Beginning of the journey prvi je u nizu evenata koji se u organizaciji Executive Business cluba (WEBC) održava 17. travnja u Business Clubu 5 u Zagrebu. Razgovarali smo s Danijelom Lončarić, globalno akreditiranim transformativnim coachom, ženom s više od 20 godina iskustva u korporativnom svijetu, koja je zajedno s poslovnim strategom i suvlasnikom Business Cluba 5 Vandrijem Montabelom, osnivačica WEBC-a.
Uspješna ste poslovna žena i samohrana majka s dugogodišnjom karijerom. Kako biste opisali život u jednoj rečenici?
Ako bih trebala odgovoriti u jednoj rečenici, rekla bih – puno uspona i padova s mnogo nepoznanica, bez jasne perspektive i cilja kamo točno trebam doći, kao i s beskonačno puno preispitivanja idem li pravim putem, no, s toliko tvrdoglavom vjerom u sebe, u ono iznutra, glas koji me zvao i vodio, kad sam mu dozvolila čuti ga.
Kako je izgledao vaš profesionalni put?
Moj je put krenuo još za vrijeme dok sam bila u braku, u koji sam ušla vrlo rano, sa svega 18 godina te još brže, sa 27 godina izašla iz njega. Do 25 već sam rodila troje djece, bila sam voditeljica kućanstva, poljoprivrednog gospodarstva i obiteljske tvrtke u kojoj sam bila i sluga i šef, a paralelno sam vodila izgradnju obiteljske tvrtke. Želja da živim život u kojem nisam samo majka kroz razne sinhronicitete stavljala je pred mene razne prilike ali ujedno i prepreke, za koje sad znam da su bili najveći darovi i najvrjednija učenja, životne lekcije.
Prije 24 godine sasvim slučajno upoznala sam predivnu Martinu koja me pozvala u svijet kozmetike. Najprije promotor za Marbet, njemačku kozmetičku kuću, potom za selektivni brend Shiseido gdje sam kasnije kao i make up artist započela svoj karijerni put u Cosulich International. Vrlo brzo, postala sam najbolja u salesu i tako kreće moj put uspinjanja, promjene pozicija, vođenja trgovine, Limoni parfumerije. Radila sam danonoćno, završavala sve moguće tečajeve i edukacije, otvorila s prijateljicom svoj prvi pa drugi kozmetički salon…
Zaljubila se, rodila svoje četvrto dijete, vratila se na posao već tri mjeseca nakon porođaja. Upisala ekonomski fakultet, završila ga prije roka i već tada znala da mi i ovo što radim nije dovoljno. Nakon izlaska Limoni parfumerija sa hrvatskog tržišta mijenjam nekoliko poslova, prihvaćam poziv za rad u medijima i vrlo brzo postajem direktor marketinga i prodaje. Nakon pet godina, uz dodatne životne teškoće, uspone i padove, burn oute koji su krenuli nakon potpunog radoholičarskog načina rada i života, mijenjam branšu. Počinjem raditi možda i svoj najdraži posao u karijeri, voditi timove ljudi, u par zemalja, za nekoliko različitih svjetski poznatih modnih brandova, od kojih je meni najdraži Armani.
Osim ogromnog znanja, iskustva, uživanja, putovanja, cijena je bila visoka u smislu zdravstvenih teškoća, nekoliko burnouta i završavanja na liječenju. No, vrijedilo je, svake sekunde. Nakon pet godina ponovo sam se vratila u kozmetičku branšu, ovog puta za nizozemski brend Kenue, na poziciji prodajnog menadžera za nekoliko zemalja Balkana. U samo dvije godine, prošla sam tri burnouta i shvatila da mi tijelo nešto važno poručuje, a to je da stanem i dobro razmislim što dalje. Ovaj tempo nije bio više za hendlati, a kako se nakon završenog fakulteta nisam prestala školovati i konstantno educirati na polju osobnog rasta i razvoja, odlučila sam se na potpuni zaokret karijere.
Burnout je danas problem s kojim se bori sve više ljudi. Što je bila kap koja je prelila čašu?
Burnoute, sam koliko brojim, prošla nekih desetak puta. Prvi je bio uzrokovan stresom i mojim nesnalaženjem, a uzrokovan šokom da se Limoni zatvara, odlazi s tržišta i ja ostajem bez posla, s četvero djece, od kojih su dvije najmlađe živjele sa mnom, a dvoje starijih kod tate, gdje smo se još uvijek borili oko skrbništva. Nakon par godina rastave, oboje nezreli, nespremni na dogovor, zaljubljeni u djecu podjednako, s prevelikim neznanjem kako to uklopiti.
Pa kad i to gledam s odmakom, danas mi se čini, kako nismo drugačije znali, a danas se svi tako dobro razumijemo i slažemo. Zašto nismo mogli tada, tko zna? Ujedno, kupila sam stan na kredit u švicarskom franku, koji je divljao na najjače, rata od 2.900 kuna, u momentu kad sam ostajala bez posla skočila je na 7.000 do 7.500 kuna, pitam vas, biste li vi bili u burnoutu?
Kako ste preuzeli odgovornost prema sebi?
Dobro je da sam tada ostala živa, od anksioznih napada, depresije s kojom sam se borila, anemijom, dermatitisom kojeg nisam mogla riješiti i još dosta toga. Tijelo je divljalo, a ja ga tada 2008., 2009. nisam znala umiriti. Ta trauma koja se tih godina uvukla u mene, svaki put kad bih osjetila da sam u nekoj egzistencijskoj opasnosti – makar iluzornoj, vraćala bi me u još gora stanja.
