Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić potpisao je ovih dana Ugovor o sufinanciranju rada Savjetovališta i skloništa za žrtve nasilja u obitelji i Ugovor o sufinanciranju rada Savjetovališta i skloništa za žene i njihovu djecu žrtve nasilja u obitelji. Grad Zagreb sudjelovat će u financiranju s 30 posto, jednako kao i županija, odnosno Vlada, a preostalih deset posto će se prikupiti kroz donacije.
– S obzirom da smo nevladina udruga i dosad smo se osiguravali tijekom cijele godine putem javnih natječaja, ovo nam zbilja puno znači. Kako nam budžet nije bio mali, trebalo ga je ipak namaknuti. Inače, svaka od pet kuća: Autonomna ženska kuća Zagreb, Ženska pomoć sada iz Zagreba, Korak iz Karlovca te Sigurna kuća iz Pule i Slavonskog Broda imaju određen budžet prema kapacitetu. Dakle, ova akcija polučila je uspjeh i donijela sigurnost za godinu pred nama,– rekla je za portal She.hr Marijana Zrinka Jegrišnik, koordinatorica Ženske pomoći sada.
K tome, misli da je to veliki iskorak u radu pa će se više moći posvetiti ženama i djeci u kući. Inače, načelni ugovor je potpisan 25. studenog prošle godine, a uskoro slijedi potpisivanje sa županijama.
Najviše poziva iz Zagreba
Jegrišnik je istakla kako je prošle godine uočeno malo povećanje broja žrtava nasilja u odnosu na prijašnje – dva do tri posto, dok je prije bilo čak deset do 15 posto. Smatra da je razlog tome što se žene boje prijaviti zlostavljača zbog sankcija koje mu prijete (prekršajni sud, pa kazna), kao i određena tišina u javnosti glede tog problema.
Na SOS telefon godišnje zaprime između 4300 i 4500 poziva iz cijele Hrvatske. Najviše ih je iz Zagreba, zatim Križevaca i Čakovca pa Dalmacije.
Kapaciteti skloništa su za osam žena i šestero djece, a mogućnost boravka u skloništu je maksimalno do šest mjeseci, zavisno o situaciji u kojoj se žrtva nalazi. Žrtvama nasilja i njihovoj djeci pruža se besplatna pravna i psihosocijalna pomoć te je život i rad sa žrtvama u skloništu organiziran i pod stalnim nadzorom stručnih osoba.
U planu stambene zajednice
– Želja nam je u budućnosti osigurati stambene zajednice za žrtve nasilja kako bi imale sigurnost i nakon izlaska iz skloništa. Nažalost, svaka treća žena koja je boravila u skloništu ponovo se vraća u njega. Ponajviše, jer se zlostavljač ne mijenja, ako ne pristane na stručni tretman, primjerice kod prof. Ajdukovića iz Modusa ili u Doma Duga. A s druge strane, žena se nada poboljšanju i promjeni. K tome, žene su najčešće ekonomski ovisne o njima pa je to tužniji dio priče,– ispričala je koordinatorica.
Ujedno, njezina je poruka da nikada ne treba odustati od prijave, jer uvijek postoji svjetlo na kraju tunela. A jedno od njih je podrška nekog od skloništa za žene i djecu.
– S obzirom da smo nevladina udruga i dosad smo se osiguravali tijekom cijele godine putem javnih natječaja, ovo nam zbilja puno znači. Kako nam budžet nije bio mali, trebalo ga je ipak namaknuti. Inače, svaka od pet kuća: Autonomna ženska kuća Zagreb, Ženska pomoć sada iz Zagreba, Korak iz Karlovca te Sigurna kuća iz Pule i Slavonskog Broda imaju određen budžet prema kapacitetu. Dakle, ova akcija polučila je uspjeh i donijela sigurnost za godinu pred nama,– rekla je za portal She.hr Marijana Zrinka Jegrišnik, koordinatorica Ženske pomoći sada.
K tome, misli da je to veliki iskorak u radu pa će se više moći posvetiti ženama i djeci u kući. Inače, načelni ugovor je potpisan 25. studenog prošle godine, a uskoro slijedi potpisivanje sa županijama.
Najviše poziva iz Zagreba
Jegrišnik je istakla kako je prošle godine uočeno malo povećanje broja žrtava nasilja u odnosu na prijašnje – dva do tri posto, dok je prije bilo čak deset do 15 posto. Smatra da je razlog tome što se žene boje prijaviti zlostavljača zbog sankcija koje mu prijete (prekršajni sud, pa kazna), kao i određena tišina u javnosti glede tog problema.
Na SOS telefon godišnje zaprime između 4300 i 4500 poziva iz cijele Hrvatske. Najviše ih je iz Zagreba, zatim Križevaca i Čakovca pa Dalmacije.
Kapaciteti skloništa su za osam žena i šestero djece, a mogućnost boravka u skloništu je maksimalno do šest mjeseci, zavisno o situaciji u kojoj se žrtva nalazi. Žrtvama nasilja i njihovoj djeci pruža se besplatna pravna i psihosocijalna pomoć te je život i rad sa žrtvama u skloništu organiziran i pod stalnim nadzorom stručnih osoba.
U planu stambene zajednice
– Želja nam je u budućnosti osigurati stambene zajednice za žrtve nasilja kako bi imale sigurnost i nakon izlaska iz skloništa. Nažalost, svaka treća žena koja je boravila u skloništu ponovo se vraća u njega. Ponajviše, jer se zlostavljač ne mijenja, ako ne pristane na stručni tretman, primjerice kod prof. Ajdukovića iz Modusa ili u Doma Duga. A s druge strane, žena se nada poboljšanju i promjeni. K tome, žene su najčešće ekonomski ovisne o njima pa je to tužniji dio priče,– ispričala je koordinatorica.
Ujedno, njezina je poruka da nikada ne treba odustati od prijave, jer uvijek postoji svjetlo na kraju tunela. A jedno od njih je podrška nekog od skloništa za žene i djecu.
You must be logged in to post a comment Login