Smatrat ćete me ludom, ali ovaj vikend sam sjela i odgledala seriju, za razliku od prošlog vikenda kad sam šetala šumama. A što čovjek i može raditi kad ga čeka kiša na svakom koraku? 10 epizoda, do 5 ujutro, bez da sam trepnula. Znam, nisam normalna! Gledate li i vi tako serije? Zapravo, tko uopće ima toliko vremena da sjedne i odgleda sve od početka do kraja!?
Riječ je o seriji Maid nastaloj prema memoarima Stephanie Land, koja daje bliži pogled na život siromašnih u Americi, kao i na teškoće s kojima se suočavaju samohrane majke.
U tih 10 epizoda pratimo priču o Alex (Margaret Qualley), mladoj majci, koja nakon prekida traumatične i emotivno nasilne veze čini sve da svojoj kćeri osigura bolji život. Bježi od partnera u prihvatilište, zapošljava se kao spremačica (maid) i kreće mijenjati vlastiti život. Nema novca, nema završenu školu, nema ni neku posebnu potporu okoline. Upoznaje surov sustav socijalne skrbi u momentima kada joj partner pokušava oduzeti dijete.
Mala digresija, Margaret Qualley, koja je utjelovila samohranu majku, kći je slavne glumice Andie MacDowell koja pak u seriji glumi njenu majku Paulu. Po meni su obje odigrale fantastične uloge.
Mislim da ćemo se načitati članaka o Margaret Qualley, jer jabuka ne pada daleko od stabla. Naprosto je odlična!
Ne znam je li to PMS, SMS ili MMS, što je sad manje bitno, ali postoje ti neki momenti kada čovjek, gledajući jednu ovakvu seriju, pusti i koju suzu. A mislim da nema ništa ljepše kada film, serija ili čak knjiga uspiju izazvati emociju kod publike. Kada vam se to posljednji put dogodilo?
Znam, sad ćete reći blesava baba i još luđi Amerikanci sa svojim blesavim pričama, ali – eto. Dogodi se i najboljima i u tim nekim scenama si nisam mogla pomoći.
Nadalje, serija priča i o mentalnom zdravlju koje se u današnje vrijeme stalno spominje, a opet i toliko zanemaruje. Čak nam sama serija pokazuje kako svi vrlo dobro skrivamo i probleme i traume i posljedice nekih odluka. Mijenjanje sebe, mijenjanje navika, rješavanje od ovisnosti, isprepleteni su u priči i pomalo, učinit će vam se, sve završava gotovo pa idilično (pazi, spoiler alert) pa glavna junakinja napokon uspijeva doći do tako željenog cilja.
Ono što bi mnogima i u knjizi i u seriji moglo zasmetati – su godine glavne junakinje… Ona nije tinejdžerka. Odrasla je žena. Kako netko u kasnim dvadesetima može biti bez ikakvih vještina, znanja i sposobnosti za rad? Tu ćemo se opet vratiti na priče o različitim vrstama zlostavljanja… Također, pomalo klišejizirano, uspjet će nam pokazati i kako se sve može i kako nikad nije kasno da promijenimo život, prilike u kojima živimo, ali i kako se neki odnosi nikada neće popraviti ma koliko se mi trudili oko ljudi koji se ne žele, u biti, potruditi oko nas…
U svakom slučaju, serija je vrijedna gledanja.