Tako sam uz burnout imala niz ozbiljnih zdravstvenih poteškoća zbog kojih sam završavala i na kirurškom stolu, od operacija krajnika u 34. godini života i predstadija karcinoma grlića maternice do potpunog gubitka glasa na tri mjeseca zbog čega sam ponovo trebala na operaciju. Tada sam obećala sama sebi – ako ponovo progovorim radit ću s ljudima, prenijeti im svoje iskustvo i osobne poruke i pokušati odgovoriti na pitanje što nas to sprječava živimo život punim plućima i na pravi način.
Što ste na tom putu osvijestili o sebi i o businessu, posebno u kontekstu poslovanja u korporacijama?
Korporacije će vam puno dati, naravno ako želite učiti, napredovati, rasti, u smislu iskustva i znanja, no sve dolazi s cijenom. Moja je bila visoka i ja sam je bila spremna platiti, no to ne znači da bih sada isto postupila. Radi svojeg nedovoljno izraženog samopouzdanja, nisam znala povlačiti osobne granice i sama sam se često dovodila u situacije preiscrpljenosti. Od mene nitko nije tražio da da radim po 30 i više sati bez prestanka kad primjerice otvaramo novi Armani.
Control freak u meni nije dozvolio drugima da odrade svoj posao, već sam radila i svoje i tuđe, samo da sve bude savršeno. Trošila se uzalud, jer nitko vas neće na oltar staviti radi toga, niti vas dodatno platiti ili posebno valorizirati vašu besprijekornu egzekuciju. Rekla bih da je tu krucijalna spoznaja tko smo, što točno želimo i kamo želimo stići s izraženim osobnim granicama koje bez pardona moramo znati postaviti, te iste kontinuirano regulirati.
O tome učim svoje klijente kroz coaching gdje transformiramo obrasce ponašanja koji nam ne koriste, mijenjamo ih novima, i doslovce reprogramiramo sami sebe. Bez obzira iz kakvog okruženja dolazimo, svatko od nas ima nešto što ga blokira, koči i konačno usporava da ostvari puni potencijal, a pogotovo ako još nismo otkrili svoju osobnu svrhu, što je ključno za svakog od nas.
Koliko je važna potpora bliskih ljudi i mentalno zdravlje u profesionalnoj karijeri?
Apsolutno je prioritet broj 1. Kroz moj karijerni put unazad 25 godina na kojoj sam uistinu prošla sve stepenice od prodavača do CEO-a, mogu reći da je očuvanje mentalno-emotivnog zdravlja najvažnija stavka na popisu vrijednosti.
Da sam prije 25 godina poznavala znanja iz stanične biologije ili epigenetike u koje sam zaljubljenik i mogla osvijestiti da je sve kako se osjećam, zapravo temeljni korak prema načinu kako ću misliti, kakve ću odluke donositi i konačno kako ću živjeti, vjerujem da bih sve drugačije. No, onda ne bih imala ova iskustva s kojima vjerujem da mogu puno pomoći i utjecati na druge kako bi za sebe izabrali lakši i bolji put. Ukoliko imate bar iskrenog prijatelja, s kojim možete razgovarati o svemu, dati sebe na tacni i biti sigurni da nećete radi toga biti osuđeni, imate sve.
Kako je u jednom intervju rekao poznati stručnjak za traume Dr. Mate Gabor: „Nije trauma smo događaj koji se dogodio, već to što to niste imali sa kime podijeliti.“ Vjerujem, zapravo znam da je u tome kvaka. Budite tu jedni za druge, za one koje volite, posebice za svoju djecu, dajte im do znanja da imaju sigurno mjesto, što god se dogodilo, što god napravili, što god u životu odlučili. To će im pomoći da postavljaju jasne granice, da čuvaju sebe i svoj integritet. Ja sam to učila na teži način i dužim putem, no savladala sam tu lekciju, nepobitno!
Zbog čega ste se odlučili pokrenuti novi projekt Executive Business cluba (WEBC), nove inovativne platforme osmišljene s ciljem povezivanja, podrške i osnaživanja žena na izvršnim pozicijama u Hrvatskoj?
Cijeli moj karijerni put, bio je vrlo šarolik, raznolik, i strahovito bogat, zahvalna sam na tome. No, u isto me vrijeme naučio koliko si često sam na tom putu, koliko ima izazova, kad svi misle blago tebi, a ti se raspadaš i pucaš po šavovima i još šutiš i sve držiš u sebi. To su bile niti vodilje da zajedno s mojim dugogodišnjim prijateljem, osobom od povjerenja i neupitnog razumijevanja Vandrijem Montabelom, donesem zajedničku odluku o pokretanju ovakvog kluba za žene na visokim i izvršnim pozicijama, za koje znam kroz što svaki dan prolaze.
Želim im sigurnu oazu u kojoj će radi nivoa odgovornosti posla i funkcija koje obnašaju itekako moći razumjeti jedna drugu, pitati i davati savjete, pružiti mentorstvo kroz različite sfere poslovanja, ali i izazova koje njihovi privatni životi nose radi toga što su donijele odluku da budu to što jesu!
Želim da kroz njihova iskustva, najprije u Hrvatskoj a kasnije i kroz regiju povezujemo te žene, dajemo im priliku da kroz sve ono što su stekle, utječu na način rada u kompanijama, na svoje obitelji ali i na širu zajednicu, jer kome ostavljamo ovaj svijet i što činimo za njega treba biti nit vodilja svakoj od nas koja nešto zna o poslu i o životu. Darovi koji dolaze iz sakupljenog znanja i iskustvo ujedno nose i odgovornost za predajom svega naučenog drugima, novim generacijama. Baš kao što kaže jedna poslovica: „Sadi drvo ispod kojeg nećeš sjediti, ali čini dobro za buduće generacije.“
