupljačica

Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih… Jednom riječju – strašno!

Otac mi je umro prije nešto više od 4 godine i, jedino što mogu reći, da ja i dalje čuvam njegove opuške koje sam sasvim slučajno našla u garaži. Debelo sam svjesna svog problema jer mi gotovo svakodnevno postaje sve veći i veći i sve me više guši, kako u glavi tako me guši i u mom životnom prostoru.

Fino krenem čistiti svoj ormar, izvadim svu garderobu iz ormara, jer skoro ništa od robe koju sam uredno naslagala ne nosim, jer, ili mi ne odgovara veličina, ili mi je de mode, ili sam promijenila đir – uglavnom, ne nosim!

I onda iznad svakog odjevnog predmeta gatam, što ću s njime, baciti, pokloniti, što?

Naravno, opet sve uredno vratim u ormar uvjeravajući samu sebe kako će mi možda ipak jednom zatrebati, jer moda se vraća (tu ne razmišljam da ja ne vraćam kile koje sam naslagala) ili se tješim da nešto ne mogu dati/pokloniti jer sam baš taj komad skupa platila pa mi je šteta?!

Nije to stvar samo odjeće

Nailazim već godinama na problem odvajanja od djetetovih crteža, njegove odjeće, igračaka, tatinog alata, okrhnutih šalica i suvišnih servisa, kamenčića s ne znam kojih sve plaža i iz kojih godina… Maminog porculana iz Češke?! Wtf?

Ponekad se uhvatim u koštac sama sa sobom pa se ohrabrim i dam si priliku da se riješim suvišnih stvari, ali to nije samo tako, nije jednostavno.

Bacanje, darivanje, rješavanje – to je proces. To je nešto što traje. Odvajanje, razmišljanje, tuga i, naravno, na kraju dolazi famozno preispitivanje; jesam li učinila ispravno?

Oduvijek se divim prijateljicama koje svoj životni prostor tako lako rasterete bez imalo pitanja, stajanja, razmišljanja, bez imalo ičega….

Stvarno im se divim jer ja to ne znam, ja to ne mogu. Mene to sve boli, sve mi je uspomena na nešto.

Jedino što znam da sam svjesna svog problema, da radim na njemu, a rezultat će doći kad dođe…

Ne znam kako vi, ali meni u mojoj glavi sve te stvari “trebaju”, a ustvari mi nikad niti ne zatrebaju, ma ni ne sjetim se da ih uopće imam, ali neka su one tu sa mnom…

Više

Dobar posao

Uopće nije važno je li vaš pogled na život ‘polupuna’ ili ‘poluprazna’ čaša, činjenica je da je izazov kreirati pozitivan stav.

Horoskop

Nažalost, ne postoji čarobni štapić za eliminaciju tuge.

Istaknuto

Nažalost ili na sreću, više ni sama ne znam što je ispravno - vrijeme će pokazati.

Duh i tijelo

Kod onkoloških bolesnika posebno je teško razlikovati tugu od depresije.

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.