Bojimo li se komunicirati?

komunicirati

Moji tekstovi produkt su moje glave i mojih ruku, dakle, autorski i kao takvi jedinstveni. Moji tekstovi vežu se uz živote kako mojih prijatelja, poznanika tako i uz moj vlastiti život. Svi ovi ispisani redci moje su impresije svijeta, gledane mojim očima, isfiltrirane kroz moju glavu, s mojim osobnim stavovima i razmišljanjima.

Upravo neki dan opet sam došla do jedne famozne i velike spoznaje, a to je da se većina ljudi boje iskrene i otvorene komunikacije. Komuniciramo svakodnevno i lako nam je pričati o vremenu, o modi, o cipelama, pa čak i djeci, knjigama, lako nam je tračariti susjede, ali koliko sam skužila otvoreno nešto reći nekom u lice, a ako se tiče nas samih, vrlo je teško.

Iznenadila sam se koliko je ljudima to teško, svoje neslaganje s nekom nastalom situacijom nikad ne iznesu jer se boje ne znam čega. Valjda se boje da će u nečijim očima ispasti loše osobe ako kažu što misle ili ukoliko iskreno progovore o tome da ih je sugovornik povrijedio ili se loše ponaša prema njima.

Zašto se toliko bojimo reći što mislimo?

Možda iz nekog straha da ćemo izgubiti tu osobu? Osobnog sam mišljenja da mi je čak i bolje izgubiti osobe koje mi nanose psihičku bol pa makar bile u mom životu i 20 godina, nego ih imati pored sebe i slušati njihova verbalna maltretiranja.

Često čujem kako mi neki pojedinci kažu: “Pa ne možeš to pitati” ili “Ne možeš to reći, pa on je doktor ili učiteljica ili što god”. Uvijek mi je odgovor isti: “Ok, pa neka je doktor, poštujem ga, ali ja imam pravo pitati ono što mene zanima. Na kraju krajeva, osim što je doktor, isto tako je samo čovjek kao i svi mi ostali i dajem si apsolutno pravo izraziti svoje mišljenje ili neslaganje oko nečega što se tiče mene kao pojedinca.”

Ljudi moji, pa to je samo doktor, pa nije bog. Ma da je i sam bog imala bih i njemu par pitanja za postaviti, osobno ne vidim problem i naježim se od pitanja: “Kako možeš pitati, reći ili slično.” U čemu je problem?

Kvalitetna komunikacija je najvažnija

komunicirati

Neki dan sam isto tako svjedočila jednoj situaciji, odnosno bila i aktivni sudionik. Naime, imamo mali problem u našem razredu i cijele godine roditelji su nezadovoljni jednom učiteljicom. Prigovaraju, ćakulaju po parku, žale se razrednoj učiteljici, nalaze se po kavama i žale se jedan drugome. U biti, svi se bune i žale i sve na sitno. Vrag je odnio šalu i učiteljica sazove hitan izvanredni sastanak na zadanu temu da vidimo što mi kao roditelji možemo učiniti za dobrobit naše djece. Ne moram ni reći da se od nas XY pojavilo samo troje roditelja! Samo troje – poražavajuće do kraja.

Odjednom je ispalo da nitko od roditelja koji verbalno “pale na lomači” učiteljicu od samog početka godine nema problema s predmetnom učiteljicom niti svojom djecom. Šok i nevjerica!

Dakle, kad je trebalo nešto iskomunicirati, susresti se “licem u lice” i izraziti svoje nezadovoljstvo te iznijeti svoje prijedloge kako bi unaprijedili rad i kvalitetu, svi do jednog su bili “prezadovoljni”. Apsurd!

Slobodno kažite onom drugom: “Ne želim da se tako ponašaš prema meni, ne volim takav ton razgovora, ne slažem se s tobom, mislim drugačije, ne osjećam se dobro kad mi to radiš.” Svaka ova rečenica dio je nas i onoga što nosimo u sebi. Svaka izjava takvog tipa sasvim je u redu i ne bi se trebalo bojati izraziti. Pa neće te nitko spaliti “na lomači” ako nešto nećeš ili ako kažeš kako se osjećaš. Naravno da tu prvenstveno mislim da komunikaciju bez vulgarnosti ili bilo kakvih pogrdnih izraza.

Komunikacija je zdrava i potrebna. Još uvijek nismo na tom nivou da jedan drugome čitamo misli. Kako onaj drugi može znati što nam je u glavi? Nikako! Stoga je potrebno odbaciti te barijere i barem pokušati reći. Nitko nas neće pojesti ako naglas izrazimo svoj stav i mišljenje te ako imamo neko pitanje. Evo, ja stalno nešto pitam i izražavam se pa sam još tu već popriličan broj godina.

Dapače, čak mislim da te ljudi nekako i više cijene i vole, stoga komunicirajte, ali kvalitetno.

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima
Kontakt: [email protected]
Foto: Pixabay