Kronična bolest jednog člana obitelji može uzrokovati velike emocionalne poteškoće unutar cijele obitelji i tako negativno utjecati na mogućnost pružanja utjehe oboljelom, koja mu je možda i najpotrebnija. Brojne su studije pokazale kako će obitelji u kojoj jedan član ima problema s mentalnim zdravljem često patiti radi anksioznosti i depresije te će češće potražiti pomoć stručnjaka.
Pokazalo se i kako obitelji pacijenta koji je preživio moždani udar često pate od emocionalnog stresa, loše kvalitete života i depresije. Istraživanja provedena nad obiteljima u kojima jedan član ima rak pokazuju kako oni osjećaju anksioznost i stres u jednakoj razini u kojoj to osjeća pacijent. Slično se pokazalo i kod artritisa i dijabetesa, koji može imati negativne posljedice na zdravlje cijele obitelji. (Više možete pročitati na linku http://www.icmpe.org/test1/journal/issues/v6pdf/6-013_text.pdf)
Postavlja se pitanje kako razgovarati s oboljelim članom obitelji i gdje potražiti pomoć? Odgovor smo potražili kod stručnjakinje, profesorice psihologije Maje Vučić koja navodi kako dijagnoza jednog člana obitelji znači dijagnozu za cijelu obitelj.
„Svatko unutar obitelji svoje emocije u tim trenucima pokazuje na različite načine, a često se događa da se o toj temi ne razgovara – pitanja se ne postavljaju na glas. Vjeruje se i kako se tako pošteđuje i najmlađe članove obitelji, ali istina je da djeca osjećaju sve pa ako im se ne objasne činjenice, u njihovoj glavi cijela slika može biti puno gora nego što ustvari je“, kaže nam Maja.
Kako razgovarati s osobom koja živi s teškom dijagnozom?
Smijemo uvijek pitati osobu kako se osjeća i kako se nosi sa svojim stanjem, a kako smo svi veliki stručnjaci kad je naš život u pitanju, ona će sama odlučiti što će vam reći, a što ne. S tim pitanjem ne možemo pogriješiti; upravo tako dajemo podršku. Možemo i pitati kako pomoći u cijelom procesu. Nikako nije dobro zaključivati što osobi treba, a što ne – bez da pitamo.
Smanjivati ili preuveličavati problem također nije dobar korak. Isto tako valja imati na umu da neki ljudi vole brigu i pažnju, a drugi ne. Odluka je njihova i mi je moramo prihvatiti.
Dakle ne vole svi primati istu vrstu podrške?
Ako govorimo o onima koji su suočeni s teškim dijagnozama i kroničnim bolestima, postoje dva tipa osoba.
Prvi su oni koji će reći sad je svemu kraj, tako ništa ne mogu, pa bolje da sjedim sam u kući i tugujem. Mi stručnjaci ćemo uvijek savjetovati da je potrebno unatoč bolesti pronaći sadržaje koji će poboljšati kvalitetu života i razgovarati. Ako je u pitanju kronična bol – zar je bolje sjediti i patiti ili je možda bolje otići u kazalište, gdje će osjećaj boli vjerojatno biti puno slabiji jer je osoba koncentrirana na ono što se oko nje događa.
Dijagnozu isto svatko može prihvatiti na drugi način pa će jedne to strašno potresti i oni će se često prepustiti razmišljanjima o još većim problemima koji bi se mogli stvoriti. To je jedan stalni krug brige koji uzrokuje anksioznost i tu tijelo jednako stradava jer je stalno spremno na opasnosti.
Drugi će stanje prihvatiti i pitati se što mogu napraviti da im bude bolje i to je sigurno pravi put – usmjeravanje misli na ono što se može napraviti, a ne na ono što može poći krivo.
Psihološki čimbenici možda nisu presudni u razvoju bolesti, ali sigurno igraju važnu ulogu. Koliko je važno štititi i njegovati naše psihičko zdravlje kako bismo prevenirali razvoj bolesti?
Psihičko i fizičko zdravlje su usko povezani pa ako ne njegujemo jedno, vjerojatno će ono drugo patiti. Ako netko ima dijagnozu, mora piti lijekove. Ako pati od depresije, mora ići na terapiju i dovesti stanje pod kontrolu. Svaka psihička promjena radi disbalans u tijelu, hormonalni ili kemijski, a to utječe direktno na naše zdravlje.
Hoće li žene više patiti od posljedica stresa?
Žene po prirodi više govore o problemima, nama je prirodno posegnuti za podjelom problema s drugima. Jedan tipičan muškarac će možda o njemu progovoriti kad se stvar riješi, oni ne dijele, oni su skloni rješavanju problema unutar sebe. Dijeliti je ipak pametnije, jer možemo čuti rješenje koje nama ne bi palo na pamet, savjete koje inače ne bismo dobili.
Pravovremena psihološka pomoć je iznimno važna. Imaju li se pacijenti kome obratiti?
Kod nas je radi nedostatka kadra unutar sustava teško dobiti pravovremenu psihološku podršku i pomoć, ali po bolničkim odjelima viđam da postoji stručno osoblje koje će pružiti ruku podrške. Naši prijatelji i obitelj, koliko god nas vole i koliko god željeli, nemaju često kapacitet pomoći, a pacijent će sigurno lakše proći kroz probleme uz stručnu podršku. Oni će dati odgovore na pitanja koja se bojite postaviti prijateljima i obitelji, često iz želje da ih zaštiti.
Možemo li sami kako zaštiti svoje mentalno zdravlje?
Danas je u poslovnom okruženju normalno čuti da je netko pod velikim stresom, a mene kao stručnjaka brine da je to postalo normalno i da je ok biti preopterećen.
Potrebno nam je svima naučiti kako upravljati sobom, reorganizirati život tako da izbjegavamo koliko je moguće stres, a tako ćemo zaštiti i naše fizičko zdravlje.
Partneri projekta #brinimojednaodrugoj: Biobaza, Intimina, nutribullet, OMNi-BiOTiC, Tvornica zdrave hrane, Uriage, Argentum, Lactogyn, Libresse, Poliklinika Medikol, Pharmeria & Femimaxx, Yasenka
