Hamam sultanije Hurem

Prelijepa sultanija Hurem najbolje je znala koliko je važno davati dovoljno pažnje svojem tijelu. Redovito je posjećivala hamam – tradicionalno tursko kupatilo.

Kupanje u hamamu bilo je dio obreda i užitka, a uključivalo je saunu, koja se neprestano zagrijavala toplim suhim zrakom, gdje je počinjao obred kupanja, znojenja i čišćenja organizma.

Nakon preznojavanja, slijedilo je kupanje hladnom vodom i masaža te odlazak u sobu za hlađenje i relaksaciju.

Ayasofya Hurem Sultan hamam datira iz 1556. godine i savršen je spoj arhitekture srednjeg istoka, estetike i relaksacije. Kupatilo je na zahtjev slavne sultanije projektirao tadašnji glavni arhitekt Osmanskog Carstava, Mimar Sinan, a malo je reći da je pazio na detalje.

Jedan od najljepših spomenika kulture u Istambulu bio je zatvoren dugi niz godina, kada je služio kao skladište papira i ulja, a ponovno je obnovljen 1957. godine.

Povijest javnih kupelji seže još u Rimsko carstvo, što potvrđuju ostaci Pompeja. Naime, Rimljani su već tada bili svjesni važnosti ugode i opuštanja u životu čovjeka. Bogatu baštinu nastavili su Bizantinci koji su utjecali na Osmanlije. Tako je na vrhuncu Carstva svaki 'kvart' u Istambulu imao svoj hamam s toplim i hladnim kupeljima, fontanama i mramornim stropovima.

Osim užitka, ove oaze mira, imale su značajnu ulogu u životu Osmanlija i zbog vjere. Prema Kur'anu, čistoća nije samo važan, nego i temeljni dio vjere, a mramorni hramovi služili su i kao mjesto sastanaka mještana.

Kultura uživanja u toplim kupeljima polako se širila na Zapad, a danas uključuje ritual korištenja parne saune, različitih pilinga, obloga te masaže koji liječe tijelo i dušu.