Što o depresiji tvrdi autor koji piše o sreći?

Nova knjiga Meika Wikinga, Lykke – potraga za najsretnijim ljudima na svijetu ponovo je otvorila pitanje o računanju sreće i elementima koji bi nam eventualno mogli pomoći da osmijeh što dulje ostane na licu. Sumnjičava lica često se pitaju kako je moguće da Danci, narod koji koristi najviše antidepresiva, može biti jedan od sretnijih? Donosimo odgovore na ova pitanja i to upravo uz pomoć navedene knjige.

Depresija se ne događa nekom drugom

Meik Wiking u knjizi poglavlje posvećuje depresiji, navodeći svoj susret i razgovor s mladim Korejancem koji mu je priznao da je njegova majka umrla kad joj je bilo četrdeset devet od depresije. Južna Koreja, naime, ima najvišu stopu samoubojstava u zemljama OECD-a i visoku stopu depresije. Nažalost, duševne bolesti prati velika društvena stigma u Južnoj Koreji – kao i u mnogim drugim zemljama – što rezultira izostankom liječenja, a to može imati pogubne posljedice. Kad je riječ o uzimanju  antidepresiva, od dvadeset osam zemalja članica OECD-a Južna Koreja nalazi se na dvadeset sedmom mjestu; Danska je na sedmom. Znači li to da su Danci deprimiraniji od Korejaca? Ne, to samo znači da je oboljelima od depresije u Danskoj zajamčena prikladna pomoć i liječenje.

Kako bismo se borili protiv te stigme, Meik ističe da trebamo što više naučiti o duševnim bolestima i više djelovati. Moramo na glas izgovoriti riječi kojih se užasavamo kako bi izgubile moć koju imaju nad nama i kako se ne bismo morali boriti s njima u tišini.

Navodi da je prije dvije godine skupina danskih pisaca, manekenki i filmskih redatelja pristala sudjelovati u dokumentarnoj seriji koja se prikazivala na nacionalnoj televiziji, u kojoj su javno progovorili o tome kako su se nosili s različitim duševnim bolestima. Nedavno je i princ Harry priznao da je patio od određenih tegoba izjavljujući kako je “nebrojeno puta bio na rubu živčanoga sloma”; danas pak potiče druge da ne oklijevaju i potraže pomoć jer razgovor o duševnim bolestima više ne smije biti tabu.

Naputak za sreću

„POČNITE GOVORITI O MENTALNOM ZDRAVLJU“ – tvrdi Meik Wiking

Sljedeći put kad upitate nekoga kako je, doista pokažite zanimanje i nemojte nasjesti na klasično:

“Ah, ide.”

Prema izvješćima Zaklade za duševno zdravlje u Ujedinjenom Kraljevstvu gotovo je polovica odraslih osoba koje žive na selu uvjerena da je za života patila od nedijagnosticiranih duševnih tegoba, a samo ih je trećina dobila i dijagnozu: svaki tjedan šestina odraslih osoba doživljava simptome uobičajenih mentalnih poteškoća poput anksioznosti i depresije.

Nemojte se bojati upitati prijatelje, članove obitelji ili kolege kako se uistinu osjećaju. I nemojte prihvatiti jezgrovit odgovor. Na mrežnoj stranici mentalhealth.gov (pronaći ćete ju na mrežnoj stranici Američkoga ministarstva zdravlja, odnosno Department of Health and Human Services) može se naći mnogo savjeta o tome kako razgovarati s prijateljima ili članovima obitelji o duševnom zdravlju. Tako ćete, primjerice, pročitati da spomenutu temu možete načeti na različite načine: “Zabrinut sam za tebe. Da porazgovaramo o tome kako ti je? Ako ne želiš razgovarati sa mnom, s kime bi bio spreman razgovarati? Čini mi se da prolaziš teško razdoblje. Kako da ti pomognem da potražiš pomoć?” Ili “Stalo mi je do tebe i želim čuti kako ti je. Hoćeš li mi iskreno reći kako se osjećaš?”

Danska nije utopija

Autor po svemu sudeći – promišljeno i bez idealiziranja govori o problemima koji tište i njegovu zemlju. Ekonomska sigurnost zemlje nije jedini uvjet za sreću pojedinca, stoga valja razmotriti sve elemente koje ovaj autor donosi u novoj knjizi i shvatiti da za sreću – nije potrebno mnogo: http://mozaik-knjiga.hr/proizvod/lykke-potraga-najsretnijim-ljudima-svijetu/