Antioksidansi su skupina različitih prirodnih spojeva koji u organizmu čovjeka igraju važnu ulogu zaštite od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Dva su izvora antioksidansa – naš organizam je sposoban proizvesti antioksidanse, uz pomoć vitamina i minerala, a drugi je vanjski izvor – hrana.
Kada bi to stručnije objašnjavali onda bismo mogli reći da su antioksidansi tvari koje štite stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala koji su, pak, kemijski spojevi velike reaktivnosti nastali uslijed prisustva "nesparenih" elektrona u vanjskoj elektronskoj ljusci.
Nastaju svakodnevno u organizmu kao proizvodi razlaganja kisika u procesu oksidacije hrane u stanicama, odnosno stvaranja energije neophodne za život. Vezivanjem slobodnih radikala na lipide, ugljikohidrate, bjelančevine i genetski materijal nastaju nove lančane reakcije i oštećenja.
Nagomilavanje tih slobodnih radikala narušava zdravlje i ubrzava starenje pa postajemo podložni nizu degenerativnih promjena.
Antioksidansi u šarenom voću i povrću
U medicini je polovicom prošlog stoljeća iznesena teorija o slobodnim radikalima kao uzročnicima svih bolesti i izravnim krivcima za starenje i odumiranje tijela, danas doktori kažu da baš i nije u potpunosti tako, ali ipak što više antioksidansa unosimo i proizvodimo, to imamo bolju osnovu za zdrav organizam.
Najviše antioksidansa nalazi se u svježem voću i povrću. Antioksidansi su najčešće pigmenti u hrani, koji joj daju boju, pa tako treba birati što šareniju hranu. Osim voća i povrća i cjelovite žitarice sadrže na stotine antioksidansa – vitamina i fitokemikalija – koji često djeluju podupirući jedni druge (sinergistički).
Problem nastaje kada se zanemari unos potrebnih količina voća i povrća, i prehrana uglavnom zasniva na pečenoj, prženoj ili industrijski obrađenoj hrani, koja na taj način gubi dragocjene antioksidanse. Tada ljudi posežu za pripravcima vitamina i minerala, nastojeći na umjetan način nadoknaditi propušteni unos običnom hranom.
4 najvažnijih – vitamin C i E, selen i beta karoten
Nedostatak antioksidansa može dovesti do srčanih oboljenja, dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, osteoporoze, plućnih bolesti i raka.
Ukoliko ih organizam ima dovoljno isti usporavaju starenje, snižavaju razinu kolesterola, smanjuju rizik od ateroskleroze, štite od srčanog i moždanog udara, pomažu suzbijanju rasta tumora, pomažu detoksikaciju kancerogenih tvari, usporavaju napredovanje Alzheimerove bolesti, štite oči od procesa odumiranja makule, pomažu u obrani od štetnih posljedica duhanskog dima, pružaju zaštitu od kroničnih plućnih bolesti kao što su astma, bronhitis i emfizem te pružaju zaštitu od ekoloških zagađivača.
Ukoliko si ne živite baš najzdravije, a dovoljno je već da živite u gradu, smogu, pušite ili pojedete neku ne zdravu hranu, onda ravnotežu u organizmu možete popraviti koristite li karotenoide, od kojih su najpoznatiji beta karoten, likopen i lutein, flavonoide i izoflavone, vitamine A, C i E, minerale selen i cink, koenzim Q, povrće iz roda krstašica i allium (češnjak), borovnicu, ginko bilobu, glutation, liponsku kiselinu, melatonin i superoksid dizmutazu.
Otuda ne čudi i zvanična preporuka američke organizacije FDA (Food and Drug Administration), prema kojoj bi hranom trebalo unositi četiri važna antioksidansa. To su vitamin C, beta karoten (prekursor vitamina A), vitamin E te selen.
Pri tom ne treba zaboraviti ni na blagotvorne učinke katehina iz zelenog čaja te razne kozmetike koja sve učestalije i putem kože u organizam ubacuje antioksidanse.
Kada bi to stručnije objašnjavali onda bismo mogli reći da su antioksidansi tvari koje štite stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala koji su, pak, kemijski spojevi velike reaktivnosti nastali uslijed prisustva "nesparenih" elektrona u vanjskoj elektronskoj ljusci.
Nastaju svakodnevno u organizmu kao proizvodi razlaganja kisika u procesu oksidacije hrane u stanicama, odnosno stvaranja energije neophodne za život. Vezivanjem slobodnih radikala na lipide, ugljikohidrate, bjelančevine i genetski materijal nastaju nove lančane reakcije i oštećenja.
Nagomilavanje tih slobodnih radikala narušava zdravlje i ubrzava starenje pa postajemo podložni nizu degenerativnih promjena.
Antioksidansi u šarenom voću i povrću
U medicini je polovicom prošlog stoljeća iznesena teorija o slobodnim radikalima kao uzročnicima svih bolesti i izravnim krivcima za starenje i odumiranje tijela, danas doktori kažu da baš i nije u potpunosti tako, ali ipak što više antioksidansa unosimo i proizvodimo, to imamo bolju osnovu za zdrav organizam.
Najviše antioksidansa nalazi se u svježem voću i povrću. Antioksidansi su najčešće pigmenti u hrani, koji joj daju boju, pa tako treba birati što šareniju hranu. Osim voća i povrća i cjelovite žitarice sadrže na stotine antioksidansa – vitamina i fitokemikalija – koji često djeluju podupirući jedni druge (sinergistički).
Problem nastaje kada se zanemari unos potrebnih količina voća i povrća, i prehrana uglavnom zasniva na pečenoj, prženoj ili industrijski obrađenoj hrani, koja na taj način gubi dragocjene antioksidanse. Tada ljudi posežu za pripravcima vitamina i minerala, nastojeći na umjetan način nadoknaditi propušteni unos običnom hranom.
4 najvažnijih – vitamin C i E, selen i beta karoten
Nedostatak antioksidansa može dovesti do srčanih oboljenja, dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, osteoporoze, plućnih bolesti i raka.
Ukoliko ih organizam ima dovoljno isti usporavaju starenje, snižavaju razinu kolesterola, smanjuju rizik od ateroskleroze, štite od srčanog i moždanog udara, pomažu suzbijanju rasta tumora, pomažu detoksikaciju kancerogenih tvari, usporavaju napredovanje Alzheimerove bolesti, štite oči od procesa odumiranja makule, pomažu u obrani od štetnih posljedica duhanskog dima, pružaju zaštitu od kroničnih plućnih bolesti kao što su astma, bronhitis i emfizem te pružaju zaštitu od ekoloških zagađivača.
Ukoliko si ne živite baš najzdravije, a dovoljno je već da živite u gradu, smogu, pušite ili pojedete neku ne zdravu hranu, onda ravnotežu u organizmu možete popraviti koristite li karotenoide, od kojih su najpoznatiji beta karoten, likopen i lutein, flavonoide i izoflavone, vitamine A, C i E, minerale selen i cink, koenzim Q, povrće iz roda krstašica i allium (češnjak), borovnicu, ginko bilobu, glutation, liponsku kiselinu, melatonin i superoksid dizmutazu.
Otuda ne čudi i zvanična preporuka američke organizacije FDA (Food and Drug Administration), prema kojoj bi hranom trebalo unositi četiri važna antioksidansa. To su vitamin C, beta karoten (prekursor vitamina A), vitamin E te selen.
Pri tom ne treba zaboraviti ni na blagotvorne učinke katehina iz zelenog čaja te razne kozmetike koja sve učestalije i putem kože u organizam ubacuje antioksidanse.
You must be logged in to post a comment Login